Nepogrešiva formula klasičnog baletnog repertoara

Hrvatsko narodno kazalište Split: Adolphe Adam, Giselle, kor. i red. Mirna Sporiš Miani (prema Julesu Perrotu, Jeanu Coralliju i Mariusu Petipau)

Ideja koju su utjelovili baleti nastali u razdoblju romantizma poput Chopiniane i Giselle, čežnja za ljepotom, snovitošću i nedostižnim savršenstvom, obilježila je umjetničko djelovanje baletnog ansambla splitskog kazališta u posljednje vrijeme. Prošlo kazališno ljeto zatvoreno je kraćom predstavom Chopiniana koju su ispunile silfide u koreografiji tadašnjeg ravnatelja splitskog baleta Denisa Matvienka u začuđujuće ugodnom okruženju O.Š. Spinut, a nastavilo se sa Giselle, nepogrešivom formulom klasičnog baletnog repertoara, premijerno izvedenom 27. ožujka 2026. po izboru i u postavi nove v.d. ravnateljice Baleta Mirne Sporiš Miani. Vrhunac romantičnog baleta koji sadrži sve elemente epohe u kojoj je nastao: beskrajna zaljubljenost, čežnja za idealom, mistika, ljubav koja nadživljava smrt u svijetu onostranog postavljen je prema Julesu Perrotu, Jeanu Coralliju i Mariusu Petipau.

Théophile Gautier, koautor baleta uz skladatelja Adolphea Adama, nasljeđuje melankoliju i razočaranje svijetom od svojih suvremenika, a koncept nadograđuje postojanjem paralelnog svijeta, svijeta izvan stvarnosti, fantazijom, erotičnošću i tajanstvenim svemirom nadnaravnoga. Njegova zamisao kroz scenarij baleta Giselle izvedena je prvi put 1841. u Parizu. U njemu je ušla u povijest čarobna Carlotta Grisi. Koreograf, plesač, ujedno i njezin muž, Jules Perrot, postavio je većinu plesnog sadržaja iako se koreografija službeno pripisivala balet majstoru pariške Opere Jeanu Coralliju. Bezazlena seoska djevojka koja je umrla od ljubavi i tuge zbog izdaje mladog grofa prerušenog u seljaka, ponovno se javlja u liku duha, slavenske šumske vile, silfide: mistične, tragične i neuhvatljive.

Posljednju splitsku Giselle, 2010. u koreografiji Aivarsa Leimanisa premijerno je igrala Irina Čaban Bilandžić, prošlogodišnja laureatkinja Nagrade hrvatskog glumišta, prije toga, 1982. izmjenjivale su se Sanja Župa, Minka Kamberović i Ivanka Lukateli u koreografiji Gradimira Hadži Slavkovića, a još prije 1971. Katarina Kocka u koreografiji Katarine Obradović. Prva splitska Giselle 1957. bila je Ana Roje u koreografiji Antona Dolina (dok je dok Oskar Harmoš plesao Hilariona).

Glazba Adolphea Adama s obilnom uporabom lajtmotiva vezanih uz likove i scene prati libreto, a plesači su vrlo preciznom i muzikalnom gestom, pantomimom i mimom jasno dočarali linearan razvoj radnje i dramaturška opravdanja sadržaja baleta. Posvećenost svakom detalju dramskog izraza od prvog pa do posljednjeg plesača ansambla tvori angažirano i prisutno tkivo predstave. Za razliku od likova u prvom činu, seljana i vlastele, u drugom činu vile ne podliježu zakonima gravitacije, stoga je vrlo zanimljivo i dirljivo vidjeti plesne slike u koje je utkana povijest razvoja baletne tehnike, nježnih i romantičnih pas de deuxa, slike vila koje lebde kao skinute sa starih slika romantičarskih plesačica 19. stoljeća. Balet Giselle je specifičan po tome da plesna tehnička dostignuća i bravure imaju svoje dramaturško opravdanje. U prvom činu se pleše jer se tako oduvijek i slavi, a u drugom ples je mitološka zadanost vezana za scensko uprizorenje. Vile lepršaju na valovima magle i mjesečine lijepe, zle, nedodirljive, nestvarne i poželjne tjerajući svoje zatočenike na ples do smrti.

