Majstorsko korištenje enterijera
70. Splitsko ljeto: Hrvatsko narodno kazalište Split: Gospođa Bovary, kor. Valentina Turcu
-
Sredinom ovogodišnjeg 70. Splitskog kazališnog ljeta, 2. kolovoza izvedena je baletna predstava Gospođa Bovary u koreografiji Valentine Turcu nastala po istoimenom romanu Gustava Flauberta. S nestrpljenjem iščekivana premijerna izvedba na Prokurativama imala je svoju uvertiru: danima prije probe na otvorenoj pozornici bile su vizualno i tonski pristupačne lokalnom stanovništvu i turistima. Tako je sam format predstave organski iznikao iz mediteranske kulture življenja kojoj Split još uvijek itekako pripada. Balet je praizveden na pozornici zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta u lipnju 2022. (više ovdje), a Valentina Turcu je ponovno ostvarila iznimno dojmljivo scensko djelo. Njezina sposobnost da osvijetli složene psihološke, a također i socijalne dinamike, da postavi suštinska pitanja o ljudskoj prirodi inkorporiranoj i u odnosu sa zajednicom sa svom kompleksnošću koje zadiranje u takvu tematiku donosi joj veliku popularnost i uvažavanje na europskoj plesnoj sceni. Njezini splitski korijeni ostavili su traga u njezinom temperamentu i šarmu, a kritičko i pronicljivo, budno oko publike godinama prati njezin rad i sazrijevanje i na splitskom terenu.
Ogromna pozornica duga dvadeset metara uklopila se u prostor Prokurativa na neobičan način kako dosad, bar koliko se ja sjećam, nikada nije bila korištena. Postavljena horizontom prema zapadu, autorica je iskoristila karakteristične volte eksterijera koji su arhitektonski jasno i raskošno označavali različite scenske prostore. Scenograf Marko Japej u suradnji s redateljicom i plesačima su inventivno iskoristili svaki dio scenskog prostora i jasno naznačili kada je to salon, blagovaonica, spavaća soba, noćni klub, liječnička ordinacija, dnevna soba, ulica, Pariz ili neki drugi grad. Prirodna scenografija i smještaj pozornice pridonose atmosferi predstave. Naime, restorani i kafići uokolo sasvim normalno rade pridonoseći dojmu da se radnja koja se do tada događala u obližnjem restoranu, u jednom trenutku samo preselila na pozornicu. Paralela ispraznosti društvenog života Emme Bovary nekad i sad nedvosmisleno je naglašena i vrlo uspjelo realizirana. Čak štoviše, današnje vrijeme kao da prednjači u natjecanju: mijenjanje odjeće, namještaja, ljubavnika, podcrtava besmisao konzumerizma sve prisutnijeg u današnjoj stvarnosti. Duhoviti su izleti scenografa kada se u elegantan i raskošan mondeni prostor unose vjenčani darovi: profani elementi poput bijele perilice za rublje umotane u celofan ili usisavača, koji čine zbivanja na pozornici realnim unutar civilizacijskih dosega današnjice. (U zadnjoj sceni pljenidbe ti isti pokloni se i iznose.)
Predstava započinje vjenčanjem, igrom brojnih parova koji vrlo smiono, dekadentno i na granici profinjene nadmoćne raskalašenosti komuniciraju gestama i jezikom plesa. Svaki par ima poseban međusoban odnos i neki ključ po kojem se kostimom i pokretom razlikuje od ostalih. Radnja teče linearno i vrlo je detaljno opisana u knjižici predstave.
