Baleti.hr

Posvećena strast plesanja

Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca, Rijeka: Ludwig van Beethoven, Patetična, kor. Douglas Lee; Igor Stravinski, Posvećenje proljeća, kor. Maša Kolar

• 
  
  U subotu 12. lipnja, dok su se na travnjaku pred središnjom nacionalnom kućom bijelili ni snijezi ni čadori nego labudovi, (tj. začarane labud djevojke, žrtve zle čarolije – likovi iz baleta Labuđe jezero), nastavljajući program divertismana posloženih u inačice romantično poetskih naslova tipa Balet u predvečerje (možete li uopće zamisliti nešto što više priliči tom akademskom stilu?), vrijedilo je sjesti u auto i požuriti u pravcu Rijeke. Naime, tamo je istog dana održana premijera iznimno uzbudljive suvremene baletne večeri. Patetična, znamenita sonata Ludwiga van Beethovena u koreografiji engleskog plesnog umjetnika Douglasa Leea u apstraktnoj a opet duhovito zaigranoj čistoći linija bila je prvi dio diptiha, nakon kojeg je na scenu provalio siloviti ritam i složena harmonijska disonanca Posvećenja proljeća Igora Stravinskog, vjerojatno scenski najizvođenijeg glazbenog djela uopće, koje već preko stotinu godina izaziva i provocira koreografe na traženje vlastitog odgovora. Zanimljivo je da su oba glazbena djela, iako iz različitih razdoblja, zbog skladateljske smjelosti i inovativnosti u vrijeme svog nastanka izazvala žestoke rasprave, negodovanje i otpor, da bi se s vremenom potvrdila kao vrhunci europske glazbene baštine.
  
  Douglas Lee pristupa Beethovenovoj uznemirenoj, ekspresivnoj glazbi disciplinirano i smirujuće, maksimalno fokusiran na partituru. Njegovo scensko utjelovljenje sonate (koju na vidljivom rubu scene svira Marko Juraj Žerovnik) višestruko je razigrano jer istovremeno fizički uobličuje i zvuk i ispisane note (crno na bijelom) i klavirske tipke (crne i bijele) i dvije pijanističke ruke u ekspresivnom suglasju proizvedene glazbe. Plesači su elegantni, utegnuti, poput engleske aristokracije na sportskom terenu, u bijelim hlačama i dolčevitama i – u tenisicama, što je naravno odmah prizvalo poznati naslov plesne teoretičarke Sally Banes Terpsichore in Sneakers. No, ovdje nije riječ o pješačkom pokretu američkog postmodernizma nego o suvremenom, tehnički besprijekornom modernom baletu koji se poigrava s ovim neobičnim detaljem koji mijenja potencijale stopala, i kretanja uopće. Tenisice se skidaju i oblače, budu na rukama ili se slažu na hrpu, bez neke duboke dramaturške funkcije, kao intuitivna odluka u suglasju s dramaturgijom glazbe; čini se kao jednostavan, ali zapravo u konačnici upečatljiv pomak koji blaži Beethovenovu napetost i cijelu stvar čini suvremeno i duhovito igrivom.
  
  Unutar savršeno usklađenog ansambla u bijelom, pojavljuju se na kratko poneka plesačica koja je napola bijela dok je drugi dio tijela u boji kože, kao neka ljudska intervencija u skladnu, božansku bjelinu, što je očito anticipacija završnog sola (Nicola Prato) ogoljenog ljudskog tijela (ostale su tek bijele čarape kao poveznica) kao konačno priznanje ishodištu, izvoru svekolike umjetnosti.
  
  Izloženo plesačko tijelo, impresivno u dinamičnoj kartografiji mišića, kostiju i kože, začudno u transformacijama i hibridnim formama dominantni je motiv Posvećenja proljeća Maše Kolar. Koreografkinja je, uz podršku asistentice i dramaturginje Maje Marjančić te izvrsnog i predanog ansambla, duboko svjesna opasnog izazova i snage djela premreženog motivima i začudnim pomacima antologijskih kreacija i vizija plesnih velikana od Vaclava Nižinskog, Mauricea Béjarta, Pine Bausch, preko Sashe Waltz, Angelina Preljocaja i Marie Chouinard do Xaviera Le Roya ili Raimunda Hoghea, ostala vjerna sebi, i svom umjetničkom, duboko plesačkom credu. Podsjetit ću na riječi njezine poruke za ovogodišnji Dan plesa, koju je pisala već u vrijeme rada na Posvećenju: „Ples je toliko prirodan da je svijet bez njega nezamisliv. Živući svijet je unikatno i spektakularno čudo. Oboje su prirodna datost koja širi pozitivan i miroljubiv stav, pozitivnu energiju i zadovoljstvo.“
  