Zaigranost i svetkovina vina, plesovi koje kroz cijeli prvi čin izvode seljani, vrlo su dinamični, uvježbani, skladni i puni životne radosti. Vješto isprepletene masovne sekvence i koreografije s univerzalnim folklornim elementima i klasičnom baletnom tehnikom su majstorski strukturirane i izvedene. Zagasiti koloriti koje koristi kostimografkinja Barbara Bourek (vermerovski modra, plava, smeđa u svim varijantama, kraljevski ljubičasta...) u harmoniji sa scenografijom Slavena Raosa, uvode nas u slike starih majstora slikarskog platna. Usklađenost estetike scenografije i kostima dodaje kompaktnost djelu i naglašava romantičarski segment. Prvi čin s Giselleinom kućicom lijevo na pozornici i desno smještenim spremištem, sa seoskim trgom gdje se cijeli prvi čin i održava, u suprotnosti je sa mističnom slikom šume nakon oluje za vrijeme punog mjeseca s mnoštvom prolaza i funkcionalne trodimenzionalnosti scenografije. Osvjetljenje koje je oblikovao Ivan Lušičić, dodatno je oplemenilo scenu i pojačalo razlike između stvarnog života i zagrobne, mistične varijante. Monokromatski drugi čin omekšan je slojem tila žute boje u podstavi tradicionalnih bijelih haljina dodajući toplinu čednoj i profinjenoj zavodljivosti zlokobnih vila.

Giselle je najznačajniji rano-romantični balet koji unatoč svojim odlikama stare klasične zadanosti i danas rado gledam, kao i publika koja poznajući kazališno djelo procjenjuje interpretaciju i autora i izvođača. Splitska publika, naročito premijerna, koja je balet vidjela nekoliko puta, zasigurno vrlo solidno može ocijeniti i procijeniti vještinu i umijeće plesne interpretacije. Nova v.d. ravnateljica splitskog baletnog ansambla Mirna Sporiš Miani osigurala je brojne alternacije i to po četiri ili pet za svaku ulogu. Tako je za naslovnu ulogu Giselle planirano pet solistica. Na premijeri je nastupila Amanda Devenuta, a u programu su navedene još Daria Manoilo, Eva Karpilovska, Hazuki Tanase i Noa Shoda. Kao poseban doživljaj i za kazalište, pogotovo za publiku, 2. svibnja u goste je pozvana i planetarno poznata Iana Salenko sa svojim partnerom Marianom Walterom. Pogledala sam dvije predstave, premijernu s Amandom Devenutom i nakon nepunih tjedan izvedbu s Ianom Salenko. Žao mi je što nisam uspjela vidjeti i ostale solistice i njihove partnere, no teško da je itko od publike ili kritike uspio pogledati sve alternacije da bi ih bilo moguće usporediti. Ne u smislu koja je balerina bolja, nego u doživljaju bogatstva različitosti interpretacije kojima na zadanu temu, po vrlo jasnom predlošku, plesači pridonose baletnoj umjetnosti.

Amanda Devenuta je u Splitu debitirala u ulozi Giselle. Porijeklom iz New Yorka, došla je iz Kanzas Citya gdje je jedanaest godina bila primabalerina. U prvom činu njezina Giselle je mlada vesela djevojka, s jasnom i čistom plesnom tehnikom, posvećena svojoj ulozi s nedvosmislenim prikazom radnje, a u sceni kada snažno ljubavno razočaranje slomi njezino srce i dovede ja do granice ludila na kraju i smrti, Amanda Devenuta igra je dramski snažno i uvjerljivo. Raspon njezine uloge od poslušne i dobroćudne seoske djevojke do eksplozije strasti smračena uma je zapanjujući. Upravo taj posljednji dio prvog čina govori o njezinom velikom potencijalu koji se ističe kroz glumački naboj i zavidnu plesnu tehniku. Kao vila Amanda Denvenuta apsolutno vlada čistim linijama uz visoku tehnička spremnost, beskrajno nježna i laka te sjajno surađuje s partnerom.

