Po yin i yang principu univerzuma

71. Splitsko ljeto; Hrvatsko narodno kazalište Split; Frédéric Chopin / Charles Gounod: Chopiniana i Valpurgina noć, kor. Anastasiia Matvienko prema Mihailu Fokinu (Chopiniana), Denis Matvienko prema Leonidu Lavrovskom (Valpurgina noć)

Posljednja predstava 71. Splitskog ljeta bila je baletna premijera izvedena 12. kolovoza u začuđujuće šarmantnom prostoru dvorišta O.Š. Spinut. Nakon što su se prije nekoliko godina pojavile insinuacije da je možda staro groblje na Sustipanu nezgodno za plesne izvedbe, nakon što je prostor pozornice na Benama uništen požarom, novi prostor zaokružen urbanom strukturom usred grada, znalački osvijetljen majstorskom rukom oblikovatelja svjetla Branimira Bokana, pružio je sjajnu scenografiju za oba djela klasičnog baletnog repertoara Chopiniana i Valpurgina noć. Promišljeno odabrane dvije kraće baletne forme sjedinjene su po yin i yang principu univerzuma, dvije suprotstavljene ali komplementarne baletne jednočinke polarizirane su po svojoj dinamici, atmosferi i sadržaju. Povezani i ujednačeni besprijekornom baletnom tehnikom, doista su oduševili natisnutu premijernu publiku na tribinama Spinuta. (Možda čak i kratkoća trajanja u kontekstu baletnog repertoara u sparne dane sredine kolovoza, raduje publiku.)

Chopiniana, koju je na pozornicu postavila Anastasiia Matvienko prema izvornoj Fokinovoj koreografiji, djelo istovremeno i nostalgično i revolucionarno bez definirane radnje, bez jasnog sadržaja, prikaz umjetnosti kroz čistu formu, iznjedrilo je svu mekoću i ljepotu bijelog baleta. Nastalo je 1907. kao rezultat promišljanja mladog koreografa Mihaila Fokina koji je tada imao svega 26 godina. U doba kada je ruski balet bio na samom vrhu svjetske scene sa svojom nadaleko poznatom baletnom tehnikom, Fokin je stvarao svoju novu plesnu poetiku. Oslobođena od naracije i zahtjevne baletne tehnike, mladi koreograf vraća balet na njegove romantičarske začetke, gdje je umjetnost sama sebi cilj i svrha. Prikaz bezvremenske atmosfere i poetskog ugođaja, tema je kojom ga je nadahnula legendarna talijanska balerina Marie Taglioni. Njezina uloga Sylphide iz 19. stoljeća u baletu La Sylphide, prenijela je uzorak eteričnosti i lakoću kretanja u naredno stoljeće, ne samo na Chopinianu nego i kao narativ bijelog baleta. Orkestraciju Chopiniane potpisuje Aleksandar Glazurov koji ovim djelom prikazuje divljenje skladatelju. Splitskom izvedbom dirigirao je šef dirigent splitskog HNK-a, Mihail Sinkevič. Dojmljivo je bilo s tribina vidjeti orkestar od pedesetak glazbenika, iza njih pozornicu i baletni ansambl, a još više iznad kulisu od živih borova koji su se uklopili u oba scenska djela.

Planetarno poznate slike aranžiranih silfida u decentno raskošnim i skladnim stilski oblikovanim slikama, prepoznatljive i itekako cijenjene u povijesti svjetske baletne umjetnosti ispunile su prvi dio baletne večeri. Sklad, mir i ljepota nasuprot užurbanog i užarenog grada doista je dotaknuo publiku. Chopinova pomno birana glazba i dugačke bijele vilinske haljine san su svakog zaljubljenika u balet. Kostimograf Boris Zhurilov ne koristi til za bijele suknje, koje su postale zaštitni znak žanra ballet blanc nego podatni materijal koji lakše pada i prati figuru tijela plesačica, zbog čega su one još prozračnije, nježnije i krhkije.

Upečatljive decentno izrežirane i uvježbane masovne scene s bajkovitim slikama ispresijecane su duetima, simetričnim i skladnim trijima. Irina Čaban Bilandžić, balerina snažne scenske prisutnosti, no u ovom baletu suzdržane osobnosti podređene ulozi, sa svojim partnerom Olehom Lihaiem, plijenili su nježnim, vilinskim pozama u podrškama, i uvjerljivo bili centar događanja ovog kraćeg baleta. Besprijekornom baletnom tehnikom, nježnošću i senzibilitetom posebno se istakla Daria Manoilo, prozračna i beskrajno eterična članica baletnog ansambla koja je nenametljivo, no ipak dosljedno iskakala iz impresivno uvježbanog ansambla. Duo Urare Onomate i Rimi Mizuoke upravo su ono što poetika bijelog baleta iznosi na scenu, lakoća i šarm arhetipska slika romantičnog baleta 19. stoljeća.

Drugi dio večeri užario je atmosferu do vrhunca. Valpurgina noć, vrlo je kratki balet proizašao iz glasovite scene iz opere Faust Charlesa Gounoda. Skladatelj ga je dodao operi 1869. godine kako bi ispunio ustaljenu praksu Pariške opere da se u operama izvode zaokružene baletne scene. Prvu koreografiju potpisao je Louis Mérante, baletni majstor Pariške opere. Majstor sovjetskog narativnog baleta Leonid Lavrovski, pretočio je ovu dostatnu i atraktivnu scenu u baletnu jednočinku.

