Baleti.hr

Razmišljanja s povodom i ususret novoj kazališnoj sezoni

Baletni gala koncert, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, 17. i 18. listopada 2024.

• 
  
  Dolaskom Ive Hraste Sočo na mjesto intendantice zagrebačkog HNK-a došlo je do nekih pozitivnih i ohrabrujućih pomaka u odnosu na položaj i stanje Baleta naše prve kazališne kuće. Prvenstveno se to odnosi na pomoć i stipendije učenicima zagrebačke baletne škole zanemarene desetljećima u svom obrazovnom procesu, bez vlastitog prostora za rad i produkcije mladih kadrova klasičnog baleta, što je izazvalo enorman uvoz stranih školovanih plesača u sva tri nacionalna Baleta Zagreba, Splita i Rijeke. Vesele stoga propagandni pomaci na otvorenoj sceni HNK-a 2. studenoga, koji upoznaju publiku s klasičnim vježbama ansambla HNK i zagrebačke Škole za klasični balet, kao i prigodan program koji široj zainteresiranoj javnosti približava ljepotu klasične baletne umjetnosti.
  
  Zagreb je uvijek imao brojnu baletnu publiku, pogotovo za klasične balete. U nekoliko minuta rasprodane su tisuće ulaznica za predstave Orašara u buduća dva mjeseca, a nedavno se isto dogodilo sa ulaznicama (ne baš jeftinim) za dvije večeri Baletnog gala koncerta, kojim se već drugu godinu zaredom svečano otvara nova baletna sezona u zagrebačkom HNK-u. Tu novinu smatram neobično poučnom, jer nas upoznaje sa svjetskim zvijezdama, našim prvacima baleta a i stanjem i smjerovima u kojima se danas kreće baletna umjetnost.
  
  Klasičnu baletnu umjetnost uspoređujem u njenom razvoju i postojanju s klasičnom glazbom, čija egzaktna tehnička čistoća i interpretativno bogatstvo ostaju vječna sigurna baza razvoja umjetničkih osobnosti u bilo kojoj od tih umjetničkih grana. Ako pratimo samo njihov razvojni put, možemo primijetiti da gotovo redovito dolazi do zasićenja i da svako novo vrijeme traži nove izražajne i tehničke mogućnosti i neke nove oblike umjetničkog izražavanja, čak i oštre rezove sa dosadašnjim umjetničkim kredom.
  
  Početkom dvadesetog stoljeća, pojava Ruskih baleta (Ballets Russes) Sergeja Djagiljeva označava novu eru na polju klasičnog baleta, koja je obilježila put baletne umjetnosti i odgojila niz značajnih baletnih umjetnika čak različitih profila, koji su svaki na svoj način obogatili plesnu umjetnost. U isto vrijeme pojava Isadore Duncan, Marthe Graham, Rudolfa Labana i drugih začetnika modernih plesnih pravaca ne ostaje bez utjecaja na koreografe klasičnog smjera, šireći raspone njihove izražajno tehničke ideje. Stvoren je neoklasični baletni stil koji suvereno vlada baletnom scenom u kraćim koreografskim djelima koristeći velikim dijelom klasičnu glazbenu literaturu. Veliki klasični baleti 19. stoljeća, izvode se tek u velikim teatrima, pa neki doživljuju i koreografske preinake.
  
  Danas, stoljeće poslije, suvremeni ples se sve više isprepliće s klasičnim, dodajući mu neku jaču ljudsku komponentu. Oba plesna pravca se čak i spajaju u koreografske uspješnice, ali se pritom čvrsto oslanjaju na klasičnu tehniku kao sigurnu tehničku bazu. Obrazovni sustavi klasičnog baleta u gotovo svim zemljama, pa i oni iz tradicije Vaganove, trude se postići što veću ekstenziju nogu, daleko od prirodnog ljudskog dosega, estetike i harmonije akademskog baleta, što sve više poprima oblike akrobatike na štetu duhovne poruke i emotivnog kontakta plesnih aktera. Od mnoštva cjelovečernjih baleta samo iz opusa Mariusa Petipaa, na programima velikih baletnih ansambala ostali su Labuđe jezero, Don Quijote, Trnoružica i Orašar Čajkovskoga, Adamova Giselle, dok je velik broj klasičnih baleta ostao u rijetko viđenim izvedbama ili ponajviše u bravuroznim Pas de deuxima poput onog iz Adamova Gusara. Baletni gala koncert održan 17. i 18. listopada potvrdio je moja prethodna razmišljanja. I daleko više me se dojmio njegov moderni plesni sadržaj, i koreografski i izvedbeno, od njegova klasičnog dijela.
  
  Koncert je započeo dijelom druge slike Labuđeg jezera, zapravo čuvenim Pas de deuxom, kojeg su uz baletni ansambl plesali Marta Petkova, bugarska baletna zvijezda kao Odetta i prvak Baleta zagrebačkog HNK-a Guilherme Gameiro Alves u ulozi princa Sigfrieda. I dok je Petkova tehnički i stilski izvodila svoju priču, naš princ je posve odsutno, gotovo statično davao podrške, bez imalo emocije, kao da nikada nije vidio Nurejeva i njegov prinos partnerskom plesu. Ali je zato bio izvrstan u dojmljivom duetu Leave me Valentine Turcu sa svojom životnom i umjetničkom partnericom Ivom Vitić Gameiro.
  
  Od klasičnih točaka u Pas de deuxu iz Don Quijotea u izvedbi Marie Kochetkove i Daniila Simkina, vidjeli smo tehnički sigurnu izvedbu, s izvanrednim visokim skokovima Simkina, ali izostao je španjolski karakterni izraz, pa se čitav broj pretvorio u samo solidni konfekcijski prilog unatoč svjetske reputacije Kochetkove. Ali je Daniil Simkin oduševio u modernoj koreografiji Les Burgeois na glazbu Jeana Cortia i Jacquesa Brela; zaista svestrano nadaren plesač!
  
  Anastasia Matvienko u Smrti labuda uz živu muzičku pratnju violončela Lidije Suchanek Plantarić i harfe Milice Pašić u koreografiji Mihaila Fokina (koja je do danas doživjela niz preinaka), uspjela je dočarati slavno djelo, no daleko uspješniji je bio njezin nastup u duetu s Denisom Matvienkom u modernoj koreografiji SSSS Edwarda Cluga na Chopinov Nocturno u Des-duru uz živu pratnju na klaviru Viktora Čižića. Bio je to odličan ples i odlična atmosfera.
  
  Prava svjetska zvijezda ove baletne večeri bio je Roberto Bolle, koji vrlo inteligentno u za baletnog plesača poodmakloj dobi vodi svoju karijeru dalje zanimljivim modernim plesnim nastupima. U dva dueta: Les indomptés s Toonom Lobachom (kor. Claude Brumachon, gl. Wim Martens) i Serenata (Cantata) s Antonellom Albano (kor. Mauro Bigonzetti, gl. Amerigo Ciervo) potvrdio je da moderan plesni izraz vrlo uspješno zauzima baletnu scenu i da je, barem u ovoj baletnoj večeri, uz sudjelovanje i naših baletnih prvaka, bio onaj zanimljiviji ako ne i kvalitetniji dio programa. Svečani Marš u B-duru op. 99 Sergeja Prokofjeva, u izvedbi cijelog baletnog ansambla HNK, bio je veseli i optimistički poziv zagrebačkoj publici na dugotrajni prateći aplauz ususret novoj kazališnoj sezoni.
  
  © Maja Bezjak, BALETI.hr, 11. studenoga 2024.

  

Piše:

Maja
Bezjak