Potencijali plesnog izražavanja
En Corps, red. Cédric Klapisch, 2022.
-
Francuski film Cédrica Klapischa En Corps (2022.), engleskog prijevoda Rise, zanimljiva je ekranizacija o dijelu života mlade balerine Elise kojoj se na samom početku filma dogodi, za njezinu karijeru, prijelomna ozljeda na sceni i neugodno iznenađenje u ljubavnom životu. Ulogu Elise interpretira glumica i balerina Marion Barbeau, solistica Pariške opere, školovana u Baletnoj školi pariške opere (Paris Opera Ballet School). Stoga u filmu nema zamjenskih izvođača koji bi interpretirali plesačke izvedbe, nego ih uvjerljivo i vjerodostojno izvodi iskusna balerina. Već u prvoj sceni gledamo odlomak Bajadere u kojoj Elisa igra Nikiju. Osim plesnih izvedbi glavne protagonistice, sve ostale plesne scene izvode školovani plesači baleta ili plesači suvremenog plesa te, čak i plesačima u ulozi publike djeluju uvjerljivo i vjerodostojno. Povrh toga, koreograf suvremenog plesa Hofesh Shechter koji se javlja kasnije u filmu i priča priču o plesu i tijelu, glumi samog sebe, a njegovu koreografiju izvode plesači njegove kompanije.
Osim zanimljivog uvida u zakulisne procese prije otvaranja zastora na sceni (poput zagrijavanja i rastezanja plesača) i u gledalištu (iščekivanje posjetitelja u publici), dio je priče mlade protagonistice simbolično zakulisni prikaz života plesača i izazova kojima su izloženi. Naime, nakon ozljede, perspektivna se balerina suočava s činjenicom cjeloživotne posvećenosti baletu i ulaganja u svoje tijelo da bi ono moglo postati baletno i spremno za zahtjevne izvedbe. Plesači u baletu postaju ovisni o mladom, zdravom i spremnom tijelu, koje nakon ozljede, prestaje biti spremno za sve izazove u baletu. U ovom slučaju, njezina ozljeda ozbiljno dovodi u pitanje njezinu plesačku karijeru, odnosno daljnje plesne izvedbe na špici.
Nekoliko je složenih odnosa s ljudima u Elisinu životu kroz koje se u pozadini raspliće priča o plesu i plesačima, i nekoliko dijaloga između Elise i njezinih sugovornika koji otkrivaju skrivenu stranu života balerine. Jedan od njih ona vodi s ocem i dugo vremena jedinim roditeljem, koji ističe fragilnost, kratkotrajnost i neizvjesnost poziva balerine, a istovremeno zahtjeva dugotrajno ulaganje, odricanje (ne samo plesača nego i onih koji im, poput roditelja, pomažu), održavanje postojanosti (volje i motiviranosti) i izdržljivosti (pred brojnim izazovima, od dugotrajnog školovanja do dokazivanja na sceni i pred koreografima). U drugom razgovoru, sa svojim fizioterapeutom, Elisa, povrijeđena i fizički i intimno, emotivno, dijeli svoju spoznaju o tragičnoj sudbini glavnih ženskih likova u klasičnim baletima, kao simboličnoj poziciji balerine kao one kojoj je u pravilu namijenjena tragična sudbina. Elise nakon povrede odluči prekinuti plesnu karijeru i odlazi s prijateljicom iz Pariza u maleno mjesto Brittany gdje susreće skupinu suvremenih plesača koja pod vodstvom Hofesha Shechtera radi na novoj predstavi. Tada se ključnim trenutkom u karijeri mlade balerine koji se označio kao kraj jednog poglavlja u njezinu životu, otkriva trenutak koja joj istovremeno otvara vrata iza kojih se pruža niz novih mogućnosti. Dopuštajući si sumnju, propitivanje, promjenu i tjelesnu transformaciju, ona otkriva potencijal drukčijeg načina plesnog izražavanja i mnogostrukost tjelesnog predstavljanja.
© Ivana Katarinčić, BALETI.hr, 10. ožujka 2023.
Piše:
Ivana Katarinčić