Pozornica prepuna bakantica, nimfi, satira uz glazbu sjajnog, ugođenog orkestra, kao da je otvorila fantastični portal koji je pružio gotovo nadrealno iskustvo. Ogromna energija koju nosi glazba, isticanje reprezentativne baletne tehnike, naglašena vizualna raskoš uz preciznost no istovremeno i razbarušenost, sjajan su kontrast prvom dijelu baletne večeri. Prijašnja smirena, romantično bijelo plava pozornica koja potiče na refleksiju i smiraj, u tren je pretvorena u bakanalije prepune senzualnog scenskog naboja dok mitološka bića slave plodnost i život u cjelokupnoj njegovoj punini. Plesači su u mekanim papučicama, sve je opuštenije i snažnije, pokreti i geste su ekspresivni i izvođeni do krajnjih granica tijela. Uživanje u tijelu te radost pokreta prisutna je kod svih plesača na sceni.

Bakantica Eva Karpilovska i Bakho Jehor Horbunov usklađeni su par koji je izveo gotovo akrobatske podrške na granici sigurnosti; svakim izlaskom podizali su vrtoglavu razinu usijanosti koja je vladala pozornicom. Zvijezda večeri uz temperamentnu Evu Karpilovsku svakako je bio Solomon Osazuva u ulozi Pana. Vratolomni skokovi, sigurne i raskošne piruete te snažna i jasna gestikulacija, mimika i komunikacija tijela, a u ulozi koja takve ekstravagantne izlete podržava, povukli su cjelokupni baletni ansambl na neku višu razinu. Karizmatične pojave, uz besprijekornu plesnu i stilsku čistoću, Solomon Osazuva osvojio je te večeri u oazi borova usred vreline užarenog grada, srca publike. Preciznost i plesačka strast prisutna je kod svih sudionika večeri: jednako kod nimfi (Ania Bartkowski, Ella Rose Churchill, Atella Dueren), kao i kod satira (Sviatoslav Kashchii, Oleh Bondar, Konstantin Lubko, Maksim Bilokrinickij). Kostimografija Dmitrya Paradizova u kojoj su prevladavale zemljane boje i sve moguće crvene nijanse dodatno je pridonijela atmosferi magijske svečanosti, ekstaze i tjelesne slobode.

Klasični balet i tradicionalni naslovi svjetskog repertoara očito ne gube svoju publiku. Vidljivo sazrijevanje postojećih plesača, uz dolazak novih potencijalnih zvijezda, te znalačko promišljanje umjetničkog vodstva obećavaju posjećenu i uspješnu baletnu sezonu.

© Sanja Petrovski, BALETI.hr, 23. listopada 2025.

Chopiniana i Valpurgina noć
koreografi Anastasiia Matvienko prema Mihailu Fokinu (Chopiniana), Denis Matvienko prema Leonidu Lavrovskom (Valpurgina noć)
dirigent Mihail Sinkevič
scenograf Ozren Bakotić, kostimografi Boris Zhurilov (Chopiniana), Dmitry Paradizov (Valpurgina noć), dizajner svjetla Branimir Bokan, oblikovatelj tona Damir Punda, asistentica produkcije Gorenka Žižić Jagar, inspicijentica Tetyana Borščagivska

izvode
Chopiniana
Irina Čaban Bilandžić, Daria Manoilo, Stella Duerden, Oleh Lihai / Danil Podhruško (Robbie Fisher), Eva Karpilovska (solisti), Urara Onomata, Rimi Mizuoka (Rimi Mizuoka, Urara Onomata, Yuka Nojo, Matea Milas) (Duo), Jelizaveta Nedenenko, Ania Bartkowski, Tea Patriarca, Josephine Mansfield, Svjetlana Dimache, Ella Rose Churchill, Nikol Marčić, Yuka Nojo, Monica Dinoni, Mirabelle Tošković, Anastasiia Boiko, Maja Lončar, Ajla Kadrić, Matea Milas (Giulia Del Grande, Evelina Čapska) (Ansambl)

Valpurgina noć
Eva Karpilovska / Rimi Mizuoka (Bakantice), Jehor Horbunov / Oleksander Horban (Bakho), Solomon Osazuva / Maksim Bilokrinickij (Sviatoslav Kaschchii) (Pan), Ania Bartkowski, Ella Rose Churchill, Stella Duerden (Evelina Čapska, Tea Patriarca) (Nimfe), Sviatoslav Kashchii, Martin Korol, Oleh Bondar, Konstantin Lubko (Emanuele Sardo, Maskim Bilokrinickij) (Satiri), Urara Onomata, Anastasiia Boiko, Yuka Nojo, Matea Milas (Rimi Mizuoka, Mirabelle Tošković, Stella Duerden, Daria Manoilo) (Četiri djevojke), Jelizaveta Nadanenko, Nikol Marčić, Svjetla Dimache, Monica Dinoni, Maja Lončar, Mirabelle Tošković (Matea Milas, Josephine Mansfield, Anastasia Boiko, Yuka Nojo, Urara Onomata, Ajla Kadrić, Stella Duerden, Daria Manoilo, Tea Patriarca) (Ženski ansambl), Robbie Fisher, Danil Podhruško, Askhatbek Yusupzhanov, Remus Dimache, Oleksandar Horban / Jehor Horbunov (Konstantin Lubko, Oleh Bondar, Martin Korol, Sviatoslav Kashchii) (Muški ansambl)