Nesretna Emma Bovary, glavna junakinja romana koji je sablaznio malograđanski mentalitet 19. stoljeća, izgleda jednako sablažnjiva i danas, dvjesto godina kasnije. Gospodin Bovary, liječnik, idealan je muž, no neuzbudljiv, što u mladoj ženi razvija silnu čežnju i ona se predaje sve neumjerenijim podražajima u smislu alkohola, tableta i silovitih ljubavnih susreta. Nižu se scene ispričane gotovo filmskim jezikom: Emma pokušava ostaviti muža u Parizu, s koferom i cvijećem čeka Rodolphea koji se predomišlja i odlazi bez nje. Ostavljena, napuštena i nesretna, iz svake njezine pore vrišti užas. Duet s mužem koji je pokušava vratiti kući i vlastitom životu je dirljiv, s njegove strane pun ljubavi i razumijevanja dok istovremeno s njezine strane osjeća se razočaranje, dosada i grižnja savjesti. Materijalizacija njihovog stanja je njezina beskrajna i bespomoćna tjelesna opuštenost, ona pada, klizi iz ruku i proklizava po podu dok on pokušava probuditi život u njezinom tijelu. To je vrlo uvjerljiv prikaz zahtjevne i virtuozno izvedene scene beznađa. Jasno je vidljiv kontrast njezinih osjećaja kroz duete s ljubavnicima mladim Léonom (Danil Podhruško), i Rodolpheom (koga zavodljivo interpretira Valerij Ljubenko), nasuprot dueta s mužem kada si Emma, obamrla, ne može pomoći. Otac Charlesa Bovarya koga uvjerljivo igra doajen splitskog baleta Igor Gluškov umire i Emma tješi muža, njegov solo je strastven i tužan, ponavljaju se koreografske sekvence s početka predstave no sve se raspada dok on plače. Gost iz Mađarske Tamas Darai u ulozi Charlesa Bovarya sjajan je plesač s očitim ogromnim plesačkim iskustvom svjetskih pozornica.
Goli ljubavnik u kadi, sexi donje rublje, eksplicitne erotske scene u podrškama, ljubljenje u usta, ljubavno hrvanje na kauču, presvlačenje u dizajnirane haljine, zelena, crvena, crna… - sve je silovito strastveno, katkad opsesivno, i smješta ovu predstavu među najerotičnije baletne predstave ne samo u splitskom baletnom repertoaru.
Stvarni život doista izvire s baletne scene. Događaju se nagle promjene scenskog prostora, kao kad se nakon deskriptivne slike Emminog uzimanja tableta i alkohola, prostor ponovno transformira u salon gdje se izvodi atraktivna modna revija, i vjerojatno samo balerine mogu na tako impresivan i reprezentativan način iznositi ekstravagantne modele sakrivene crnim naočalama. Emma sve više gubi kontrolu, razbacuje se novcem i pokušava zavesti sve pripadnike muškog roda. Ponovno se vraća Léon na biciklu i na kratko budi nadu u neko sretnije vrijeme. Nova crvena haljina od tila malo popravlja raspoloženje, gospođa Bovary raskalašeno flertuje s bocom i predivnom odjećom kostimografa i dizajnera Alana Hranitelja. Dolazak trgovaca i dizajnera, i prijatelja prekida ekstazu golih ljubavnika, a računi koje ne može platiti i koje je brižno sakrivala od muža sada dolaze na naplatu. Muž i žena ostaju sami. On je razočaran i bijesan, baca joj novac u lice. Upropašten, plesnim jezikom bezumnih visokih skokova ocrtava svoje stanje. Ona ga pokušava urazumiti, no on je tjera i udaljavaju se prostorno sve više jedan od drugoga. Emma u centru pozornice pada slomljena. Dolazi euforična svita i svi agresivno i prilično zlobno odnose stvari koje je Emma nakupovala. Ostaju muž i žena u opustošenom stanu pustih duša i slomljena srca.
Izmjene komornih ljubavnih dueta, melankoličnih sola s brojnim masovnim scenama koji su prisutne na vjenčanju, u klubu, na proslavama, kartanju, održavaju finu dinamiku predstave koja diše zajedno sa plesačima i zbivanjima na sceni. Koliko god se činilo da je neka prijašnja scena dosegla svoj vrhunac, naredna je još snažnija i promišljenija znalački pletući priču o usponu i padu na društvenoj ljestvici. Ponavljajući prizore, rafinirajući ih u detalju, naznačuje se psihološka razlika među njima. Zanimljiv je primjer pas de deuxa bračnog para s početka predstava kada strasna zaljubljenost isijava iz svakog pokreta, uz gotovo iste koreografske elemente kada ta ljubav izblijedi i postaje jednostrana. Ista koreografija, a potpuno različit doživljaj jer Emmina autodestruktivnost raste zajedno s njezinom žudnjom za ljubavlju i pokušajima samoostvarenja.
