Plesne minijature riječki su koreografski prvijenac Paola Mangiole, novoimenovanog ravnatelja Baleta HNK-a Ivana pl. Zajca. Koreografiju potpisuje u suradnji s plesačima, a premijerna izvedba održana je 19. ožujka 2025. u dvorani Circolo (Palača Modello) – auditoriju Talijanske unije i Zajednice Talijana Rijeka. Mangiola je navedenu poziciju preuzeo od Maše Kolar u siječnju 2025. godine kada je intendantsku poziciju, nakon Marina Blaževića, preuzela Dubravka Vrgoč.
Talijanski koreograf Paolo Mangiola djeluje unutar širokog područja baleta i suvremenih plesnih praksi. Tijekom svoje dugogodišnje plesačke karijere nastupao je za renomirane kompanije kao što su Aterballetto, Tanztheater Nürnberg, WM|RD i Cullberg Ballet te interpretirao plesna djela Maura Bigonzettija, Williama Forsythea, Waynea McGregora, Deborah Hay i drugih. Nakon završetka izvođačke karijere 2013., nastavio je i završio magisterij koreografije na The Placeu u Londonu 2017. Iste godine imenovan je umjetničkim ravnateljem ŻfinMalta, Nacionalne plesne trupe Malte. Tijekom svog sedmogodišnjeg mandata postavio je veliki broj koreografskih radova, često u suradnji s plesačima trupe. Jedan od primjera je cjelovečernja plesna predstava 21 Dances for the 21st Century (2020.) čija se struktura temelji na knjizi 21 lekcija za 21. stoljeće autora Yuvala Noaha Hararija. Tu ubrajamo i plesni film AĦNA (2020.), uz režijsku suradnju Jamesa Vernona, u kojem obrađuje temu zajedništva, a sniman je na vanjskim lokacijama Malte, nakon višemjesečnog izoliranog boravka u unutarnjim prostorima tijekom pandemije. Valja spomenuti i Intimate Żfin (2024.), 60 minutni niz minijatura koje plesači izvode na glazbu uživo (glazbenica Alexandra Alden i njezin bend), s ciljem izvedbe u prostorima kao što su muzeji, palače ili knjižnice. Mangiola navedeni autorski interes za izvedbe izvan tradicionalnog prostora kazališne scene nastavlja i s riječkim baletnim ansamblom.
Plesne minijature trebale bi biti „prvi u nizu plesnih programa kreiranih za nekonvencionalna okruženja“, s ciljem da gledateljima pruži drugačije iskustvo, ono intimnih prostora izvan kazališta. Mangiola također najavljuje svoj „plesni program kao visokokvalitetan spoj klasičnog nasljeđa i suvremenog izričaja“ u cilju uspostave „ravnoteže između pristupačnosti i inovativnosti reinterpretirajući velike klasike, istražujući nove smjerove u formi, prevodeći relevantne društvene teme u ples i uranjajući u nove plesne jezike“.
Tako za svoju prvu izvedbenu lokaciju Mangiola bira Circolo, svečanu dvoranu ukrašenu raskošnom štukaturom, kipovima, s balkonom i visećim pozlaćenim lusterom u samome središtu prostora. Ispod njega postavljen je plesni podij pravokutnog oblika, a sjedala za publiku nalaze se na četiri strane, s dijagonalnim prolazima za ulaz i izlaz plesača (engleski izraz za takav oblik pozornice je theatre-in-the-round). Navedena organizacija pozornice u odnosu na odabrano mjesto sjedenja i smjer pažnje na plesače znači za svakog gledatelja individualnu perspektivu; stoga koreografski ne postoji jedna fronta, nego više njih u konstantnoj mijeni. A mogućnost ulaska i izlaska plesača s četiri strane omogućava brza stvaranja i rastvaranja koreografskih scena, pri čemu se izmjenjuju grupne izvedbe (ansambl ili kvinteti), trija, dueti i sola.
Još jedna prostorna specifičnost je blizina publike plesnom podiju i plesačima zbog koje se lakše uočava izražajnost, detalji pokreta tijela i lica, tonus mišića, ali i zvuk disanja, udaranje baletnih špica, trenje izložene kože po plesnom podiju, napor i znoj koji iz daljine kazališnog gledališta često promiču. Na trenutke iluziju dodatno razbija prisutnost publike u vidokrugu; njihova lica privlače pozornost i spontano postaju dio izvedbe.
Mangiola je Minijature zamislio kao utjelovljeni koreografski arhiv riječkih priča, lokacijskih znamenitosti, pojava i povijesnih ličnosti. Ideju papira arhivskih stranica podupire i odabir kostima: većina plesača na početku je odjevena u bijeli kostim iz dva dijela, plešući u bež čarapama. Svakim ponovnim ulaskom, plesači postupno ostaju u bež trikoima, dok plesačice ostaju u bijelim hlačama, a pojedine minijature izvode na baletnim špicama.