Pojava Iane Salenko, gošće iz Berlina uz veliku pozornost publike i medija, 2. travnja, dodatno je pogurala splitski baletni ansambl. Samom svojom pojavom, Salenko pojede pozornicu. Beskrajna sigurnost u sebe i ono što radi doslovno je vidljiva na sceni. Njezina vrlo snažna, no nenametljiva osobnost oplemenjuje dodatno sve odnose na pozornici. (Iako, moram priznati da je Amanda Devenuta bila ekspresivnija i dosta dramatičnija u sceni ludila na kraju prvog čina, no nisam sigurna je li to potrebno.) U nekoliko navrata je zadivila publiku svojom tehnikom (beskrajno brzi burre na špicama unazad, skokovi u kojima je ravnopravna sa svojim muškim partnerom...) Teško se odmaknuti od tradicije klasičnog baletnog repertoara kome pripada i Giselle; ako se potpuno ne promijeni koncept, sve Giselle na svijetu izgledaju vrlo slično, no ipak fina različitost u izvedbama istih sekvenci razlikuju plesače međusobno. Iana Salenko se definitivno, onako sitna i dražesna, iskazala kao velika balerina koja pridonosi kazališnoj čaroliji.

Grofa Albrechta na premijeri je igrao gost iz Ljubljane Kentu Yamamoto koji je dosad puno puta iznio tu ulogu i na poziv koreografkinje se rado odazvao novom iskustvu u Splitu. Pouzdan partner, jasan u svom glumačkom izrazu baš u ovom baletu gdje je za umjetnički rezultat pantomimski zadatak jednako važan kao i onaj plesni, Yamamoto je nosio ulogu sa šarmom i lakoćom. Mlad i zgodan, iznjedrio je sve finese zavodničke zaljubljenosti, mladenačke zaigranosti i koketiranja, snažne emocije nakon tragične smrti ljubljene djevojke u prvom dijelu predstave, i na kraju beskrajnu potresenost u drugom činu.

Dugogodišnje partnerstvo Iane Salenko i Mariana Waltera koje je rezultiralo brojnim zajedničkim nastupima diljem svijeta čini ih jednim od najpoznatijih parova današnjice, kako na sceni tako i privatno. Njegova interpretacija Albrechta izvedena je sa snažno prisutnom nonšalancijom i lakoćom. Jasno je vidljiva mogućnost da to što pokazuje nije njegov umjetnički maksimum, nego da može pružiti bar još toliko.

Šumara Hilariona tumači Sviatoslav Kashchii iz Ukraine, plesač sa značajnim postignućem u domovini, dok mu je ovo prvo europsko iskustvo. Vrlo muževan i sjajan plesač visokih skokova i stabilnih pirouetta, klasičnom ljubomornom Hilarionu dodao je i očinsku brigu za djevojku pokušavajući je spasiti od sudbine koja joj prijeti. Dobra i uvjerljiva interpretacija nadopunjena strašću i snažnom osobenošću plesača, obogatila je standardni lik ljubomornog šumara.

Matea Milas kao Myrta, nemilosrdna vladarica vila, dominirala je svojom oštrinom i strogošću. Njena sigurnost i korektna tehnika stopila se grandioznom slikom vilinskog bijelog baleta u drugom činu. Prepuna pozornica usklađenih i besprijekornih plesačica u bijelome (24 vile u ansamblu, dvije solistice, te Myrta i Giselle) tvore jedno tijelo koje zajedno diše i kreće se neopisivom lakoćom. U drugom činu usklađen, precizan i uvježban ansambl je briljirao, jasno definirane formacije, zavidna plesna tehnika svih članica baletnog ansambla, pridonijeli su magičnoj baletnoj pustolovini koja se prenijela i na publiku koja je prekidala gotovo sve zajedničke, geometrijski čiste sekvence frenetičnim pljeskom.

Kao i prije šesnaest godina Eva Karpilovska našla se u istoj ulozi djevojke u pas de deuxu seljana, nepogrešiva, snažna i zaigrana, dok je njezin partner Maksym Bilokrytskyi iz Ukraine vrlo dominantan plesač uz elegantne podrške.

