Baleti.hr

Tradicionalni melos i sentiment

Janica pleše / Pjesme iz hrvatske baštine III, autorica Vanesa Imrović

• 
  
  U nedjelju navečer, 30. travnja, dan nakon Svjetskog dana plesa, u Histrionskom domu u Zagrebu premijerno je izvedena multimedijalna plesna predstava Janica pleše kao treći dio projekta Pjesme iz hrvatske baštine. Autorica je mlada plesna umjetnica Vanesa Imrović, a njezino scensko uprizorenje pjesmama iz repertoara Dunje Knebl, okupio je umjetnike više medija i različitih generacija. Predstava je najavljena kao priča koja tematizira dvoje zaljubljenih, Janicu (Lara Frgačić) i Jakova (Mirel Huskić), u čiju se ljubav upliće Jakovljeva sestra Dorica (Vanesa Imrović) u pokušaju da ih razdvoji svojim spletkama kako bi njezin brat našao bolju, zapravo bogatiju djevojku. „Uzimajući motive i likove iz tradicionalnih međimurskih pjesama, predstava Janica pleše spoj je prepoznatljivog tradicionalnog melosa i sentimenta tog kraja, te ljubavne priče.“ Autorica i dramaturginja su objedinile pjesme iz više albuma Dunje Knebl kreirajući neku vrst libreta, a kontekst međimurskog kraja osim glazbom, podržan je i kostimom i realističnom scenografijom koja prikazuje dio kuće, eksterijer vrta i dvorišta ispred kuće.
  
  Strukturno je predstava zamišljena kao niz sola i povremeno dueta koji prate libreto (ljubavne priče koja prevladava spletke i zapreke). Naizmjenice se izmjenjuju sola Vanese Imrović i Lare Frgačić, pred kraj je angažiran i glumac Mirel Huskić u ulozi Jakova oko koga se radnja i zapliće. Negdje u sredini predstave na pozornicu iz publike izlazi Dunja Knebl i Roko Margeta sa žičanim instrumentima da bi otpjevali pjesmu aranžiranu na temelju notnih zapisa iz zbirke Hrvatske pučke popjevke iz Međimurja etnomuzikologa Vinka Žganca Samec moj ljubljeni, koju su tandem Knebl i Margeta obradili upravo za ovu predstavu.
  
  Režiju, koreografiju, scenografiju, pa djelomično i kostimografiju predstave Janica pleše potpisuje Vanesa Imrović, a dramaturgiju Ivona Marcijuš. No, relativna neusklađenost i neujednačenost stilskih formi i koreografskog materijala izvedenih sola daju dojam da su plesačice radile koreografiju odvojeno, svaka za sebe. Njihove energije i korpografije su različite, vjerojatno i zbog različitih plesnih ishodišta, i komunikacijski kanal nije do kraja uspostavljen. Lara Frgačić na pozornici je manje atraktivna od Vanese Imrović, no njezin plesni materijal koji potječe iz suvremenog plesnog vokabulara stilski je ujednačen i izvedbeno uvjerljiv. Vanesa na pozornici plijeni svojom pojavom, a pogotovo plesnom vještinom razvijenom tijekom baletnog obrazovanja. Eksplozivna je, šarmantna i sugestivno vlada prostorom izvedbe. Uz prepoznatljive geste i kombinacije klasičnog baleta koristi i elemente drugih, različitih suvremenih plesnih tehnika. Njezine plesne sekvence izvedene su strastveno i izražajno, s puno žara i snage, kao da želi pokazati sve što zna i može, a što s obzirom na kontekst, glazbu i temu, možda i nije potrebno. Koreografska, pa i režijska namjera unatoč realističkim postupcima poput pisanja i čitanja pisama, je nedorečena.
  
  Unatoč upečatljivim simboličnim i mitskim slikama, kao što je npr. vrtnja kolovrata kada scenska igra dobiva dublje značenje, i kada sve nagovještava scensku metaforu, nakon par dojmljivih koreografskih elemenata, scena se prekida i nastavlja nova. Tako da se prisutni, zanimljivi i dojmljivi motivi i koreografski potencijali materijala ne razvijaju.
  
  Kostimografija koju potpisuju autorica predstave i Olivera Popov prava su revija maštovitih, lijepih i funkcionalnih kostima čija baza je folklor međimurskog lokaliteta. Gotovo svaki solo je odrađen u drugom kostimu. Brojni dijelovi odjeće su pomno i promišljeno kreirani i estetski vrlo privlačni. Likovni radovi koji su prikazani projekcijama na horizontu pozornice dekorativni su i tematski vezani uz sadržaj predstave, a djelo su autorice Valentine Supanz-Marinić.
  
  Sve u svemu, ugodna plesna večer u međimurskom tonu koja odudara od uobičajenih suvremenih i klasičnih plesnih izvedbi. Osim same predstave, Vanesa Imrović se potrudila oko brojnih najava na društvenim mrežama, samim tim i sačuvala dijelove predstave prezentirajući ih preko facebooka, instagrama, youtubea. Moderni balet je kod nas vrlo rijetko prisutan izvan institucija kazališta pa bih podržala mladu umjetnicu i autoricu u koreografskim naporima i zamislima koje dramaturški još treba izbrusiti.
  
  © Sanja Petrovski, BALETI.hr, 17. svibnja 2023.
  

Piše:

Sanja
Petrovski