Baleti.hr

Mudar izbor

HNK u Osijeku: Bruno Bjelinski, Petar Pan, kor. Dinko Bogdanić

• Petar Pan balet Brune Bjelinskog praizveden u HNK u Zagrebu 1966. u koreografiji Nenada Lhotke, postavljen je 29. lipnja u HNK u Osijeku u koreografiji Dinka Bogdanića, čime je započeto Osječko ljeto kulture, a ovaj je tekst napisan nakon izvedbe 23. rujna 2009.
  
  Mislim da je u Osijeku osnovni problem što nije definirano da li kazalištu treba balet ili ne?  Pa već godinama traje agonija zvana kompromis. Nema baleta ali postoji Plesna skupina HNK u Osijeku u smislu suradnika koji prema potrebi opslužuje operu i operetu. U toj Plesnoj skupini postoji jedan školovani plesač, Osječanin Vuk Ognjenović, koji je od nedavno i vodi i vjeruje u mogući povratak profesionalnog baleta na osječku scenu. U tom je smislu predstava Petar Pan kao izvođačko i scensko rješenje bio silno mudar potez i u postojećim uvjetima rijetko dobar izbor. I u odnosu na prijašnje plesne odnosno baletne produkcije skupine svakako jedna razina više.
  
  Na programu piše da predstavu izvodi ansambl Osječkog ljeta kulture, iza čega stoji Plesna skupina HNK u Osijeku pojačana s dvije gostujuće solistice, ali i silan broj djece i mladih koji se u Osijeku bave plesom: Glazbena škola Franje Kuhača odjel za suvremeni ples, Baletni studio Dječjeg Kazališta Branka Mihaljevića u Osijeku, Plesna skupina Midal, Plesni klub Broadway, Plesni studio Shine, Gimnastički centar Inova gim, Gimnastički klub Sokol, Breakeri. No nije to samo produkcija osječkih plesnih skupina. Budući je produkcija vrlo profesionalna: od glazbe i koreografije, preko bajkovite, tek možda malo pretamne scene Žorža Draušnika do živopisnih kostima Barbare Bourek, predstava je zaživjela kao plesni spektakl različitih plesnih stilova i tehnika.
  
  Baletni brojevi u izmjeni malih sola i dueta Petra Pana (Vuk Ognjenović), Zvončice (Zvonka Škreblin Domaćinović), Wendy (Kamila Agata Borowska) i Indijanske princeze Žuti Ljiljan (Nikolina Bernvald) uokvireni su vedrim grupnim scenama izgubljenih dječaka, gusara i njihovih djevojaka, Indijanaca, sirena, meduza, morskih zvijezda i konjića. Ti plesni brojevi nemaju većih tehničkih zahtijeva (čini mi se da se od nekih mladih plesača moglo i više tražiti i da su ostali pomalo neiskorišteni), ali su u scenskoj slici uvijek likovno dojmljivi. Temperamentom i scenskom prisutnošću lika ističu se John (Nora Johum) i posebno Michael (Ana Marija Lendeć) te Mira Sekereš (kao izgubljeni dječak). Tome treba pridodati uspjele i duhovite likove Kapetana Kuke (Zorislav Štark) i krokodila (Dinko Blažević).
  
  Petar Pan je pokazao da u Osijeku ima mladosti spremne za ples. A kako će se obrazovati i razviti na kojoj ponuđenoj im i dostupnoj razini vještina i znanja – ovisi o svijesti i odgovornosti nekih drugih.
  
  © Maja Đurinović, KULISA.eu, 27. rujna 2009.

Piše:

Maja
Đurinović