Moćno i hrabro
Hrvatsko narodno kazalište Split: Autorska večer Angelina Preljocaja, La stravaganza / Noces, kor. Angelin Preljocaj
-
Poslijednja baletna premijera ove sezone u HNK-u Split odigrana je 27. svibnja 2023. bila je autorska večer Angelina Preljocaja pod nazivom La stravaganza / Noces. S te dvije baletne jednočinke splitskoj se publici prvi puta predstavio poznati francuski koreograf albanskog porijekla Angelin Preljocaj. (Prije četiri godine zagrebački je Balet imao na repertoaru također dvije Preljocajeve jednočinke: Annonciation i La stravaganza (više pročitajte ovdje). A prije ovih domaćih izvedbi, koreografa smo upoznali na Tjednu suvremenog plesa; 2002. je gostovao s Posvećenjem proljeća i duetom Un trait d’ Union. A 2014. Balett Preljocaj u sklopu velike europske turneje gostuje u zagrebačkom HNK-u s baletom Noći, nadahnutim kratkim pričama iz orijentalne zbirke Tisuću i jedna noć.)
Preljocaj u La stravaganza koristi glazbu Antonija Vivaldija, njegov Concerto n°8, ulomke iz Dixit Dominus te Laudate Pueri Dominum. Skladbe najvažnijeg talijanskog skladatelja kasnoga baroka kombinira sa suvremenim djelima britansko-američke skladateljice i zvučne umjetnice Evelyn Ficarra (skladba Source of Uncertainty), kanadskog skladatelja elektroakustične glazbe Roberta Normandeaua (Eclats de voix) te Les objets abscures Åkea Parmeruda, švedskog skladatelja, glazbenika i multimedijalnog umjetnika.
La stravaganza je djelo koje se temelji na dualnosti. To je kraća forma za dvanaest plesača praizvedena 1997. u New York City Balettu nadahnuta povijesnim migracijama Europljana u današnju Ameriku. Svoj stav prema tom srazu kultura i poimanja svijeta, autor prikazuje kroz snažne kontraste između dviju grupa plesača koji su naznačeni zvučno i vizualno, tj. glazbom, kostimom i načinom kretanja. Domoroci, starosjedioci su prikazani kao prirodni i humaniji dio predstave, kostimi su boje kože, pokret je nesuzdržan, raskošan i plesan, očito simbolizira otvorenost i slobodu percepcije poimanja stvarnosti, sklad s prirodom i zakonima svemira. Pridošlice, Europljaniri, obučeni su u stroge kostime s istaknutim kosturima geometrijskih formi i bojama nizozemskog baroknog slikara Johhanesa Vermerra, njihovi pokreti su ograničeni, ukočeni i kruti, razlomljeni, bez širine u matematički ograničenoj kinesferi. Kroz ilustraciju plesnog pokreta vidi se bogatstvo Preljocajeva stila koji se kreće kroz stiliziranu klasičnu baletnu estetiku do modernog plesnog jezika karakterističnog za autora. Preljocaj hrabro bira glazbu za prikaz svog viđenja sudara starog i novog svijeta. Naglašava suprotnost koja prati domoroce u vidu božanske i melodiozne glazbe Vivaldija, dok elektronskom eksperimentalnom glazbom prikazuje um pridošlih Europljana koji u stanje otvorene svijesti i slobode dolaze sa svojim zakonima, pravilima, ograničenošću i tvrdoglavošću. No ipak, pojedinci iz obje grupe ulaze u interakcije te se povezuju i tvore most dvaju svjetova.
