Baleti.hr

Krenuti dalje

Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca: Transparada, kor. Mauro Bigonzetti, Maša Kolar, Walter Matteini, Ina Broeckx, Andonis Foniadakis, Ludmila Komkova, Marco Goecke, Nadav Zelner

• 
  
  S manifestnim „vjerujemo u baletni san“, i dalje pažljivo programski osmišljeno, izvan političkih igara i tenzija koje su se posljednjih mjeseci nametnule kao „kazališne teme“ – medijima zanimljivije nego brojna umjetnička dostignuća i uspješna međunarodna gostovanja, riječki Balet je 1. listopada 2022. izašao s prvom ovosezonskom premijerom. Riječ je o glazbeno plesnom kolažu koreografija, međunarodnoj autorskoj paradi, ali i paradi riječkih plesača, koji se tijekom večeri predstavljaju u sedam različitih koreografija, suvereno prakticirajući suvremene inačice ekspresivnog plesa i modernog baleta, uključujući i brzu, baletnu špicu. Prvi dio programa čini pet izabranih minijatura iz četiri predstave, ono što je riječki Balet plesao od 2018. godine. Fragmenti su dramaturški uspješno odabrani i poredani, a s druge strane toliko tjelesno usvojeni i zreli, da se sve zajedno doživljava kao izvrsna, dinamična cjelina. A istovremeno je zanimljiv i atraktivan pregled, i kratki podsjetnik na neke važne naslove koji su činili repertoar minulih godina.
  
  Predstava započinje minimalistički izrađenom, preciznom i grotesknom Bigonzettijevom gozbom za Rossinijevim velikim stolom (iz predstave Rossini Cards, 2018.), sa koje se tiho izvlače ljubavnici (Maria Del Mar Hernandez i Valentin Chou) u začudno poetični duet. Nježno napeta, isprepletena tijela u skulpturalnom zagrljaju oduhovljena su profinjenom harmonijom; izložena i izdvojena u svom svemiru, izvan svakog konkretnog vremena i prostora.
  
  Tako prožet, utišani prostor pokrenut će razigrani plesni orkestar, skoro cijeli ansambl u izvedbi vedrog, duhovitog Allegra Ludwiga van Beethovena i Maše Kolar (Serenada & Alegro, 2019.). Pleše se glazba, plešu se dirigentski štapići i stolice za orkestar, i pleše se muziciranje. Partiture zvuka i pokreta se slijede, isprepliću, razdvajaju i nalaze oblikujući prostorne strukture u stalnoj promijeni.
  
  Novo smirenje dolazi kroz duet muškog i ženskog principa božice Atene (Tea Rušin i Noa Siluvangi) iz baleta Odiseja (koreografi Walter Matteini i Ina Broeckx, 2021.). Kako je inače u baletu velika scena ispunjena scenografijom, nizom detalja i paralelnih radnji, ovako izdvojen duet dobio je na čistoći i misaonosti, i činio se drugačijim, novim.  I na kraju prvog djela, pravi hit riječkog Baleta, neobični i neodoljivi Bolero Andonisa Foniadakisa (2018.) na trampolinima (izvedba Ksenija Krutova, Laura Orlić, Michele Pastorini, Ali Tabbouch, Nicola Prato). Taj plesački iznimno zahtijevan rad, prihvatio je izazov precizne, matematičke strukture Ravelove kompozicije i Béjartovog slaganja obrazaca sekvenci na uistinu originalan, istovremeno fascinantan i zabavan način.
  
  Drugi dio programa čine tri koreografske minijature, koje na neki način radikaliziraju motive suvremene baletne scene. „TransParada je balet koji priča jedinstvenu priču o nama, ansamblu riječkog Baleta, kao osjetljivom izražajnom korpusu u stalnom procesu transformacije i rasta. Drugim dijelom željela sam da svi zajedno zagrebemo ispod već odavno nemirne riječke baletno-plesne površine i pokušamo razumjeti što se u tim umjetničkim dubinama krije, ima li ansambl talent i hrabrost protresti se, odmaknuti od dosadašnjeg repertoara i krenuti dalje“, rekla mi je ravnateljica Baleta Maša Kolar.
  