Neoklasična baletna poetika je u službi oslikavanja snažnih emocija kod glavnih junaka i sporednih likova. Njihova su plesna tijela, govoreći o strasti, vrlo ekspresivna tako da baletnu predstavu pratimo kao film sa svim mogućim izmjenama kadrova. U ljubavnim scenama nema ničeg neuvjerljivog i patetičnog, one su erotske, neuljepšane, vrlo gorljive i istinski proživljene. Svaka slika na sceni govori o intenzivnom unutrašnjem stanju svih aktera, pogotovo Emme, njezinog muža i ljubavnika Léona. Bogato razrađen mizanscen, dramaturški profiliran u svakoj sceni čine da su sva društvena događanja u jednom planu (vjenčanje, proslave, kartanja, rasprave) dok istovremeno u drugom planu je komunikacija jednog ili dva para koji proširuju i produbljuju trenutno zbivanje na pozornici. Povremene scene dueta ili sola ili samo slika pojedinca na praznoj pozornici snažno dolaze do izražaja i podržavaju dramaturšku dinamiku predstave.
Sve promjene eksterijera i izmjene rasporeda scenografije izvode plesači gurajući, vukući, zatvarajući scenografske elemente vrlo elegantno i precizno, nenametljivo iskoreografirano bez da narušavaju slijed događanja ili tempo predstave. Zadivljujuće je da su plesači jednako posvećeni akciji promjene prostora kao i svojim solo varijacijama ili duetima.
Uloga Emme je na neki način povratak Irine Čaban Bilandžić koja je na scenu ponovno stupila u velikom stilu. Posljednju godinu, dvije da li zbog povrede ili nečeg drugog, njezina prisutnost je bila gotovo zanemariva. Uloga Emme Bovary kao da je kreirana za nju. Svojom nevjerojatnom lakoćom, šarmom i autentičnošću uvlači publiku u svoj svijet. Kombinacijom besprijekorne plesne tehnike i glumačke vještine s neporecivim talentom i urođenom karizmom, Irina uspijeva prikazati cijeli spektar ljudskih iskustava i različitih emocija duboko nesretne žene. Emma/Irina je tragična, tajnovita, strastvena. Oko nje se okreće svijet muškaraca, a također i svijet žena. Dovoljno je vidjeti samo nekoliko fotografija Irine u knjižici pa da se osjeti njezino neprikosnoveno vladanje pozornicom, glumačka stopljenost s ulogom, snažna ekspresivnost gdje njezino tijelo svakom gestom, položajem ramena, vrata ili torza prenosi istinski osjećaj koji trebamo doživjeti i vidjeti.
Minuciozno razrađene sporedne uloge čine reljefnost ansambla prikazujući različite ličnosti, partnere i parove unutar predstave. Likovi nisu tipizirani, oni su živi i autentični, ponekad karikirani, no vrlo realistični i prepoznatljivi. Najistaknutiji, najatraktivniji par pripadnika snobovskog društva čine gotovo neprepoznatljiva Eva Karpilovska i Leonardo Souza u ulogama gospođe i gospodina Homaisa. Obučeni u crnu kožu, ona s crnim špicama, svojom ekspresivnošću i koreografskim bravurama dominiraju od početka privlačeći pozornost publike. No njihova zanesenost i ljubav kopni kako teče predstava tako da se ekstravagantna dominacija pretvara u blijedu i nesretnu sliku karikature raskalašenog života. Nezasitna lažna sreća koja se hrani alkoholom, drogom i obiljem te potraga za ljubavlju kroz brojne emotivne oscilacije završava upravo kako i mora završiti: ostaju upropaštena, nesretna ljudska bića.
Nakon svih patvorenih lica facebook i instagram miljea, Matea Milas u ulozi majke Bovary vraća nas u svijet zdravorazumske realnosti kao pravo osvježenje. Stroga i precizno jasna, pokušava svijet svog sina koji se raspada dovesti u okvire tradicionalnih obiteljskih vrijednosti, što joj naravno ne uspijeva.
U neko će se doba ove sezone autentičan scenski prostor sa Prokurativa preseliti u kazalište. Predstava će se adaptirati i prilagoditi teatarskim uvjetima. Nešto će se dobiti, a nešto zasigurno izgubiti. No majstorsko korištenje enterijera ostat će u trajnom sjećanju gledatelja dvije ljetne izvedbe baleta Gospođa Bovary.
© Sanja Petrovski, BALETI.hr, 30. rujna 2024.
Piše:
Sanja Petrovski