Antologijsko djelo u nadahnutoj izvedbi

Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu: Henrik Ibsen – Edvard Grieg – Edward Clug, Peer Gynt, kor. Edward Clug

O začudnoj kazališnoj poeziji Clugovog Peer Gynta pričalo se od praizvedbe baleta 2015. u Mariboru, matičnom teatru Edwarda Cluga. Ta očaravajuća predstava, koja objedinjuje dramski predložak Henrika Ibsena, glazbu Edvarda Griega i maštovitu koreografiju suptilne tjelesne i scenske vizije Edwarda Cluga i njegovih stalnih suradnika (Marko Japelj scena, Leo Kulaš kostim, Tomaž Premzl svjetlo) prošetala je svjetskim pozornicama, doživjela više uprizorenja, i sada, s punim pravom antologijskog djela, nastavlja život u novoj, nadahnutoj izvedbi zagrebačkog Baleta.

Ibsenov Peer Gynt je neobično intrigantno djelo. Jedinstveni dramski spjev, praizveden 1876. u Kristijaniji (Oslu) trajno je zavodljiv u dubokoj prožetosti nordijskim mitovima i bajkama; iznimno dirljiv u životnom putovanju naslovnog lika, siromašnog seoskog mladića, osamljenog, posramljenog i društveno obilježenog, koji „nije ni za što“ jer mu je „otac bio pijanac, a majka slaba“; pročišćujući u romantičnoj, duhovnoj poenti ljubavi Solveig, ali i provokativno uzbudljiv u suvremenom, ironičnom sagledavanju arhetipskog junaka narodne priče, petarpanovca, neodoljivog zgubidana, obijesnog mudrijaša i brbljavca, koji je pod životnim motom „Budi sam svoj!“ prakticirao trolovsko „Budi sam sebi dosta!“.

Drama započinje poznatom konstatacijom očajne i brižne majke: „Peer, ti lažeš!“. Na što Peer euforično raspreda svoju izmaštanu avanturu o susretu sa srndaćem, jahanju i letu po liticama… Clug započinje balet impresivnom scenom bijelog Jelena i mladića, a njihov duet je koliko utjelovljeno stvaran toliko i metaforičan. Zaigrani, vješti Peer (Takuya Sumitomo) goni svog jelena, pokušava ga uloviti, uzjahati, pokoriti, a on, moćni, veliki Bijeli jelen, simbol svjetlosti, života, brzine i – straha, (Guilherme Gameiro Alves pod maskom s rogovima i sa produžecima ruku, nekoj vrsi štaka kao prednjim nogama) izmiče, ali i uvijek ponovo izaziva. Dakako da majka (Atina Tanović), sitna starica, sva usukana od brige, ne vidi Peerovog jelena.

Clug je znalački uredio libreto u dva čina, pri čemu je, prema svojoj dramaturškoj viziji, kombinirao „stavke Griegove scenske glazbe Peer Gyint“ s „nekim drugim Griegovim koncertnim, komornim i solističkim skladbama koje su omogućile dinamičan i koherentan razvoj plesnog pričanja“. Sljedeći djelo, uprizorio je ključne scene pri čemu je uspješno izbjegnuo pantomimu i crtanje rečenica te kreirao izvanredne koreografske scene, dramski nabijene, duhovite, po Noverrovom starom receptu, aktivne u smislu scenske radnje, ali i karakterizacije likova. Svaka slika, postaja na Peerovom putu izbjegavanja problema i spoznaje, postavljena je u svom specifičnom ključu, uz upečatljive, ali nenametljive scenografske elemente, koji se u trenutku mijenjaju. Tako je scena seoske svadbe u kojoj će pijani Peer oteti mladenku, i u kojoj se sve dešava što se mora dogoditi u toj slici, u trenutku dobila panjeve, na kojima se pleše (kao varijanta nekog folklornog rituala mladih seoskih gorštaka) ali koji i prizivaju sjekiru ljutog kovača Aslaka, i preko kojih se bježi. Ili Anitrin ples s tepisima u praznini pustinje, ili kameno brdo, na kojem čeka Solveig (nježno suzdržana, samozatajna i poetična Natalia Kosovac).

