Baleti.hr

Nastavak istraživanja

Elena Poropat Pustijanac, Carlotta Grisi baletna diva iz Vižinade, Općina Vižinada i Zajednica Talijana Vižinada, 2023.

• „Kako li samo čarobno pleše!“ zapisao je njemački pjesnik Heinrich Heine gledajući nastup Carlotte Grisi, „Dok je gledamo (…) lebdimo zajedno s njom po visećim vrtovima kraljevstva duhova gdje ona suvereno vlada.“ Činjenica da je Carlotta Grisi, znamenita balerina i prve Giselle, rođena 25. lipnja 1819. u Vižinadi, u Istri, („njezin otac Vincenzo, porijeklom iz talijanskog grada Cremone, tada u sastavu Austrijskog Carstva, bio je po zanimanju geodet, a s obitelji je došao u Vižinadu dok je službovao i radio na prvoj katastarskoj izmjeri Istre u vrijeme cara Franje I.“), ne mijenja povijest hrvatskog baleta kojem će trebati još dugo vremena za ostvarenje oba dijela sintagme „hrvatski balet“: kako prava na nacionalnu povijest i kulturu tako i baleta unutar razvoja kazališne umjetnosti. No, zašto ne zabilježiti i čuvati tu činjenicu koja daje poetični dašak osobnosti malom istarskom naselju i zašto ne pridružiti prekrasnu plesačicu i svjetsku baletnu divu domaćim baletnim uzorima. Ukratko, Grizi je već neko vrijeme naša: Udruženje profesionalnih baletnih umjetnika Hrvatske u okviru bienalnog Međunarodnog baletnog natjecanja Mia Čorak Slavenska dodjeljuje posebno priznanje Carlotta Grisi za mlade talente, a u Umagu djeluje Plesni centar Carlotta Grisi (unutar kojeg je organizirana i baletna škola). Možda Carlottin duh prizove neku novu našu Giselle?
  
  Elena Poropat Pustijanac, povjesničarka i viša kustosica u Zavičajnom muzeju Poreštine već se dulje vrijeme bavi temom Carlotte Grisi, u prvom redu vođena željom da se rodno mjesto dolično oduži umjetnici koja ga je, neodvojivo od njezine biografije, upisala u sve svjetske leksikone i rječnike i knjige vezane uz povijest klasičnog baleta. Otkriće „zaboravljene balerine“ u rodnom kraju i početak „neraskidive veze Vižinade i Carlotte Grisi“ pokrenulo je više događaja krajem prošlog stoljeća, a 2009. je Elena Poropat, na temelju biografije Carlotta Grisi Sergea Lifara (1941.) priredila knjigu Carlotta Grisi: Prva Giselle – La prima Giselle (više ovdje) koja je izašla u lijepom izdanju Gradske knjižnice Poreč, a uredio ju je Đorđe Matić, dok grafičko oblikovanje potpisuje Studio Sonda. (Inače, ne treba zaboraviti da je Lifarovu knjigu preveo i još 1982. objavio u vlastitom šapirografiranom, entuzijastičkom i nekritičnom izdanju, Zvonimir Podkovac, plesač koji je tijekom svoje karijere u Francuskoj otkrio plesnu literaturu i pokušavao potaknuti plesno izdavaštvo u domovini.)
  
  Uglavnom, priređivačica Prve Giselle, nastavila je istraživački rad na temu Carlotte Grisi i u međuvremenu sakupila bogat likovni materijal i literaturu, pomoću koje je popunila, ispravila, znanstveno usustavila i dokumentirala biografsku i umjetničku liniju glazbeno i plesno talentirane djevojčice koja je krenula iz Vižinade u osvajanje svijeta: preko milanske Scale do pariške Opere, od Londona do Sankt Peterburga, da bi se onda, nakon velikog uspjeha u Rusiji, zapravo još na vrhuncu diskretno povukla u privatnost obiteljskog života.
  
  Nova knjiga: Carlotta Grisi baletna diva iz Vižinade, koja je 2023. objavljena u nakladi Općine Vižinada uz sunakladnika Zajednicu Talijana Vižinada je trojezična; paralelno teku inačice teksta na hrvatskom, talijanskom i engleskom, da bi na kraju knjige autorica priložila pet Gautierovih pjesama nadahnutih Carlottom Grisi, na francuskom originalu. Théophile Gautier, književnik i autor ključnih baletnih libreta (Giselle i La Péri) koji su proslavili Grisi, čini se fatalno zaljubljen u karizmatičnu plesačicu očiju bolje ljubica, i tu je platonsku, romantičnu vezu održavao do kraja života (dok je na zemaljskoj razini zasnovao obitelj i imao djecu s Carlottinom sestrom). S druge strane, Carlottu odmah po završetku plesnog obrazovanja (u školi pri milanskoj Scali) otkriva i preuzima u smislu usavršavanja i karijere, ali i privatno Jules Perot, plesač i koreograf, s kojim će tijekom prve turneje zatrudnjeti i 1837., znači s osamnaest godina roditi djevojčicu, da bi odmah, vjerojatno zahvaljujući i pomoći majke koja ju je pratila u karijeri, nastavila daljnji rad; 1841. izlazi s Giselle, i ta se uloga stapa s njezinim likom. Prema opisima: vitkih nogu i lijepa lica, ljupka i svježa, prirodna, istovremeno čedna i smjela, živa i zarazno radosna u lakoći plesanja, precizna i hrabra (u baletu La Péri iz 1843., prema zapisima više impresioniranih svjedoka, izvodi visoko rizičnu scenu tzv. „Nijagarinog skoka“), Grisi je bila simbol nove ženstvenosti koja je povezala nježnu duhovnost s tjelesnim vitalizmom.
  
  Njezina biografija je u skladu s vremenom i, kako primjećuje i autorica knjige, „lišena 'ženskog glasa'“. „Tek se u nekoliko sačuvanih pisama da naslutiti pokoja osobina njezine ličnosti, osobni interesi ili životni stil. Prava Carlotta ostaje obavijena velom tajni…“ Tiha i disciplinirana, kako su se već odgajale balerine, čini se da je Grisi bila prilično voljena i čuvana, i pritome realna i mudra, ostavljajući prostoru kazališta romantičnu naivnost svoje tragične heroine Giselle. Grisi je s Perotom surađivala do kraja karijere, ali je uspješno radila i s drugim koreografima i plesnim partnerima. Karijeru je završila trudnoćom, ali i povredom noge u 35. godini i, rekla bih: prilikom i odlukom života. Rodila je kćer u izvanbračnoj vezi s princem Léonom Radziwillom, koji ju je smjestio u vilu „u romantičnom švicarskom krajoliku“, i tu je u sljedećih pedesetak godina dolično ostarjela, brinući se za obitelj. Daleko od pada i dekadencije europskog baleta i tužnog siromaštva Degasovih modela.
  
  Krasan je njezin portret sa sijedom kosom i istim svijetlim pogledom i suptilnim smiješkom. Tihi mir i nikakva potreba za komentarom.
  
  © Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 21. rujna 2024.

Piše:

Maja
Đurinović