Ukazujući na cikličnu uvezanost početka i kraja, program počinje prologom te završava epilogom pod nazivom Trsatska Gradina, a kroz koreografiju se provlače slični motivi i fraze. Snažan dojam ostavlja grupno kretanje po duljini podija čija postupnost ulaska na jednoj, te izlaska na drugoj strani evocira tok rijeke i vremensku prolaznost. Između se nižu minijature: Molo Longo, Agathe Whitehead i mornarički časnik, Prolaz kod sata, Morčić, Karolina Riječka, Bura, Rimski luk, Mrtvi kanal, Gledanje Kozale te Stube Petra Kružića. Jedna solo minijatura: Gledanje Kozale tijekom koje se na podij projicira snimka asocijativnih video isječaka poput kadra s galebovima pripala je Tei Rušin, a druga pod nazivom Rimski luk snažno, suvereno, linearno i precizno u kretanju iznosi Ali Tabbouch.
Svaka minijatura najavljena je rednim brojem i nazivom, što je ispisano projekcijom na podiju. Unatoč tome, u perspektivi gledatelja stvara se osjećaj cjeline zbog utkanih poveznica između koreografija i pretapanja plesača u tišini: bilo ono završavanjem minijature ili kratkim pokretnim intermezzom ulančavanja plesača jednostavnom gestom pružanja i prihvaćanja ruku, kao manifestaciju živog mosta između gledatelja na različitim stranama gledališta. Iako kretanje ansambla ima snažno uporište u baletnoj tehnici, primjećujemo koreografov afinitet djelovanja u međuprostorima kodificiranog plesa i uobičajenog pokreta. U odabiru plesnog vokabulara, vidljiv je utjecaj suvremenog plesnog izraza, poput klizanja iz podne tehnike (floorwork slides), ili u pojedinim koreografskim motivima, primjerice trljanje dlanova pored uha uz bourrée kretanje na baletnim špicama u ženskoj grupnoj izvedbi Karoline Riječke. Mangiolin pristup radu s plesačima očituje se u afirmaciji njihovih najjačih individualnih odlika, kao što je specifična hipermobilnost Marte Voinea Čavrak, ali i rijetkim unisonim sekvencama koje su u ovom radu poslužile više kao koreografske kopče. U duetima i grupnim scenama često se javljaju podrške, a posebnu pažnju privukli su prijenosi plesačica koji su uspješno izvedeni okružujući ponirući luster u središtu podija. Dinamički i karakterno izdvaja se minijatura Bura koja se odlikuje brzim, snažnim mahovitim kretanjem četvorice plesača i izvrsne plesačice Sephore Ferrillo, s prevladavajućim elementom vrtnji.
Plesne minijature zajednička su plesna inicijacija Paola Mangiole i riječkog baletnog ansambla pred riječkom publikom koja ih je podržala snažnim pljeskom.
© Martina Terzić, BALETI.hr, 15. travnja 2025.
Plesne minijature
koreografija Paolo Mangiola, u suradnji s plesačicama i plesačima
glazba – razni autori, kostimografija – fundus HNK-a Ivana pl. Zajca, oblikovatelj svjetla Paolo Mangiola, baletni majstori Paula Rus, Daniele Romeo, inspicijentica Anca Zgurić
premijera 19. ožujka 2025.
Prolog
izvode: Benjamin Cockwell, Sephora Ferrillo, Marta Kanazir, Yurika Kimura, Giovanni Liverani, Laura Orlić, Giorgio Otranto, Federico Rubisse, Tea Rušin, Ali Tabbouch, Marta Voinea Čavrak
Molo longo
izvode: Sephora Ferrillo, Federico Rubisse, Yurika Kimura, Giovanni Liverani, Ali Tabbouch
Agathe Whitehead i mornarički časnik
izvode: Marta Kanazir, Giorgio Otranto
Prolaz kod sata
izvode: Benjamin Cockwell, Sephora Ferrillo, Marta Kanazir, Yurika Kimura, Giovanni Liverani, Laura Orlić, Giorgio Otranto, Federico Rubisse, Tea Rušin, Ali Tabbouch, Marta Voinea Čavrak
Morčić
izvode: Marta Voinea Čavrak, Giovanni Liverani, Federico Rubisse
Karolina Riječka
izvode: Marta Voinea Čavrak, Marta Kanazir, Sephora Ferrillo, Tea Rušin, Laura Orlić
Bura
izvode: Federico Rubisse, Sephora Ferrillo, Giovanni Liverani, Ali Tabbouch, Benjamin Cockwell
Rimski luk
izvodi: Ali Tabbouch
Mrtvi kanal
izvode: Benjamin Cockwell, Tea Rušin, Marta Kanazir, Giorgio Otranto, Ali Tabbouch, Yurika Kimura
Gledanje Kozale
izvodi: Tea Rušin
Stube Petra Kružića
izvode: Laura Orlić, Ali Tabbouch
Epilog: Trsatska gradina
izvode: Benjamin Cockwell, Sephora Ferrillo, Marta Kanazir, Yurika Kimura, Giovanni Liverani, Laura Orlić, Giorgio Otranto, Federico Rubisse, Tea Rušin, Ali Tabbouch, Marta Voinea Čavrak
