Furiozni ples na crnoj svadbi
Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu: William Shakespeare / Leo Mujić, Hamlet, kor. i red. Leo Mujić
-
Vjerojatno je neka zasluga i u vrhunskom dramskom predlošku, koji je, poput Glembayevih, s lakoćom promijenio medij (za razliku od epskog otpora nekih romana plesnom prijevodu) i nastanio slutnjama, emocijama i strašću plesanja prenapregnuta tijela pomlađenog i spremnog ansambla zagrebačkog Baleta. U svakom slučaju Hamlet, poznati Shakespeareov naslov pod sigurnim i zrelim vodstvom Lea Mujića, koreografa koji je osvojio hrvatsku baletnu scenu, naklonost šire javnosti i više Nagrada hrvatskog glumišta (uključujući i ovogodišnju) te njegovih vrsnih suradnika, pravi je kazališni spektakl i još jedna hit predstava za koju će se dugo tražiti karta više. Kako je primijetila Mihaela Devald Roksandić u izvrsnom tekstu inače zanimljivim informacijama bogate programske knjižice Plesati književne klasike na temu narativnosti u baletnoj umjetnosti, Leo Mujić se „prometnuo u jednog od najatraktivnijih koreografa koji je za (ovdašnju) publiku pronašao izvrstan omjer razumljivosti samog djela, dojmljiva vizuala te demonstracije virtuoznosti plesača kroz koreografski rukopis.“
Mujić u svom koreografskom, autorskom pristupu književnim klasicima u pravilu ne želi otkriti i pokazati nešto novo i aktualno, nego najveću novost i „dramaturšku promjenu“ u prikazu impresivnih, svevremenih književnih djela nalazi „upravo u toj promjeni medija, pretvaranjem govorenog teksta u govor pokreta koji (…) predstavlja najmoćnije sredstvo izražavanja.“ Taj prijelaz s izražajnosti riječi na izražajnu gestu, napor tijela, koreografiranu sekvencu, emotivne duete i nadasve moćne grupne scene, unutar kojih se često i više toga događa paralelno ili u furioznom uzročno posljedičnom nizu, uz toliko poznati predložak, nije umanjio ponovno proživljavanje sudbine Hamleta i onih oko njega, povučenih mračnim kaosom njegove duše. Dapače, dao mu je novu dimenziju uvjerljive, snažne empatije.
Hamlet (Takuya Sumitomo), Ofelija (Rieka Suzuki Sumitomo), Klaudije (Guilherme Gameiro Alves) i Gertruda (Natalia Kosovac), fatalno uzburkani i složeno ispremreženi četverokut izvrsne premijerne postave, jednako su athetipski likovi u koje je od prvog koraka na scenu upisana tragična sudbina, kao i bliski ljudi od krvi i mesa razdirani svojim demonima. Takuya Sumitomo je nervozni, razdraženi Hamlet, poznate nam brzine, preciznosti i virtuoznosti, kao i suprotstavljeni mu Guilherme Gameiro Alves, koji u direktnu oštrinu i elegantno samozadovoljstvo Kralja, suptilno unosi mekše kvalitete pokreta u smislu stalne prisutnosti sjene nesigurnosti, straha od Hamletove osvete ali i zakašnjela kajanja. Te prkosne, eksplozivne, sukobljene muške energije prepliću se s onim ženskim: mekim, toplim, tužnim u nemoćnoj žudnji ljubavi i pažnje u borbenom muškom svijetu moći, osvete, otrova i mačeva. Rieka Suzuki Sumitomo je plaha i lomna, od prvog ulaska na špici, nježnog poput lahora. A Natalia Kosovac, brižna majka i raskošna žena koja predstavlja prijestolje, nesigurna i krhka između pozicije ponosne moći i sumnje, u neprestanoj napetosti nemogućeg pokušaja uspostavljanja obiteljskog sklada između sina i njegova očuha. 
