Baleti.hr

Imati povjerenja i dati priliku da se pokažu

Produkcija Škole za klasični balet u Zagrebu (školska godina 2024/2025), Kazalište Trešnja, Zagreb, 9. lipnja 2025.

• 
  
  Škola za klasični balet na Ilirskom trgu 9 u Zagrebu bila je mjesto našeg odrastanja. Pomalo oronula zgrada na vrhu Radićeve ulice, do koje se dolazilo busićem s Trga, bila je naše utočište u kojem smo učili baletne korake, uvježbavali plesne kombinacije, odlazili na satove klavira, pritom stvarali prijateljstva za cijeli život i usput se nepovratno zaljubljivali u baletnu umjetnost. Ustanova je to duge tradicije koja je odgojila mnoge generacije učenika te značajan broj profesionalnih plesača od kojih su mnogi ostvarili velike pa i međunarodne karijere.
  
  Bila sam dio generacije koja je imala sreću pohađati Školu u vrijeme kada su ju vodile snažne pedagoške ličnosti kao što su Ivana Gattin, Nadežda Herceg, Višnja Hrbud Popović, Gordana Rajs Cvenk te Tatjana Lucić Šarić, baletne pedagoginje koje su svojim radom i entuzijazmom obilježile zadnja desetljeća 20. stoljeća. Učile su nas znalački, energično i strastveno, odgajale pomalo kompetitivno, a povezanost i zajedništvo gradili smo na brojnim nastupima i natjecanjima te posebno pripremajući školske produkcije koje su se od školske godine 1985./86. održavale redovito i to s vrlo ambicioznim programom. Pripremanje 2. čina baleta Giselle i trenutak nastupa u kojem smo kao srednjoškolke hrabro izvele znamenitu scenu glissea vila, te aplauz koji se u tom trenu prolomio iz publike, neke su od najljepših i najuzbudljivijih profesionalnih uspomena koje pamtim i danas. Vrhunac tog iznimnog niza bila je spektakularna školska produkcija povodom četrdesete obljetnice rada Škole, izvedena 1989. godine u HNK-u u Zagrebu, koja je u izravnom prijenosu prikazana na Televiziji Zagreb i do danas predstavlja jedinstveni trenutak u povijesti Škole koji će biti teško ponoviti.
  
  Možda zbog lijepih uspomena iz prošlosti, produkcija Škole za klasični balet u Zagrebu, kojom je obilježena 75. obljetnica djelovanja, održana 9. lipnja u Kazalištu Trešnja, bila je događaj koji se iščekivao s velikim nestrpljenjem. Naime, Škola za klasični balet prekinula je ovom produkcijom više od dva desetljeća dugu pauzu neodržavanja završnih školskih predstava koje su izuzetno važan dio umjetničkog obrazovanja mladih plesača, ali i stvaranja uspomena koje se pamti cijeli život.
  
  Na produkciji su nastupili svi učenici Škole, od onih najmlađih polaznika baletnog tečaja i predškolskog programa pa sve do učenica završnog razreda srednje baletne škole, a u velikom obimu bio je zastupljen i program folklornog odjela. Prikazani su svi aspekti djelovanja: od nastave klasičnog baleta preko karakternih plesova, povijesnih plesova, modernog baleta te nastave scenske prakse, a posebno zanimljiv bio je prikaz nastave pas de deuxa, trećeg i četvrtog razreda srednje škole, koja je od ove godine ponovno našla svoje mjesto u planu i programu škole. Sve plesne točke bile su pripremljene s pažnjom i velikim trudom učenika i nastavnika, a upravo na primjeru pas de deuxa bilo je vidljivo da učenici odlično reagiraju na zahtjevnije i ambicioznije postavljene koreografije te da je izuzetno važno imati povjerenja u njihove mogućnosti i dati im priliku da se pokažu.
  
  Bila je to iznimno emotivna večer za učenike, nastavnike i roditelje, ali i za sve nas, bivše učenike koji već godinama, na razne načine progovaramo o teškim uvjetima rada Škole te pokušavamo aktivno pomoći da se situacija promijeni. A promjena se konačno čini sve bliža. Samo nekoliko dana prije Školske produkcije u medijima je iz Grada najavljeno kako će Škola za klasični balet svoje nove prostore dobiti u Vlaškoj ulici 87, u sklopu novog školskog umjetničkog centra koji će dijeliti s drugim umjetničkim odgojno-obrazovnim ustanovama, što bi trebao biti sretan i željno iščekivani epilog agonije koju ova Škola već više od desetljeća ima s prostorom i neadekvatnim uvjetima u kojima radi. Vijest je to koja je dočekana s olakšanjem te je novoj ravnateljici Martini Kralj i njezinim suradnicima dala snažan vjetar u leđa i poticaj u daljim aktivnostima kako bi se završilo razdoblje možda i najveće krize u povijesti Škole. I iako su pred novom upravom mnogi zahtjevni zadatci, neki prvi konkretni potezi kao i sama proslava ove važne obljetnice ulijevaju nadu i optimizam, te prvi puta nakon dugo vremena pokazuju snagu i stvarnu volju da se situacija promijeni. Naime, bez obzira za svu pomoć koja zadnjih nekoliko godina dolazi i od strane HNK-a u Zagrebu, u vidu omogućavanja prostora za rad, ali i osnivanja programa Baletnog studija osmišljenog s namjerom očuvanja domaćeg plesačkog kadra, prava promjena može doći jedino iznutra tj. iz same Škole i nastavničkog kadra.
  
  Osobno, istinski želim da kolektiv pronađe onu snagu, znanje i zajedničku viziju, kakvu su imale generacije nastavnika koje su nas odgajale. U baletnoj profesiji koja je već sama po sebi zahtjevna, izuzetno je važno učenicima, osim profesionalnog znanja, pružiti svaku moguću vrstu potpore kako bi u život ponijeli lijepe i osnažujuće uspomene te znanje koje će im biti životno korisno – kako za one koji će se okušati u profesiji, tako i za one koji će, obogaćeni ovim iskustvom, krenuti nekim drugim putem, ali će baletnu umjetnost zauvijek nositi u srcu.
  
  © Mihaela Devald Roksandić, BALETI.hr, 21. lipnja 2025.

Piše:

Mihaela
Devald Roksandić