Koreografkinja je priredila i jedno iznenađenje koje je organski i dramaturški izraslo iz tematike, mjesta i vremena radnje predstave. U prvom činu gdje na lokaciji seoskog trga i doba u proslave berbe grožđa i slavljenje vina, vrlo logično pojavljuju se i – djeca. To su učenice Baletne škole Josip Haze i polaznici Baletnog studija HNK-a Split. Simpatični s precizno i posvećeno navježbanim jednostavnim koreografskim elementima, sljubili su se s višestoljetnom koreografskom tradicijom predstave te su unijeli prirodnost i svježinu u baletni klasik. Dirigent Andrej Vesel i orkestar bili su jedno tijelo s plesačima na pozornici. Brojan ansambl i cjelovit orkestar, prenijeli su publici ovo popularno djelo u najboljem svjetlu.

© Sanja Petrovski, BALETI.hr, 1. lipnja 2026.

Giselle
koreografija i režija Mirna Sporiš Miani, prema originalu Julesa Perrota, Jeana Corallija i Mariusa Petipaa
dirigent Andrej Vesel
scenografija Slaven Raos, kostimografija Barbara Bourek, sizajner svjetla Ivan Lušičić, oblikovatelj Tona Petar Ivanišević, dizajner šminke Dino Baksa, izrada oglavlja Mirna Sporiš Miani, Ankica Matijaš
Sudjeluju polaznici Baletnog studija HNK-a Split, polaznici Glazbene škole Josipa Hatzea (Odjel za klasični balet) i članovi Folklornog ansambla Jedinstvo
Orkestar HNK-a Split
izvode: Amanda Devenuta (Giselle, seoska djevojka), Kenta Yamamoto (Grof Albrecht), Danil Podhruško (Wilfried, Albrechtov prijatelj), Sviatoslav Kashchii (Hilarion, šumar), Lev Šapošnikov (Vojvoda od Kurlanda), Kristina Burić (Bathilda, kći vojvode), Sanja Bikić (Bertha, Gisellina majka), Eva Karpilovska, Maksym Bilokrytskyi (Seljački Pas de deux), Daria Manoilo, Ajla Kadrić, Giulia Del Grande, Rimi Mizuoka, Urara Onomata, Noa Shoda, Shino Tsurutani, Mirabelle Tošković (Giselline prijateljice), Svjetlana Dimache, Ella Rose Churchill, Tea Patriarca, Marta Thynne, Jelizaveta Nadenenko,Anastasiia Boiko, Stella Duerden, Cvita Žižić (Seljani žene), Jehor Horbunov, Robbie Fisher, Oleh Bondar, Oleksandr Horban, Felix Boboi, Jean-Baptiste Besson, Aleksa Petrović, Kosta Spilkučić (Seljani muški), Marta Belamarić, Iris Ercegović, Greta Kalinić, Lota Madunić, Nora Musinov, Petra Tadić, Tatjana Vlak, Karla Pivić, Lua Andabaka (Djeca), Blanka Gabelić, Nikol Marčić, Rita Šimić, Marta Belamarić, Vana Vrkić, Antea Pezo (Dvorske dame), Igor Glushkov, Remus Dimache, Zvonimir Jerković, Marijan Ević, Jerko Kovačević, Toni Vranić (Dvorjani), Matea Milas (Myrtha), Shino Tsurutani i Stella Duerden (Vilise: Moyna i Zulma), Sanja Bikić, Anastasiia Boiko, Ania Bartkowski, Svjetlana Dimache, Daria Manoilo, Jelizaveta Nadenenko, Ajla Kadrić, Giulia Del Grande, Mirabelle Tošković, Urara Onomata, Ella Rose Churchill, Tea Patriarca, Shino Tsurutani, Jade Luna Conner, Noa Shoda, Marta Thynne, Duerden Stella, Yanle Yin, Cvita Žižić, Marita Plazibat, Nikolina Marković, Tina Miošić, Tena Madunić, Leticia Rogošić (Vile)