Žena u zelenom, Gorštakinje i Trolovi, plesači skulpturalno i maštovito modificiranih tijela, kao i stanovici Ludnice u Kairu sapeti iznutra, duhoviti su već samom pojavom, ali svako od njih ima razrađen svoj sistem pokreta, koji svaku koreografiju čini specifično pomaknutom cjelinom koja je u pravilu i dinamična scenska slika.

Kratki susreti i dueti Peera i Solveig (jedine žene koju voli, i stoga je drži „na čekanju“) su iznimno profinjeni, muzikalni, osjetljivi u međusobnoj zapretenoj napetosti čežnje; i kontrast općem zemaljskom šušuru. A početak drugog čina, novi Peerov odlazak od Solveig je jedan od najduhovitijih prizora ljubavnog rastanka koje sam vidjela na sceni: moderan i toliko znakovit, a opet silno dirljiv u toj spoznaji fatalnog muško-ženskog obrasca. Naime, na sceni naprijed je jedino malo vozilo, nešto kao stilizirani avion, a zapravo samostojeća igračka, u koji se sjedne i ubaci novčić i ona se onda trese i ljulja i odvodi malog putnika u željene nedođije. Način na koji zaigrani Peer/Takuya sjeda u svoje vozilo i gesta kojom mu Solveig/Natalija, sa strpljivom ljubavlju punom razumijevanja, poput majke, daje žeton, i tako mirno pušta da ode, čine ovu kazališnu scenu antologijskom.

Takuya Sumitomo nesumnjivo nosi ovu predstavu s veseljem i strašću (još uvijek se sjećam te neukrotive, zarazne, vrckaste energije Rade Šerbedžije na istoj sceni pred više od pola stoljeća u čarobnoj predstavi Horee Popescua); ulogu Peer Gynta je bogato razradio i emotivno i izražajno ispunio, povezujući sve likove i svjetove kojima prolazi. U navedenoj galeriji likova, posebno je mjesto Smrti, odnosno tajanstvenog Ljevača pucadi koji u više navrata dolazi po Peera (koji je bio „predviđen za jedno blistavo puce na prsniku svijeta, ali rupice nisu uspjele…“) u upečatljivoj interpretaciji Tomislava Petranovića. Njegovo neprestano pojavljivanje u Peerovoj blizini i mirno, sigurno, napeto trajanje na sceni, u nekoj je vrsti blagonaklone igre s tim vječnim mladićem koji ga, igrajući se sa sudbinom, priziva i drži blizu, ali onda uvijek nekako izbjegne. („Posudi mi mene samoga; brzo ću se vratiti.“, kaže mu Peer u jednoj prilici.)

Ukratko, balet Peer Gynt u viziji Edwarda Cluga i izvedbi zagrebačkog Baleta te Zbora i orkestra HNK-a u Zagrebu pod ravnanjem Simona Robinsona je kazališno djelo koje ispunjava i raduje, jedno od onih koje biste uvijek rado ponovno vidjeli. I nakon kojeg je zgodno opet se vratiti inspirativnom Ibsenovom predlošku i njegovom junaku neutažive životne žudnje. Pa kako kaže Peer Gynt: „Hm! Zamisli samo! Htjeti zaustaviti vrijeme skakanjem i plesanjem! Boriti se protiv struje okretanjem i vrckanjem!“

© Maja Đurinović, BALETI.hr, 13. travnja 2023.

