Baleti.hr

Začudni oblici žudnje

Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu: Gustave Flaubert, Gospođa Bovary, kor. i red. Valentina Turcu

• 

  Emma Bovary: „U svojoj je žudnji brkala putene naslade raskoši s radostima srca, otmjenost navika s istančanošću čuvstava.“ Citirana Flaubertova rečenica kao da sadrži key words za prikaz novog dramskog baleta Valentine Turcu: istančano puten, virtuozno čuvstven, raskošan u srčanosti izlaganja, otmjen u žudnji tijela, radostan u nevjerojatnoj snazi umjetničkog davanja. I ništa nije pobrkano u ovom radu majstorski izvedenom i provedenom na svim razinama, koje je jednako i balet i drama.

  Dakle, Valentina Turcu, kao i obično, ne prepričava nego tjelesno proživljava svaku situaciju, emociju, doživljaj. Ona ne prevodi povijesni roman u niz baletnih brojeva, nego traži istiniti poticaj, onaj duboki, pokretački impuls iz nutrine koji protagoniste izbacuje iz racionalne kultiviranosti i proračunatosti društvenog života, međusobno ih spaja i razdvaja, sudara i razbacuje unutar njihovog malog, tijelom ograničenog svemira.

  
  
  Koreografirajući „vječno neizrečene riječi. Ponekad samo njihove tišine.“ (Iz razgovora s B. Radović, Večernji list, 4. lipnja 2022.) Valentina Turcu uspijeva isprovocirati impresivnu snagu umjetničkog davanja i uzbuđenje primanja. Teško je izbjeći empatiju, koja zaustavlja dah i ježi, i iako je ovo zapravo priča o lošem ukusu i lošim izborima, tiče nas se zbog ljudske nemoći, izložene i okružene perfidnim predatorima, koji su posve nalik ljudima. 

  Nova zagrebačka Emma je tu i sada, u 21. stoljeću blazirane kapitalističke „aristokracije“ i sofisticirano dijaboličnih zelenaša. Valentina Turcu započinje priču scenskom slikom, odnosno mjestom gdje bajke, kako narodne, tako one holivudske, završavaju. (Ljubav, koja je pobijedila razne peripetije, konačno se legalizira i institucionalizira, i sada još samo treba živjeti sretno.) Bezvremena, razdragana, romantična mladenka u bijelom svira klavir okružena svatovima. Njezin veo pleše, a nježno uzbuđenje treperi iščekivanjem. Kraj nje je (pre)tihi, nenametljivi suprug koji je voli i želi usrećiti. A oko nje, male provincijalke, „svijet“, agresivna urbana ekipa pomodnih konzumerista, partijanera koji nameću žestoki i skupi tempo nadmetanja s dosadom i prazninom života. Nakon što joj, (tako simbolično!) stave i skinu crni povez preko očiju, spektakularno, i groteskno, unose „raskoš“ u njezin život: zeleno drvo u tegli, perilicu, usisavač, ogromno platno, meke fotelje, garderobu… Emmina krepost je ubrzo pokolebana, zamamni šušur u srazu s romanesknim heroinama njezine intime vodi je u preljub, laž, slom i smrt. U svemu tome, toj očajničkoj, angažiranoj borbi za življenje vlastitih snova Emma je beskrajno dirljiva. (Iako je njezin lik ostao ovjekovječen pejorativnim pojmom: bovarizam koji označava nerealne ambicije i nezadovoljstvo vlastitom pozicijom u društvu, vlastitim životom.)

  

  Balet o Emmi i onima oko nje vjerojatno je dosadašnji plesački vrhunac Ive Vitić Gameiro. Od svadbe do samoubojstva ona je neprestano na sceni koja se oko nje mijenja, vrtloži, i fatalno vuče na dno. Izražajna i suptilna, otvorena i podatna, uznemirena i željna uzbuđenja, ljubavi, života koji mora negdje biti dohvatljiv i za nju, u bezbrojnim nijansama eforta, na špici, u neprestanim duetima (s mužem, svekrom, Léonom, Rodolpheom, svekrvom, gospođom Lheureux…)  Iva Vitić Gameiro se hrabro bori i istinski raspada pred svima.

  Njezin profinjeni instrument, baletno tijelo, vođeno i prožeto umjetničkom poetikom i tjelesno iskušanim vizijama Valentine Turcu,  ne bavi se više harmoničnom ljepotom. Ljepota je upisana u linije gesta, u konvenciju profinjenog ophođenja, ali ono što titra tijelom, nadire i razdire iznutra, od slutnji i površnih osjećajčića i željica do erupcije i erotske, egzistencijalne žudnje, dobiva na sceni začudne oblike vrlo teških i zahtjevnih varijacija.

  

  
  
  U premijernoj postavi Iva je okružena savršenom podrškom partnera i grupe, od kojih je svaka osoba minuciozno, na svim razinama, izrađena u skladu s profilom lika. Guilherme Gameiro Alves je osjetljiv, pažljiv, nježan Léon, kao suprotnost Rodolpheu, fatalnom macho ljubavniku Taiguare Goularta, koji Emmi lomi srce. Obojica su izvrsno glumački izradila karaktere ostajući pri tome tehnički precizni i pouzdani u vrtoglavom tempu ili suspensu neobičnih podrški i ispreplitanja tijela; vođenja ljubavi koje ni u jednom trenutku nije pornografski  banalizirano. Izvrsna je i energična, sumnjičava svekrva Atine Tanović, napetog kičmenog luka spremnog svaki čas na pucanje, i ledena, lažna prijateljica gospođa Lheureux Edine Pličanić, i topli stari Bovary Georgea Stanciua, ali jedina osoba koja na trenutak, preuzima scenu od Emme je Takuya Sumitomo kao tihi, dirljivi suprug Charles Bovary. Takuya je tijekom cijele predstave primjetno neprimjetan, sve tužniji i sve neprimjetniji, i onda kada ste ga već skoro zaboravili: pukne, pusti odjednom sve sakupljeno i pretvori se u Chopinovu Revolucionarnu etidu, tako tjelesno moćan, virtuozan, nezaustavljiv i – neutješan.

