Baleti.hr

Sustipanski nocturno

Hrvatsko narodno kazalište Split: Veliki Gatsby, prema romanu F.S. Fitzgeralda, kor. i red. Leo Mujić

• 
  
  Čini se da je nova filmska adaptacija kultnog romana F. S. Fitzgeralda Veliki Gatsby u režiji Baza Luhrmanna (2013.), s Leonardom DiCapriom u naslovnoj ulozi, vratila pozornost na američki književni klasik objavljen 1925. Novi, poslijeratni milijunaši, ekscentrični glamur i otpor puritanskim normama ponašanja rezoniraju s našom zapadnom civilizacijom i sto godina kasnije, a razularene zabave uz roaring jazz i divlji ples, uz (zabranjeni) alkohol i druge opijate, društveni i emotivni kaos koji su tih poslijeratnih 1920-ih, svjedočili i živjeli pisci „izgubljene generacije“, slikovita su i atraktivna pozadina moderne, romantične i tragične priče o unutarnjoj praznini i samoći. I dirljivoj ljudskoj žudnji za ljubavlju, koju materijalni surogati, urnebesne bogataške zabave i lakomisleni provodi ne mogu ispuniti.
  
  Iste 2013. Nothern Ballet (Leeds) izlazi s baletom The Great Gatsby u koreografiji Davida Nixona, i ta predstava je, koliko sam vidjela, igrala još i ove godine. U ovoj je priči velike potencijale suvremenog plesnog spektakla vidio i Dwight Rhoden, američki koreograf koji je postavio balet The Great Gatsby s međunarodnom skupinom Complexions Contemporary Ballet. Zanimljivo je, pogotovo iz današnje perspektive, da je premijera bila 2014. u Rusiji, nakon čega je uslijedila svjetska turneja, a solisti su bili Elizaveta Cheprasova iz Ukrajinske nacionalne opere kao Daisy i Denis Matvienko, ukrajinski plesač i tadašnji baletni prvak Marijinskog teatra kao Gatsby. Ta predstava, pravi baletni blockbuster, napunila je i Arenu u Zagrebu 2017., a kako vidim na internetu, na jesen kreće i nova europska turneja Rhodenova baleta i dalje s Matvienkom u naslovnoj ulozi.
  
  Veliki Gatsby u glazbeno-scenskom čitanju Lea Mujića praizveden je s Baletom SNG Ljubljana 2019., a 13. kolovoza 2022. imao je hrvatsku premijeru na Sustipanu. Odmah treba naglasiti iznimno teške uvjete ove izvedbe koja je s velikim kreativnim angažmanom pripremana za sam kraj, kao veliki finale Splitskog ljeta. I onda se, nakon beskrajne suše, baš te subote spustila kiša, koja je prema prognozi trebala stati. I stala je, pa predstava nije odgođena ili prebačena u HNK (što očito i nije bila predviđena alternativa), ali bi povremeno krenula cmoljiti blaga kišica koja bi navlažila plesni pod i učinila ga plesnim klizištem. Splitski Balet je prihvatio visoki rizik plesanja na takvoj podlozi i uz jednu produženu regularnu pauzu i jednu izvanrednu, tijekom kojih se brisao pod, doveli su predstavu do kraja; nadam se bez posljedica za plesače.
  
  
  
  Balet je podijeljen na dva čina i petnaest slika, uz prolog i epilog, čiji je romaneskni okvir pojačan snimkom početka i kraja izvornog Fitzgeraldovog teksta, odnosno uvodnim i završnim promišljanjem pripovjedača i svjedoka ispričane priče, Nicka Carrawaya. Priznajem da smo negdje od polovine prvog dijela, nakon prvog proklizavanja, pratili balet s dodatnom napetom empatijom, podržavajući izvrsne soliste i veliki, angažirani ansambl (mobilizirane su sve snage splitskog Baleta, i djevojčica i pas), bogati dijapazon živopisnih likova i karaktera. U njihovom hrabrom predavanju plesu na kliskoj plohi posebno su se istakli Aubin Le Marchand i Aaron Kok (u glavnim ulogama Gatsbyja i Nicka Carrawaya) prisebnim, šarmantnim reakcijama i improviziranom premošćivanju kritičnih dijelova.
  
  Koreograf Mujić zahtjevnu tehniku suvremenog baleta uspješno kombinira, a negdje i duhovito prožima, sa stilskim elementima charlstona; špice i štikle ravnopravno, a često i istovremeno dijele scenu. Poetični, izražajni dueti izmjenjuju se sa ili kontrapunktiraju rasplesanom društvu na zabavi i ti plesni dijelovi su najbolji dijelovi baleta: prštavi, duhoviti, koreografski složeni i redateljski osmišljeni u paralelnim radnjama, a opet povezani zajedničkim ludim ritmom. Nekoliko vrlo lijepih slika odlično je uklopljeno u sustipanski nocturno, prizivajući Gatsbyjeve „plave vrtove“ i njihove odraze u pitomom zaljevu Longislandskog tjesnaca.
  
