Podučavanje baleta kao umjetnost i znanost
Davor Schopf i Mladen Mordej Vučković, Ana Roje, Zaposlena d.o.o.
-
Nakon lijepih monografskih izdanja posvećenih Vesni Butorac Blaće i Sonji Kastl izdavačko-autorska ekipa u istom sastavu: Davor Schopf i Mladen Mordej Vučković, kao autori i urednici, te Ana Gruden kao izdavač izašla je s trećim naslovom iz područja hrvatskih baletnih umjetnica. Nova knjiga posvećena je Ani Roje (Split, 1909 – Šibenik, 1991) plesačici, koreografkinji i iznad svega, svjetski znamenitoj pedagoginji.
Iako je u povijesti hrvatskog baleta priča o Ani Roje isprepletena i teško djeljiva od biografije njezinog umjetničkog partnera i supruga Oskara Harmoša, ovdje je sačuvana čvrsta linija, razvoj i tijek upravo njezine karijere, odnosno života u cijelosti posvećena plesu i plesačima.
Ana Roje je već kao tiha, zanesena djevojčica privukla pozornost maestra Tijardovića i proslavila se u rodnom Splitu kao mala Kraljica lopte – bilo je to na Hajdukovom igralištu (u vrijeme kad je nogometni klub svoju godišnjicu slavio glazbom, stihovima i operetom)!
Splitska općina stipendirala ju je i omogućila joj odlazak u Zagreb Margariti Froman, čime počinje školovanje u tradiciji ruskih baleta koje će kasnije, temeljito i iznova izučiti u školi Nicolasa Legata u Londonu postajući njegova asistentica i kasnije, nakon smrti velikog pedagoga, svjetski autoritet u prenošenju znanja i sistema Legatove škole.
U Zagrebu se dogodio i sudbonosan susret s mladim zagrebačkim plesačem Oskarom Harmošem. Oni zajedno vježbaju, nalaze nove plesne sekvence i priređuju plesne koncerte koreografskih minijatura, i zajedno odlaze u Beograd, a poslje u London, Pariz… Ana Roje, doduše nije nikad napravila svjetsku plesačku karijeru, poput Mije Čorak Slavenske, ali je pripremala za nastup najveće balerine svog vremena kao što su bile Danilova, Markova i Tumanova, i time osigurala mjesto u svjetskim plesnim enciklopedijama i leksikonima.
U našoj je povijesti Ana Roje obilježila veliko razdoblje: vodila je balete HNK u Zagrebu i Splitu, plesala, koreografirala i opet – silnu pažnju posvećivala školovanju plesača. U Zagrebu je pratila formiranje i rad Baletne škole, održavajući stalnu vezu između kazališta i škole; u školi u Kaštel Kambelovcu je pripremala plesače za splitski balet. Ostala je zabilježena kao nježna, senzibilna, produhovljena, muzikalna, poetična plesačica koja je s uspjehom izvodila i Smrt labuda. Bila je Marija u Bahčisarajskoj fontani, Jela u Đavlu u selu, Biljana u Ohridskoj legendi, Šeherezada, Julija…
Monografija Ana Roje bogato je opremljena fotografijama, pažljivo dokumentirana i sistematična u pregledu i popisu plesačkog i koreografskog repertoara, s digresijama u svrhu kontekstualizacije i objašnjenja umjetničkih ličnosti, mjesta i vremena događanja, te potkrijepljena sjećanjima njezinih kolega, suradnika ili učenika. Posebno su zanimljivi prilozi Anini zapisi i razmišljanja o plesu, te njezin tekst prvi put objavljen u Dance Magazineu 1954, Umjetnost i znanost podučavanja baleta iz kojeg izvire silno znanje i razumijevanje struke, posvećenost, umijeće i ljubav. Osam navedenih pitanja koja si je kao voditeljica postavlja prije davanja preporuke za vrstu i tip klasa su poput crkvenih zapovijedi plesne (i ne samo plesne) pedagogije.
Inicijativa i onaj bitni pokretački impuls za monografiju (naime, svi su znali da bi se to trebalo i moralo napraviti, pogotovo jer se bližila stota obljetnica rođenja) došla je od Patricie Deane–Gray, Anine učenice i njezinim radom nadahnute baletne umjetnice. Bermuđanka koja je u vrijeme pohađanja škole Roje – Harmoš u Kaštelima bila i solistica splitskog Baleta, Deane–Grey je surađivala s Anom i u Londonu, New Yorku, Bostonu te na Bermudama. Stoga nije slučajno da je ova dvojezična monografija i prvo predstavljanje imala na Bermudima. Sljedeće je u Splitu, 17. listopada, na njezin stoti rođendan, a promocija u Zagrebu bit će upriličena 4. studenog na Dan baleta u Hrvatskoj.
© Maja Đurinović, KULISA.eu, 22. rujna 2009.
Piše:
MajaĐurinović