Preljocaju je iznimno važna likovnost predstave pa se promišljeno i pomno bavi rasvjetom i kostimima. Ne čudi da je prije nekoliko godina primljen na Akademiju likovnih umjetnosti u novootvoreni odjel za koreografiju. Razrađenom dramaturgijom rasvjete iscrtavaju se lokacije, stvaraju novi prostori igre, izmjenjuju se vrlo suptilne atmosfere, a u drugom dijelu naglašava se iskonska dramatičnost, podcrtavaju mistika i ritualna značenja. Izvorni je oblikovatelj svjetla Mark Stanley, a u Splitu ih je obnovio Jean-Bastien Nehr. U kostimografiji koja podilazi plesačkim tijelima u oba baleta, začudan je iskorak u La stravagazi gdje koreograf pokazuje svoju sklonost ka estetizaciji odjeće kombinacijama boja i oblika pod utjecajem razdoblja baroka i geometrije. U prvom dijelu kostimografiju potpisuje Hervé Pierre, a u drugom Caroline Anteski. Slika na horizontu, iako apstraktna, nosi u sebi bazične jesenske boje baroka.
Noces (Svadba) parvi put je postavljen 1998. u pariškom Maison des Arts de Créteil, a koreografiran je na istoimenu baletnu kantatu Igora Stravinskog. Noces je istovremeno i orgija i posvećen arhetipski skup rituala vezanih za plodnost, odnose, nagovještaj i viziju budućeg života u zajednici koji su neupitno povezani s nekim daleko snažnijim silama koje upravljaju ljudima bez njihove volje. Djelo je moćno i mitsko; kompaktno, cjelovito i stilski dotjerano, poštuje se jedinstvo mjesta, vremena i radnje, a kao da se odvija sada i ovdje, bilo je jučer i događat će se sutra. Svjetlo naglašava dramatičnost i otvara fizičke arhitektonske dijelove pozornice u kojima se odvijaju plesni rituali koji u svojoj silovitosti prelaze granice osjetila vida i sluha. Oduvijek je baš u tradicionalnim svadbama i pripadajućim ritualima čija značenja Preljocaj preispituje, bila sažeta kompleksna dinamika ljudskih odnosa, prikazana sva razmišljanja i stremljenja zajednice. I danas ti rituali postoje, imaju gotovo ista značenja, no izvode se suvremenim sredstvima. Koreografski rad je vrlo precizan i naglašeno tjelesan.
Na sceni je pet parova, žene su obučene u haljine različitih boja s etno elementima mističnih značenja, muškarci bijele košulje, štofane hlače, remen, čak i naočale. Scenografija je pet klupica koje se razmještaju po sceni, praktične i mobilne da se koriste na brojne načine. Uvodi se postupno i pet bijelih krpenih lutaka koje predstavljaju mladenke u vjenčanicama, vrlo podatne za manipulaciju, raskošno obučene i u svojoj strogosti značenja, pomalo jezive. Preljocaj istinski poštuje složeni glazbeni predložak Stravinskog i svojim je plesnim izrazom duboko analizirao, razradio, dekonstruirao i na kraju konstruirao organsku izvedbenu cjelinu. Plesne sekvence koje izvode grupe često podijeljene na muške i ženske članove, ulaze u komunikaciju s intimnim duetima, nastaju nove dramatične slike pune znakovitih pokreta rukama, dodira i tajnih znakova čije značenje samo naslućujemo. Već spomenuti motiv beživotne i podatne figure krpenih mladenki u vjenčanicama djeluju nestvarno, poput fatamorgane, indirektno aludirajući na položaj žene u patrijarhalnom društvu.
Ovakav izbor plesnog repertoara za splitski baletni ansambl je izazov. Također i za publiku. Za pohvalu je ne samo sjajna tehnička izvedba baletnog ansambla, nego i zrelost u okušavanju novih pustolovina koje podržavaju drukčije izvedbene kvalitete. Plesači su u devet tjedana usvojili koreografski jezik Angelina Preljocaja. Obje njegove koreografije, tjelesno složene i zahtjevne, prenijela je asistentica koreografa Claudia De Smet zbog spriječenosti autora koji trenutno postavlja novi plesni komad sa svojom trupom povodom obilježavanja četrdesete obljetnice postojanja svoje skupine koja je 1984. osnovana kao Preljocaj Company da bi kasnije preseljenjem u Aix-en-Provence postao Ballet Preljocaj i Nacionalni koreografski centar regije Provence-Alpes-Côte d'Azur.
© Sanja Petrovski, BALETI.hr, 14. srpnja 2023.
Piše:
Sanja Petrovski