  

  Poznato je da Valentina Turcu na prvu probu dolazi s kompletnom idejom postave. Dramaturgiju gradi i fiksira kroz glazbeni koncept, koji je u takvom suglasju s pokretom da se čini kao da je sve skladano baš za ovaj balet. Muzikalnost se ne potire s dramatičnošću. Dapače. A Chopin i Philipp Glass i Sakamoto, i Gainsbourg… tvore dramatično tkivo zvuka čija je dinamika neodvojiva od tjelesnih oblika i preoblika plesača. Alan Hranitelj i dalje čuva karakterističnu estetiku suvremenog glamura Valentininih baleta, podcrtavajući poantu. Emmine krasne crvene haljine i zeleni baloner, uopće boje, odvajaju je od tamnog tona grupe. Marko Japelj je ponovno izveo upečatljivu, funkcionalnu, otvorenu i lako pomičnu tamnu scenu sjajnih čistih ploha (namještaja u suvremenom tehno stilu), iza i iznad kojih klize kapi kiše poput suza (oblikovanje video projekcija Martin Svobodnik). Na kraju, pred konačnom tragedijom, kapi krenu u suprotnom smjeru, počinju se vračati izvoru.
  
  Dva dana nakon praizvedbe, pogledala sam i drugu postavu ovog izvrsnog, na repertoaru HNK novog kazališnog djela. Balet je ostao snažan, brz, loman, dubok, virtuozan, znakovit; ali Emma Natalije Horsnel je neka druga, čini se manje zbunjena i bespomoćna žena. Uz njezinu interpretaciju i Charles Taiguare Goularta, i Léon Bálinta Rauschera, i Rodolphe Guilherma Gameiro Alvesa ponudili su neku drugu nijansu baletne drame koja nije mogla nadmašiti dojam snage i istinitosti prvog doživljaja.

  P.S. I na kraju sezone, drago mi spomenuti da su uloge u baletu Gospođa Bovary bile presudne u odluci žirija za dodjelu Nagrada Ana Roje i Oskar Harmoš. Podijelili su ih životni i umjetički partneri: Iva Vitić Gameiro i Guilherme Gameiro Alves.

  © Maja Đurinović, BALETI.hr, 8. srpnja 2022. 

  Koreografija, režija, dramaturgija, glazbena koncepcija: Valentina Turcu
  Praizvedba: 25. lipnja 2022.
  Glazba: Frederic Chopin, izabrani autori
  Scenograf: Marko Japelj
  Kostimograf: Alan Hranitelj
  Oblikovatelj svjetla: Aleksandar Čavlek
  Oblikovatelj video projekcija: Martin Svobodnik
  Oblikovatelj zvuka: Gorazd Vever
  Asistent koreografkinje: Anton Bogov
  Baletna majstorica: Milka Bartolović

  Ansambl predstave:
  EMMA BOVARY: Iva Vitić Gameiro / Natalia Kosovac
  CHARLES BOVARY: Takuya Sumitomo / Taiguara Goulart
  LÉON DUPUIS: Guilherme Gameiro Alves / Bálint Rauscher
  RODOLPHE BOULANGER: Taiguara Goulart / Guilherme Gameiro Alves
  GOSPOĐA HOMAIS: Rieka Suzuki / Mutsumi Matsuhisa
  GOSPODIN HOMAIS: Mario Diligente / Yuho Yoshioka
  ELICITÉ: Cristiana Rotolo / Miruna Miciu
  JUSTIN: Simon Yoshida / Kornel Palinko
  MAJKA BOVARY: Atina Tanović / Ozana Mirković
  OTAC BOVARY: George Stanciu / Dan Rus
  GOSPOĐA LHEUREUX: Edina Pličanić / Ozana Mirković / Lucija Radić
  GOSPOĐA LEFRANÇOIS: Lada Rora / Nika Kristina Crnić
  VIKONT: Drew Benjamin Jackson / Mario Diligente
  GOSPOĐA LANGLOIS: Asuka Maruo / Anamarija Marković
  GOSPODIN LANGLOIS: Kornel Palinko / Yuho Yoshioka / Simon Yoshida
  GOSPOĐA CARON: Lucija Radić / Mutsumi Matsuhisa
  GOSPODIN CARON: Bart Engelen / Hyuma Gokan
  GOSPOĐA TUVACHE: Nika Kristina Crnić / Saya Ikegami
  GOSPODIN TUVACHE: Bálint Rauscher / Arnau Velazquez Rodriguez
  GOSPOĐA DUBREUIL: Cristiana Rotolo / Valentina Štrok
  GOSPODIN DUBREUIL: Adam Harris / Mario Diligente / Drew Benjamin Jackson

   

Piše:

Maja
Đurinović