  Redatelj Mujić svjesno i dosljedno ustraje na tijeku romana; nastojeći na neverbalnim adaptacijama književnih klasika što bližih izvorniku, bez nekog osobnijeg, suvremenog diskursa, odnosno bez potrage za nekim drugim ključem primjerenim prijevodu, prijenosu u drugi medij. I dok balet Glembayevi, velika Mujićeva uspješnica ipak počiva na dramskom tekstu, dakle scenskom predlošku vrlo jasnih situacija i odnosa, Veliki Gatsby, kao i Ponos i predrasude zagrebačkog Baleta, složeni su romani čije uprizorenje traži spretnu dramatizaciju priče. „Pokušavam 'Gatsbyja' komunicirati u njegovoj linearnoj naraciji, koliko je to moguće, kolikogod ta limitiranost pokreta, kao umjetnosti bez riječi, dozvoljava.“ – objasnio je Mujić u najavnom razgovoru za Jutarnji list. Mislim da je u tom početnom prihvaćanju limitiranosti, umjesto specifičnih potencijala plesnog medija za prijenos romana i onda – silnom trudu da se sve zorno pokaže: tko gdje prođe, koga sretne, s kim telefonski razgovara, vozi autom i slično, određeni problem, koji otežava i usporava scensku dinamiku. (I to ovaj balet čini bližim mjuziklu, samo što su oko plesnih brojeva mimski dijelovi umjesto govorenih.)
  
  Sličan dojam imala sam nakon Ponosa i predrasuda u Zagrebu; nedostajalo mi je – plesa. Plesa kao tjelesne komunikacije i dinamične mreže odnosa, plesača koji imaju prostor i vrijeme dubinski istražiti unutarnju motivaciju i razviti početni impuls. Uz poštovanje spram odabrane metode, izbora glazbe i koreografije, i svijest o meteorološkom miniranju predstave, zbog čega nije fer analizirati pojedinačne interpretacijske domete, balet se, u konačnici, čini nizom brojnih prolaza i scenskih skica, i prekratkih plesnih scena. Ali je lijepa priča o sanjaru „koji je vjerovao u opojnu budućnost“ i jedrio „poput struje koja nas neprestano zanosi natrag, u prošlost“ uprizorena jasno i dosljedno. I vjerujem da će na jesen ugodno smjestiti u sigurni (i suhi!) zaklon kazališne kuće.
  
  © Maja Đurinović, BALETI.hr, 6. rujna 2022.
  
  Veliki Gatsby
  prema romanu F.S. Fitzgeralda
  koreograf i redatelj Leo Mujić
  glazba Philip Glass, Leonard Brenstein, George Gershwin, Louis Prima, Samuel Barber, Glen Miller, George Whitefield Chadwidsk
  scenograf Stefano Katunar, kostimografkinja Manuela Paladin Šabanović, oblikovatelj svjetla Aleksandar Čavlek, dramaturg i asistent koreogrfa Balint Rauscher, oblikovatelj muzičkih efekata Svebor Zgurić, oblikovatelj tona Petar Ivanišević
  izvode: Aaron Kok (Nick Carraway), Aubin Le Marchand (Jay Gatsby), Hazuki Tanase (Daisy Buchanan), Ivan Boiko (Tom Buchanan), Eva Karpilovska (Jordan Baker), Iryna Chaban Bilandžić (Myrtle Wilson), Scot Baldie / Patrick Blomberg (George B. Wilson), Yuto Mutai / Shinichiro Ebe (Meyer Wolfsheim), Ania Bartkowski (Marlene Wood), Ajla Kadrić (Catherine), Matea Milas (Gđa McKee), Antonio Escobedo (Chester McKee), Monica Dinoni (Gilda Gray), Daniel Hoek (Glavni plesač u baru), Sanja Bikić, Nikol Marčić, Svjetlana Dimache, Kristina Burić (Splićanke u New Yorku), Anastasiia Boiko, Maja Lončar (Blizanke), Korana Bilan (Sobarica iz Finske), Mario Buličić (Gospodin Herzog), Lev Šapošnikov (Walter Chase), Remus Dimache (Policajac), Romulus Dimache (Poštar), Silviu Tanase (Mr. Slagle), Tea Jelić (Daisyjina mama), Igor Glushkov / Daniel Jagar (Posluga), Minori Nakayama, Irene Tomassetti, Ajla Kadrić, Tiri Berge, Brianna Hicke, Alexandra Smelyanskiy (Gradske cure), Lauritz Rendbæk, Daniel Širvinski, Benedict Lythgoe, Shinichiro Ebe / Yuto Mutai, Patrick Blomberg / Scot Baldie (Gradski momci), Eva Kozina / Maša Jurišić (Kći Toma i Daisy), Chupi (Psić)

Piše:

Maja
Đurinović