Magični realizam u sinergiji vrhunske glazbe, koreografije i režije
Spektakli u Cinestaru, Royal Ballet, London: Joby Talbor, Kao voda za čokoladu (Like Water For Chocolate) kor. Christopher Wheeldon, red. Alondra de la Parra
-
Gledati u kinu satelitski prijenos (da je bilo uživo uvjerili smo se kratkim prekidom i smetnjama) baleta nadahnutog proslavljenim filmom, svakako je posebno iskustvo za koje se najbolje pripremiti upravo ponovnim gledanjem filma Kao voda za čokoladu (Como agua para chocolate) meksičkoga redatelja Alfonsa Aráua iz 1992. godine, koji je nastao prema istoimenom romanu meksičke spisateljice Laure Esquivel i pripada podžanru magičnog realizma u kojem su isprepleteni stvarni i fantastični događaji.
Sam naslov dolazi iz fraze koja dočarava uzavrelu situaciju u međuljudskim odnosima – kako onim obiteljskim, tako i ljubavnim.
Za početak treba reći da, koliko god film naizgled imao širu lepezu izražajnih sredstava, balet Christophera Wheeldona u produkciji Royal Balleta ga nadilazi vizualnom maštovitošću, uvjerljivošću glumačke ekspresije glavnih likova, ali prije svega emocijama i strašću. Tamo gdje film biva doslovan, koreograf inventivno nalazi načine biti poetičan.
Dok je početna scena zaljubljivanja djevojke Tite i mladića Pedra u filmu nagla, ishitrena i nedovoljno pripremljena, balet postavlja cijeli dramski luk – od dječjih igri do kasnijeg šarmiranja koje dovodi do razvoja emocija kod mladog para. Stroga majka u oba slučaja je ta koja ne dopušta brak, jer po meksičkim običajima najmlađa kćer se ne smije udati nego mora brinuti za majku dok ne umre, te dogovara brak Pedra i Titine starije sestre Rosaure, što Pedro prihvaća samo zato da bi bio bliže voljenoj djevojci. Koreograf nalazi pravi balans između klasične glume i filmične radnje, na način da su svi važniji događaji jasno i razumljivo prikazani, ali uvijek obogaćeni minuciozno smišljenim plesnim pokretima.
Ključni element priče je hrana, jer kroz sve što Tita pripremi, na one koji jedu prenosi sve emocije koje je imala dok je pripremala – bilo da je to gađenje (koje upropasti sestrinu svadbu) ili požuda (koja svih navede na strastvene pustolovine). Tu dolazimo do jedine scene koja je u filmu dojmljivija nego u baletu – u kojoj napaljena Gertrudis gola otrči ususret nepoznatom jahaču, zajaši s njime u sedlo i odjaše prema horizontu. Premda se scenograf i kostimograf Bob Crowley potrudio napraviti vrlo dojmljivog i mobilnog scenskog konja, kao i kostim boje kože, filmska scena ipak je erotičnošću i začudnošću postigla daleko jači dojam na gledatelja.
Koreografski, predstavu nose prvenstveno strastveni pas de deuxovi Marcelina Sambe (Pedro) i sjajne, iskreno ekspresivne Francesce Hayward (Tita), no najveću energiju imaju besprijekorno izvedeni grupni plesovi vaquerosa (meksičkih kauboja), koje prati snažna i uzbudljiva glazbena tema. Impresivna su i Pedrova sola, u kojima Samba prikazuje neobuzdanu energiju, snagu i strast.U pozadini scene deset je žena u crnom, koje predstavljaju sredinu koja likove okružuje, sve čuje, vidi i osuđuje. Bračni odnosi (željeni i odobreni) vješto su dočarani vrpcama, a režijski je vrhunac dizanje isprepletenih ljubavnika sa zemaljskog u nebeski svijet, u sceni koja je u filmu dočarana vatrom koja ih guta. Najbolji kostim svakako je onaj duha Titine majke, koja se vraća iz svijeta umrlih da bi nastavila svojoj kćerki zagorčavati život.
Posebnu važnost i zasluge za uspjeh ove baletne produkcije ima meksička dirigentica Alondra de la Parra, koja je bila i glazbena savjetnica u izradi finalne partiture. Klasični kazališni orkestar pritom je obogaćen brojnim autentičnim meksičkim instrumentima koji nas trenutno vode u mjesto radnje i stvaraju pravi ugođaj. Svaki od tih instrumenata vezan je za pojedini lik u baletu, te u savršenoj sinergiji svih elemenata ove produkcije dočarava karakter, temperament, psihička stanja i emocije svakog pojedinog lika. U konačnici, romantičnu atmosferu podcrtava i vokalna solistica, divnom pjevačkom dionicom uz koju se konačno sjedinjuju razdvojeni ljubavnici.
Zaključno, savršenstvo ove produkcije očituje se ne samo u izvrsnosti svakog njenog segmenta i detalja, nego u savršenoj koordinaciji svih elemenata predstave koji se stapaju u nezaboravno baletno remek-djelo.
© Zlatko Vidačković, BALETI.hr, 2. veljače 2023.