  Mark Goecke je jedan od najznačajnijih suvremenih koreografa i njegovo ime daje snažni pečat programu. (Samo ću podsjetiti da je zagrebački HNK izveo Goeckeovu Suita, suita, suita unutar sjajne Večeri njemačkih autora 2012., više ovdje). U Rijeci je izveden danas već znamenit Goeckeov duet Žar ptica, praizveden 2010. za gala otvorenje nizozemskih Dana plesa, koji je postavljan i igra se na mnogim svjetskim scenama. Taj duet na glazbu Igora Stravinskog (uspavanka i finale iz poznatog istoimenog baleta iz 1910.) Goecke kreira na svoj specifičan, krajnje pomaknut način kao neobičan, napeto suzdržan susret dva glavna lika baleta, Žar ptice i carevića Ivana, kao dva pticolika bića; susret „ptice koja pleše i čovjeka koji leti“. Tako izjednačena, plesačka tijela, izloženih napetih, mišićavih torza, kao da iskušavaju mogućnosti pomaka u neočekivanim smjerovima; a pri tome se brzo i nepredvidivo razlažu iz svih zglobova moćnih ruku – krila, od snažnih ramena do lepršavih prstiju. Torzo čuva vertikalu tijela i povezuje sve te male, žive, nagle, brze nemire: trzaje udova, vrata i glave (koja ima momente ptičjeg kljucanja) koji provaljuju van, prodirući brzo i kratko s direktnim kretanjem kroz prostor malim, brzim koracima na prstima. Izvorno je taj izvrsni duet postavljen za plesačicu i plesača, no sam Goecke je 2015. iskušao i verziju s dva muška plesača. Na riječkoj premijeri Žar pticu su izvela dva plesača (Pastorini i Chou), dok su druge dvije postave muško-ženske. Kako sam prisustvovala prvoj reprizi baleta (Mučibabić i Prato), premijernu izvedbu sam pogledala na snimci, i uistinu je možda i ekspresivnija. Ili je Goeckeov rječnik kompatibilniji muskulaturi muškog tijela? No, nema sumnje da ovaj njemački plesač i koreograf (rođen u Wuppertalu!) u svom umjetničkom, tjelesnom habitusu, između ostalog nosi i memoriju Ausdrucktanza.
  
  n(u/O)minous Ludmile Komkove i Medium rare Nadava Zelnera novi su radovi kreirani za paradnu večer riječkog Baleta. Ludmila Komkova je jedna od rijetkih žena u koreografskoj profesiji, i još uvijek aktivna plesačica angažirana u Hessisches Staatstballettu Wiesbaden. Već desetak godina istražuje nove autorske prostore, a s koreografijom No One 2019. pobijedila je na natjecanju mladih koreografa u Bordeauxu. U Rijeci je Komkova postavila vrlo zanimljivu baletnu minijaturu za sedam plesačica na špici. Kratke scene izranjaju iz mraka (za moj ukus je malo premračno) i nestaju, a glazbeni predložak (riječ je o kolažu različite dinamike) ozvučujući prostor razvidno utječe i na effort pokreta i atmosferu tjelesnih krajolika. Komkova nepredvidivo slaže i kombinira odnose plesačica u prostoru i razigrava čiste elegantne linije baletnih tijela i gesta izduženih špicom malim, nestašnim ispadima u neočekivana rješenja brzih kontrakcija modernih tijela. Snažno i ženstveno.
  
  Završnica je pripala je mladom izraelskom koreografu Nadavu Zelneru koji je kreirao Medium rare, pravu divlju veselicu, duhovito usidrenu u etno zvuk i pokret. Rad čiji naslov upućuje na sočni komad mesa („s ružičastim do crvenim središtem — mekan i sočan iznutra, a čvrst izvana“) posvećen je procesu osobnog „oporavka i prihvaćanja nove realnosti“ nakon ljubavnog raskida. „Kako dođe, tako prođe.“ konstatira autor. U koreografiji za živahnu ljudsku zajednicu koja se okuplja na svom travnjaku, dominiraju mladići, žestoki, samodopadni i kompetitivni, za razliku od jednog staloženog, posloženog ženskog sola. Zelner razvija svoju specifičnu tehniku. Energija frca, pokret je razbacan ali precizan, lica se iskrivljuju grimasama, a pulsirajuća tijela nikad ne miruju. Koreografija je postavljena u nepravilnoj ABA formi, gdje je B dio malo grupno smirenje, da bi se onda mladići opet uzjogunili, zarazni u svojoj ekspresivnoj tjelesnoj nestrpljivosti. Radosni kraj još jedne odlično postavljene i otplesane večeri.
  