Unutarnje drame isprepletene sumnje, čežnje, krivnje, ambicije, ljubavi i mržnje, koja razdire tijela, i susreti nabijeni nerazumijevanjem, krivnjom i osudom, koji samo produbljuju ponore međusobnih nekada bliskih odnosa teče prema poznatom narativu – libretu, održavajući scenu u furioznom tempu od početka do kraja, omeđenu tek prividnim mirom uprisutnjene smrti. Naime, svaka smrt je okidač za reakciju, osvetu, beznadni niz koji se samo umnaža, uz manipulaciju i kolateralne žrtve onih najkrhkijih, a zapravo ništa ne rješava. (Prvi čin započinje sprovodom kralja Hamleta koji u trenutku postaje furiozni ples parova na crnoj svadbi, a završava smrću Polonija, a drugi započinje mrtvim Polonijem tijelom, a završava kako već završava Hamlet, u općem razrješenju smrću. Ali i tu već čeka Fortinbras…)
No, ako je nešto novo i uistinu izvrsno, što je donio autor i koreograf Mujić u svom mediju baletnog kazališta, jest crni zbor, „duhovi / Hamletove misli“, po riječima dramaturga i asistenta koreografa Balinta Rauschera (ujedno i protagonista duha Hamletova oca), Hamletova moždana matrica; ali to je i kor prokletih duša, sablasna vojska ubijenog kralja, koji s njima prodire iz svih tamnih kutaka scene tijekom cijele predstave, prelijevajući se introspektivnim prostorima Hamletova bića, kao i danskog dvora oskvrnjena bratoubojstvom. Pri pokušaju verbalizacije viđenog neprestano mi se nameće riječ: furiozno. I zapravo da, ta živa, dinamična, prijeteća stoglava tama predvođena ogorčenim umorenim Kraljem, koja nosi, diže žrtve, i guta ih, između ostalog je i plastično utjelovljenje Furije, rimske božica osvete.
I druga odlična intervencija u dramski predložak je rješenje Rosencrantza i Guildensterna (duhoviti i razigrani Kornel Palinko i George Stanciu) koji su ujedno i Glumci koji će na svoj groteskni način izvesti Mišolovku. Njihova vesela zbunjenost i nevino nadigravanje, i bijeli kostim, osim što je kontrapunkt napetoj atmosferi i crnilu koje se prelijeva dvorom, priziva poznati film Toma Stopparda Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi (iz 1990., u kojem je, usput, Mišolovku postavila Ivica Boban a igraju je naši glumci, nekadašnji članovi Kazališne radionice Pozdravi.)
Balet je muzikalno i dramaturški uvjerljivo vođen glazbom Čajkovskog i Saint-Saënsa u izboru Balinta Rauschera; ona podržava dramatiku radnje i emociju scena. Odlični su, slikoviti, poetični i karakterni kostimi Manuele Paladin Šabanović, a posebno fascinira znakovita jednostavnost scenografije Stefana Katunara, istovremeno čista i prozračna, i kruta i oštra, podatna za promjene u par klizećih, skoro neprimjetnih poteza.
„Ostalo je tišina.“ Posljednja je to rečenica u Shakespeareovoj drami Hamlet koju ovdje ne izgovara riječima nego tišinom Hamletov najbolji prijatelj Horacije (Asuka Maruo), iznad mrtvog tijela danskog kraljevića, okruženog svim drugim smrtima. Ali, ako i je trenutak tišine, nije i mir, tek smirenje za ove napaćene duše, dok novi kralj izazovno sjeda na tuđe i krvavo prijestolje.
© Maja Đurinović, BALETI.hr, 27. studenoga 2023.
Hamlet
koreograf i redatelj Leo Mujić
premijera 17. studenoga 2023.
