Baleti.hr

Upečatljiva figura odlučnog koraka

Sjećanje: Višnja Hrbud Popović (1936. – 2025.)

• Plesače publika dugo pamti i kada napuste pozornicu. Sjećanja se obnove i onim konačnim odlaskom, prepričavaju se utisci o odigranim ulogama, listaju se stare programske knjižice, oživljava plesač u slici i pozi… Nešto je drugačije kada odlaze baletni pedagozi. Bez njih ne bi bilo ni plesača, ali njihova je uloga u pozadini svake karijere, pa tako i konačni odlazak ostaje nekako skriven, samozatajan kao što je cijeli njihov život, posvećen drugima, posvećen tuđim uspjesima i često praćen neprepoznavanjem njihova truda. Vrijeme dakako čini svoje pa tako nestankom one zgrade u kojoj je bila smještena Baletna škola u sjenovitom djelu zagrebačkog Ilirskog trga broj 9, nestaju i oni koji su dugi niz godina u tim malim, neadekvatnim prostorima oblikovali plesače, stvarali buduće soliste i baletni zbor.
  
  Odlaskom Višnje Hrbud Popović kao da je otišao jedan od posljednjih kotačića mojih sjećanja na školski period. Bila je upečatljiva figura, pomalo sportske građe, uvijek baletne frizure, uvijek otvorenih stopala u hodu, odlučnog koraka i odlučnih traženja. Učenici koji su pohađali njezine razrede ili su prihvaćali njezina traženja ili su tražili način da odu nekom drugom pedagogu jer tu visoko podignutu ljestvicu discipline nisu mogli savladati.
  
  Baletnu školu završila je 1954. godine kod Octavia Cintolesija, jednu sezonu provela je u angažmanu u HNK-u u Zagrebu, ali je ubrzo prepoznala svoj pedagoški instinkt, te se posvetila radu u Školi za balet. Slovila je kao zahtjevna profesorica, a po riječima mnogih njezinih učenica: tražila je puno, ali je puno i davala. Mnogi od njih nakon školovanja nastavili su raditi u kazalištima kao balerine, baletni plesači, baletni majstori, oni koji će i sami jednoga dana postati pedagozi učeći svoje učenike na bazi onoga što su naslijedili od Višnje Hrbud Popović.
  
  Diplomirala je na Odjelu za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta 1963. godine te se vrlo aktivno bavila poviješću baleta u nas kao suradnik Leksikografskog zavoda, a uz Nadu Herceg napisala je monografiju prigodom proslave pedeset godina rada Škole za klasični balet.
  
  Bila je pozivana kao baletni pedagog i baletni majstor u baletne trupe u Kanadi (Royal Winnipeg Ballet), Sjedinjenim Državama (Pennsylvania Ballet), također je vodila ljetni baletni tečaj u Amsterdamu gdje je od umirovljenja i živjela radeći kao gost pedagog u profesionalnim plesnim kompanijama i družeći se sa svojom učenicom Sonjom Marchiolli, balerinom svjetskog uspjeha.
  
  Odlazak Višnje Hrbud Popović popratila je tišina. Skromnost u kojoj je njezina generacija odgajana, samozatajnost profesije kojoj je posvetila svoj život pratila ju je do kraja. O tom odlasku nas nekolicina saznala je slučajno i prekasno da bismo ju ispratili buketom cvijeća i riječima koje zaslužuje. Stoga bilježim riječi njezinih učenika čije poštovanje i sjećanje traje zauvijek. Hvala joj za sve!
  
  © Ljiljana Gvozdenović, BALETI.hr, 19.svibnja 2025.

Piše:

Ljiljana
Gvozdenović