Peer Gynt
kompozitor Edvard Grieg
libretist i koreograf Edward Clug
dirigent Simon Robinson
scenograf Marko Japelj, kostimograf Leo Kulaš, oblikovatelj svjetla Tomaž Premzl, kiparske skulpture Ivo Nemec, Milena Greifoner, asistenti koreografa Miloš Isailović, Mirjana Šrot, asistent dirigenta Vjekoslav Babić, asistentice kostimografa Lara Kulaš, Mia Rejc Prajninger, baletni majstori Suzana Bačić, Mihaela Devald Roksandić

izvode: Takuya Sumitomo / Guilherme Gameiro Alves / Yuho Yoshioka (Peer Gynt), Tomislav Petranović / George Stanciu (Smrt), Guilherme Gameiro Alves / Pavel Savin / Balint Rauscher (Jelen), Pavel Savin / Balint Rauscher (Mads Moen), Domagoj Vrbljanin / Alen Gotal (Kralj trolova), Siniša Bosnar / Domagoj Vrbljanin (Doktor), Taiguara Goulart / George Stanciu (Aslak), Natalia Kosovac / Miruna Miciu / Helena Troha (Solveig), Miruna Miciu / Natalia Kosovac / Saya Ikegami / Anamarija Marković (Ingrid), Rieka Suzuki / Mutsumi Matsuhisa (Anitra), Lucija Radić / Atina Tanović (Zelena), Ivančica Alajbeg, Tihana Trupeljak Bujanić, Dora Blaić / Leda Šeparović (3 gorštakinje), Atina Tanović / Lada Rora (Majka), Rizumu Tanaka / Anamarija Marković (Zeko), Mario Diligente, Drew Jackson, Adam Harris, Simon Yoshida, Arnau Velasquez Rodrigez, Anamarija Marković, Mutsumi Matsuhisa, Ozana Mirković Blokar, Helena Troha, Saya Ikegami // Yuho Yoshioka, Kornel Palinko, Hyuma Gokan, Balint Rauscher, Ovidiu Muscalu, Cristiana Rotolo, Valentina Štrok, Dora Blaić, Lada Rora, Leda Šeparović, Rizumu Tanaka (5 parova), Yuho Yoshioka, Mario Diligente, Adam Harris, Drew Jackson, Simon Yoshida, Balint Rauscher, Arnau Velasquez Rodrigez, Kornel Palinko, Hyuma Gokan / Vid Vugrinec, Ovidiu Muscalu, Saya Ikegami, Valentina Štrok, Ozana Mirković Blokar, Mutsumi Matsuhisa, Helena Troha, Cristiana Rotolo, Lada Rora / Anamarija Marković, Leda Šeparović, Dora Blaić, Rizumu Tanaka (Trolovi), Saya Ikegami, Cristiana Rotolo, Ozana Mirković Blokar, Mutsumi Matsuhisa, Helena Troha, Anamarija Marković, Lada Rora / Dora Blaić, Leda Šeparović / Valentina Štrok, Rizumu Tanaka, Mario Diligente, Drew Jackson, Adam Harris, Simon Yoshida, Arnau Velasquez Rodrigez, Yuho Yoshioka , Balint Rauscher/ Kornel Palinko, Hyuma Gokan, Vid Vugrinec, Ovidiu Muscalu (Maroko), Saya Ikegami, Valentina Štrok, Helena Troha, Ozana Mirković Blokar, Leda Šeparović, Mutsumi Matsuhisa, Lada Rora, Anamarija Marković, Dora Blaić, Lucija Radić, Petra Vargović Stanciu, Tihana Trupeljak Bujanić, Rizumu Tanaka / Cristiana Rotolo, Ivančica Alajbeg, Dora Kovač, Rieka Suzuki // Mario Diligente, Adam Harris, Simon Yoshida, Yuho Yoshioka, Drew Jackson, Balint Rauscher, Pavel Savin, Arnau Velasquez Rodrigez, Hyuma Gokan, Ovidiu Muscalu, Vid Vugrinec / Dan Rus, Kornel Palinko (Ludnica)
Orkestar i Zbor Opere Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu
zborovođa Luka Vukšić, glazbena voditeljica Ljudmila Šumarova, koncertni majstori Mojca Ramušćak, Vlatka Peljhan, klavir solo Viktor Čižić, korepetitor Teo Visintin, inspicijentica Snježana Marasović