  © Maja Đurinović, BALETI.hr, 29. listopada 2022.
  
  TransParada
  
  Rossini Cards (isječak/extract)
  koreografija Mauro Bigonzetti
  glazba Gioachino Rossini, asistentica koreografa Béatrice Mille, kostimografkinja Helena de Medeiros, oblikovatelj svjetla Carlo Cerri
  izvode: Maria del Mar Hernandez, Soyoka Iwata, Marta Kanazir, Tea Rušin, Marta Voinea Čavrak, Milica Mučibabić, Ksenija Krutova, Laura Orlić, Michele Pastorini, Alejandro Polo, Valentin Chou, Thomas Krähenbühl, Ali Tabbouch, Álvaro Olmedo, Jody Bet, Noa Gabriel Siluvangi, Antoine Salle, Leonardo De Santis, Maria Matarranz de las Heras
  duet Maria del Mar Hernandez i Valentin Chou / Laura Orlić i Antoine Salle
  
  Allegro
  koreografija Maša Kolar
  glazba Ludwig van Beethoven, asistentica koreografkinje Maja Marjančić, kostimografkinja i scenografkinja Aleksandra Ana Buković, oblikovatelj svjetla Nuno Salsinha, videoprojekcije Marin Lukanović
  izvode: Maria del Mar Hernandez, Álvaro Olmedo, Soyoka Iwata, Soyoka Iwata, Thomas Krähenbühl, Milica Mučibabić, Leonardo De Santis, Laura Orlić, Noa Gabriel Siluvangi, Maria Matarranz de las Heras, Jody Bet, Anna Zardi, Janne Boere, Antoine Salle, Farah vаn Bulck, Alejandro Polo
  
  Duet iz Odiseje
  koreografija Walter Matteini, Ina Broeckx
  glazba Ólafur Arnalds, kostimografkinja Ina Broeckx, oblikovatelj svjetla Nuno Salsinha
  izvode: Tea Rušin, Noa Gabriel Siluvangi
  
  Bolero
  koreografija Andonis Foniadakis
  glazba Maurice Ravel, asistent koreografa Pierre Magendie, kostimograf Anastasios Sofroniou, oblikovatelj svjetla Nuno Salsinha
  izvode: Ksenija Krutova, Laura Orlić, Michele Pastorini, Ali Tabbouch, Nicola Prato
  
  n(u/O)minous
  koreografija Ludmila Komkova
  kostimografkinja Petra Dančević Pavičić, glazba: Daryl Griffith, Oliver Davis, Kerenza Peacock, Huw Watkins, Bradley Farmer, oblikovatelj svjetla Dalibor Fugošić
  izvode: Maria Matarranz de las Heras, Maria del Mar Hernandez, Anna Zardi, Soyoka Iwata, Marta Kanazir, Tea Rušin, Marta Voinea Čavrak
  
  Duet iz Žar ptice
  koreografija i kostimografija Marco Goecke
  glazba Igor Stravinski, oblikovatelj svjetla Dalibor Fugošić, asistent koreografa Giovanni Di Palma
  izvode: Michele Pastorini i Valentin Chou / Milica Mučibabić i Nicola Prato / Ksenija Krutova i Ali Tabbouch
  
  Medium rare
  koreografija Nadav Zelner
  kostimografija i scenografija Petra Dančević Pavičić
  izvode: Ali Tabbouch, Noa Gabriel Siluvangi, Thomas Krähenbühl, Nicola Prato, Janne Boere, Michele Pastorini, Antoine Salle, Valentin Chou, Milica Mučibabić, Soyoka Iwata, Anna Zardiž
  
  fotografkinja Fanni Tutek-Hajnal

Piše:

Maja
Đurinović