Hrvatska baletna scena je ostala bez još jedne iznimno važne umjetnice koja je svojim radom obilježila baletnu umjetnost i iza sebe, kroz svoj pedagoški rad, ostavila neizbrisivi trag znanja. Silva Muradori rođena je u Zagrebu 11. studenog 1942. godine. Srednju baletnu školu završila je 1958. u klasi naše poznate balerine i pedagoginje Sonje Kastl, a zatim dobiva stipendiju za usavršavanje u slavnoj moskovskoj Baletnoj školi Boljšoj teatra u klasi pedagoga Elisavete Gerdt i Asafa Messerera. Od 1958. godine članica je baletnog ansambla HNK-a u Zagrebu, a od 1960. bila je solistica zagrebačkog Baleta sve do odlaska u mirovinu 1982. godine. Tijekom karijere ostvarila je mnoge glavne i velike uloge klasičnog i suvremenog baletnog repertoara te je ostala zapamćena kao Odette / Odilija u Labuđem jezeru (Petar Iljič Čajkovski), a publika je cijenila i njezine kreacije u baletima Pepeljuga (Sergej Prokfjev), Trorogi šešir (Manuel de Falla), Demon zlatne ulice (Krešimir Fribec), Petar Pan (Bruno Bjelinski) i mnoge druge. Osim plesačke karijere, niz godina djelovala je i kao baletni pedagog i baletni majstor. Nakon odlaska u mirovinu potpuno se posvetila pedagoškom radu te je od 1994. do 1996. godine predavala u Srednjoj baletnoj školi u Zagrebu, a sa svojim suprugom Guyom Perkovom organizirala je ljetne baletne seminare za profesionalne i amaterske plesače.
Naši putovi se su isprepleli davne 1994. godine. Bilo je to vrijeme u kojem se zbog situacije u zemlji (Domovinskog rata) posvuda osjećala neizvjesnost. To je za nas, mlade plesače bilo izuzetno teško razdoblje i zato što smo u to vrijeme u baletnoj školi uglavnom imali gostujuće pedagoge te smo neprestano bili pod utjecajem različitih stilova, bez nekog određenog smjera i plana. U takvom stanju zatekla nas je i Silva Muradori. Čuli smo kako je Silva odličan pedagog i sjećam se kao danas koliko smo bili ushićeni činjenicom da će nas preuzeti. I tako je sve krenulo. Odmah nakon prvog školskog sata osjetili smo njezinu iznimnu profesionalnost, disciplinu i autoritet kojim je zračila. Od tog časa shvatili smo da je pred nama veliki izazov i da moramo zapeti sto posto ukoliko želimo ostvariti svoje snove. Uvidjela sam da iza njezinog načina rada stoji promišljenost, metodika i kvaliteta, što je za mene kao mladu balerinu bilo iznimno nadahnjujuće.
Krenuli smo ispravljati pogreške, korak po korak, doslovce smo krenuli ispočetka. Sjećam se kako nas je odmah na prvom satu okrenula licem prema štapu i objasnila položaj tijela – od nožnih prstiju do vrha glave. Bio je to mukotrpan posao u kojem smo se svi zajedno znojili i mučili. Silva nije odustajala i svojim prodorno plavim očima uočila bi svaku, pa i najmanju pogrešku. Bilo je tu suza, smijeha, bolova, njezine brutalne iskrenosti koju nekad nije bilo lako probaviti. Ali ona je i dalje ustrajala. Zajedno sa svojim mužem, plesačem Guyem Perkovom, počela nas je učiti različite varijacije i koreografije te nas je tako polako pripremala za svijet profesionalnog baleta. Radili smo s njom i na produkcijama Baletne škole, što je za nas bilo od velike važnosti jer smo tako osjetili što znači biti profesionalni umjetnik i što to sve nosi sa sobom. Uvijek bi dolazila na sat s novim idejama i kombinacijama koje su bile u skladu s tadašnjim zbivanjima na europskim scenama. Također, organizirala je ljetne seminare na kojima smo intenzivno radili i proširivali naše znanje čak i nakon što smo završili baletnu školu. Nije nas mazila, od nas je zahtijevala maksimalnu disciplinu i predanost jer je i sama bila takva, uvijek u potpunosti posvećena svojoj profesiji. Balet je za nju bio stil života i život sam.
Baletna umjetnost često nudi vrlo specifičan odnos između pedagoga i učenika u kojem se ponekad isprepliću i brišu linije između osobnog i profesionalnog. Tako se svaki baletni umjetnik ponekad u svojoj karijeri susretne s pedagogom koji će na njega ostaviti neizbrisiv trag. Silva Muradori je bila jedan od takvih pedagoga. Bila je pedagog koji ostavlja duboki pečat svoje osobnosti i znanja zauvijek utkanog u plesačkom biću i čini nas umjetnicima kakvi jesmo. Draga Silva, neizmjerno sam zahvalna na entuzijazmu, znanju i ljubavi prema baletu koju si nam prenijela.
© Pavla Pećušak, PLESNA SCENA.hr, 18. veljače 2016.