glazba Petar Iljič Čajkovski, Camille Saint-Saëns, scenograf Stefano Katunar, kostimografkinja Manuela Paladin Šabanović, dramaturg, asistent koreografa, odabir glazbe Balint Rauscher, oblikovatelj rasvjete Aleksandar Čavlek, oblikovatelj zvuka Svebor Zgurić, asistentica kostimografkinje Mia Rejc Prajninger, asistentica scenografa Aleksandra Vukićević, sikarski radovi Tihana Cizelj, Mariana Nardini, baletne majstorice Milka Hribar Bartolović, Pavla Pećušak, inspicijentica Snježana Marasović, glazbena voditeljica Ljudmila Šumarova, korepetitor Teo Visintin
Posvećeno Suzani Bačić (1962. - 2023.), balerini i baletnoj majstorici Baleta HNK-a u Zagrebu
izvode: Takuya Sumitomo / Kornel Palinko / Yuho Yoshioka (Hamlet, danski princ, sin pokojnoga, a sinovac sadašnjeg kralja), Guilherme Gameiro Alves / Simon Yoshida / Pavel Savin (Klaudije, danski kralj, Hamletov stric i brat pokojnog kralja), Natalia Kosovac / Miruna Miciu Yoshida / Iva Vitić Gameiro (Gertruda, danska kraljica i Hamletova majka), Rieka Suzuki Sumitomo / Asuka Mauro / Anamarija Marković (Ofelija, Polonijeva kći), Balint Rauscher / Mattia Baccon / Hyuma Gokan (Duh, duh Hamletova oca), Adam Harris / Taiguara Goulart (Polonije, kraljev savjetnik), Simon Yoshida / Yuho Yoshioka / Drew Jackson (Horacije, Hamletov najbolji prijatelj), Kornel Palinko, George Stanciu / Takuya Sumitomo, Mario Diligente, Arnau Velazquez Rodriguez (Rosencrantz i Guildenstern, glumci), Ovidiu Muscalu / Raphael John Trioli (OSRIC, Klaudijev sluga), Dan Rus / Mattia Baccon (Rinaldo, Polonijev sluga), Cristiana Rotolo, Agnese Stancanelli / Lucija Radić Palinko, Helena Troha, Saya Ikegami, Dora Blaić (Kornelije i Voltemand, danski ambasadori u Norveškoj), Mario Diligente, Hyuma Gokan, Yuho Yoshioka / Giovanni Messeri, Takahiro Tamagawa, Drew Jackson, Seth Clark Bromley, Andrea Podda (Marcel, Francisko i Bernardo, 3 vojnika), Petra Vargović Stanciu / Ivančica Alajbeg (Ofelijina dadilja), Pavel Savin / Iustin Popa / Hyuma Gokan (Fortinberas, norveški princ), Mario Diligente, Andrea Podda / Giovanni Messeri, Mattia Baccon, Drew Jackson (2 grobara), Mario Diligente, Yuho Yoshioka, Taiguara Goulart, Arnau Velazquez Rodriguez, Hyuma Gokan, Pavel Savin, Giovanni Messeri, Andrea Podda, Iustin Popa, Takahiro Tamagawa, Seth Clark Bromley, Mattia Baccon, Raphael John Trioli Atina Tanović, Mutsumi Matsuhisa, Saya Ikegami, Helena Troha, Valentina Štrok, Ozana Mirković Blokar, Lada Rora, Leda Šeparović, Hinako Shinzaki, Makeely Georgia Foster, Agnese Stancanelli, Ana Letizia Joly, Paulina Žanetić, Estrella Cebrino Torres, Elizabeth Anderson, Daria Brdovnik / Rizumu Tanaka, Dora Blaić, Drew Jackson (Duhovi / Hamletove misli), Taiguara Goulart, Arnau Velazquez Rodriguez, Pavel Savin, Giovanni Messeri, Andrea Podda, Iustin Popa, Mattia Baccon, Seth Clark Bromley, Takahiro Tamagawa, Raphael John Trioli, Atina Tanović, Mutsumi Matsuhisa, Saya Ikegami, Helena Troha, Valentina Štrok, Anamarija Marković, Ozana Mirković Blokar, Dora Kovač, Leda Šeparović, Diana Montes Mota, Marta Sironić, Rizumu Tanaka, Ana Letizia Joly, Hinako Shinzaki, Agnese Stancanelli, Elizabeth Anderson, Daria Brdovnik, Makeely Georgia Foster, Lada Rora, Estrella Cebrino Torres / Dora Blaić, Paulina Žanetić (Dvorjani)
Piše:
MajaĐurinović