Baleti.hr

Vladimir je umro tri puta

Razmišljanja uz godišnjicu tragične smrti Vladimira Škljarova

• Prošla je godina dana od tragične smrti Vladimira Škljarova, jednog od najvećih baletnih umjetnika, koja je potresla čitav baletni svijet. I dalje ne prestaju izlaziti članci o karizmatičnom, briljantnom plesaču koji je osvajao svakim svojim nastupom ne samo u rodnoj zemlji nego i širom svijeta, iako se stiče dojam da ga vlastita zemlja nije previše prezentirala kao proizvod odlične baletne Akademije i nesvakidanjeg umjetničkog talenta. U preko sedamdeset baleta u kojima je odigrao glavne uloge, od stroge klasike do najmodernijih stilova, Vladimir se ne samo tehnički vrhunski transformirao nego i glumački osvajao svojim bezgraničnim umjetničkim talentom, elegancijom svakog pokreta i ljudskom toplinom kojom je zračio….
  
  Pokušat ću kao baletna umjetnica analizirati psihička stanja s kojima se po sili prirode počinju susretati baletni plesači u kasnijoj dobi svoje karijere. Čak i savršeno građeno tijelo kojim je priroda obdarila Škljarova, muzikalnost, virtuoznost visokih skokova, maksimalna čistoća i ljepota baletnih pozicija, glumački talenat (atributi koje je njegovao s radošću i pedanterijom od Akademije Vaganova, kroz dvadeset godina u svom Marijinskom baletu), nisu mogli zaustaviti vrijeme, koje svakom, a pogotovo vrhunskom plesaču počinje naplaćivati povredama i bolovima radost veličanstvenih predstava, pedantnost svakodnevnog ritma brušenja i njegovanja tehnike kao dio normalnog životnog tempa. Svakidašnje vježbe nisu tortura, to je radost osjećaja usavršavanja mogućnosti vlastitih mišića do imaginarne perfekcije kojoj svaki plesač teži. No s godinama naporne tehnike i podrški s mnoštvom vrhunskih balerina, vitko tijelo pomalo okrupnjava mišićnom masom; i najsavršenije se tijelo počinje opirati, boljeti.
  
  To su prvi prijelomni trenuci u životu baletnog umjetnika, koje mnogi teško prihvaćaju i spremni su na sve da savladaju bolove i nastave svoj umjetnički san, svoj pravi život u svojevrsnoj ekstazi, lebdeći iz uloge u ulogu, stapajući se sa glazbom i likom koji živiš na sceni svakim atomom svoga tijela, koje u polumraku iza pozornice pažljivo ugrijavaš pazeći da ne trošiš energiju; lagano poskakuješ, prekrižiš se i ulijećeš u sjaj pozornice u svoj magični svijet. Noćima iza predstave ne spavaš, još uvijek si u ulozi kojoj si poklonio čitavo svoje biće, i dograđuješ već buduću izvedbu još nekoliko dana. I ne misliš da i tvoj visoki plesni i umjetnički horizont ima svoju granicu, a to je priroda i njezin tijek vremena.
  
  Vladimir kao najveća baletna zvijezda poslije Nurejeva, nije mogao odoljeti prijetnji prvih znakova plesnog umiranja, da bi putem jakih lijekova, alkohola i droge zatomljivao bolove koje je trpio u kralježnici i stopalu. Svečanu proslavu dvadesetogodišnjice svog rada u Marijinskom baletu doživio je i kao oproštaj, odlazak u mirovinu po zakonima baletne profesije, kao svojevrsnu smrt!
  
  Bila je to čudesna svečanost koju mu je priredio njegov Marijinski teatar i krcato gledalište, koje se podiglo na noge kad se došao na pozornicu pokloniti sa svoje dvoje dječice, koje je smatrao dijelom svog životnog uspjeha. Divan, kompletan čovjek i umjetnik! No, u dugačkom intervjuu koji je dao odmah nakon sjajne proslave njegovog jubileja, obilazeći s novinarkom prostore svog slavnog kazališta, odavao je dojam svojevrsnog teškog opraštanja, i onda totalne euforičnosti pri razglabanju svojih ideja o potrebnoj preobrazbi baletne umjetnosti i modernizaciji školovanja koje donosi vrijeme, o svom obiteljskom životu i budućnosti svoje djece… Prilikom intervjua nije mogao prikriti bolni smiješak. Naizgled sabrani razgovor velikog profesionalca o budućnosti, odavao je unutarnji kaos i strah od ishoda teške operacije kralježnice i stopala za koji dan. Vjerujem da je sumnjao u povratak plesu, bavljenje koreografijom o kojoj je maštao na sasvim moderan pristup, nakon toliko godina plesanja u koreografijama svih plesačkih pravaca i znanju koje je stekao. Što je sve vidio i gradio u mašti? Možda još niz umjetničkih ne toliko tehnički zahtjevnih uloga u budućem repertoaru… pa bio je nacionalni umjetnik!!! Što ga je sve opsjedalo tih posljednjih dana u izolaciji u vlastitom stanu, gdje je bio zaključan da ne bi došao do droge…
  
  Posljednji razgovor s kolegicom Bartnovskajom koji je vodio putem video veze, par sati prije smrti, kretao se oko novosti u baletnom svijetu. Sve ga je zanimalo, bila je to konverzacija starih znanaca u naizgled prilično vedroj atmosferi i ništa nije dalo naslutiti tragičan kraj odlaska na balkon da popuši cigaretu te kobne noći. Pad s balkona s petoga kata njegova stana, tisak cijeloga svijeta pripisuje njegovoj političkoj izjavi protiv rata u Ukrajini, sudbini koju su doživjeli mnogi kritičari političkog sistema. Službeni izvještaj vrlo šturo govori o djelovanju jakih lijekova i gubitak prisebnosti na uskom prostoru balkona… bila je to njegova treća smrt.
  
  Svijet koji je imao sreću vidjeti ga na sceni, tisak koji i dalje neprestano istražuje i analiza čitav taj kaos u posljednjoj godini života Škljarova, ne mogu oprostiti njegovoj okolini takav tragičan kraj koji potiče sumnje i optužbe. Bi li čovjek takve duhovne širine, životne radosti i umjetničkog bogatstva počinio suicid? Znakovite su riječi Valerija Gergijeva, velikog dirigenta i ravnatelja Marijinskog kazališta: „Propustili smo posvetiti Ti više pažnje!
  
  © Maja Bezjak, BALETI.hr, 18. studenoga 2025.

Piše:

Maja
Bezjak