  U tom smislu riječko Posvećenje nije ljudska žrtva Zemlji, nego slavljenje Života u raznolikosti oblika. A kroz to, i diskretno upozorenje na žrtvovanje jednog po jednog dijela te zajedničke domovine, na žrtvovanje Zemlje. Razigrana, raznolika, radoznala, ratoborna fauna u čiju je srž prirodom upisan nagon preživljavanja (i razmnožavanja), u svojoj nepromišljenoj zaigranoj bahatosti razmahala se po pustoj, ispražnjenoj sceni ispod ohlađenog svoda s pravilno razmještenim zvijezdama. Kao da se iz pramemorije ljudskog tijela oslobađaju ptice, gmazovi, kukci i zvijeri u gracioznoj gordosti, divljoj brzini, snažnoj agresiji… fascinantno je kretanje hibridnog bića (Tea Rušin i Marta Voinea), tek možda u ipak malo predugom solu.
  
  Glazbena izvedba Posvećenja (Columbia Symphony Orchestra pod ravnanjem samog Stravinskog) posebno je snažna, brza i ekspresivna. Na pitanje o odabiru izvedbe Maša Kolar mi je napisala: „Odabrala sam glazbenu verziju iz 1960. godine, dok je zadnji broj, Dance sacrale čak iz 1943. godine. Pod palicom samog Stravinskog ta je snimka s današnjeg digitaliziranog i medijatiziranog gledišta potpuno nesavršena. Međutim ona je za mene puno primjerenija pokretu, plesu od svih novijih, tehnički savršenih snimaka koje sam preslušala. Ta snimka nije tek kopija originala, ona je živi duh originala. Snimka je po riječki brižna ali upravo zato rastura u svom grandioznom tempu, diktira koreografski sadržaj i izmjenu scena...“
  
  Posvećenje, a i cijela večer završava ritualnim solom, magičnim zazivom Žene (Ksenija Krutova). Koliko nas i treba li nas budućnost, da parafraziram naslov članka znanstvenika Billa Joyja, teško je reći i vjerujemo da ovisi o nama. No dok smo ovdje, i grijemo svemir, uživajmo u posvećenoj strasti plesanja.
  
  © Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 23. lipnja 2021.
  
  Patetična / Pathetique
  koreograf Douglas Lee
  premijera 12. lipnja 2021.
  glazba Ludwig van Beethoven, Sonata za klavir u c-molu, br. 8, op. 13, Patetična / Grave – Allegro di molto e con brio / Adagio cantabile / Rondo: Allegro, pijanist Juraj Marko Žerovnik, kostimografkinja Petra Pavičić, fotografkinja i izrada videa Fanni Tutek-Hajnal, oblikovatelj svjetla Nuno Salsinha, baletni majstori Daniele Romeo / Paula Rus, inspicijentica Anca Zgurić
  izvode: Mao Fujita / Maria del Mar Hernandez Carasco Sanchez / Soyoka Iwata / Marta Kanazir / Ksenija Krutova / Maria Matarranz de las Heras / Laura Orlić / Tea Rušin / Marta Voinea Čavrak / Francesco Pio De Benedictis / Jody Bet / Carlos Huerta Pardo / Michele Pastorini / Tilman Patzak / Nicola Prato / Svebor Zgurić
  
  Posvećenje proljeća / Le Sacre du printemps
  koreografkinja Maša Kolar
  premijera 12. lipnja 2021.
  dramaturška i koreografska asistentica Maja Marjančić, glazba Igor Stravinski Posvećenje proljeća / Le Sacre du printemps, scenografkinja i kostimografkinja Petra Pavičić, fotografkinja i izrada videa Fanni Tutek-Hajnal, oblikovatelj svjetla Nuno Salsinha, baletni majstori Daniele Romeo / Paula Rus, inspicijentica Anca Zgurić
  izvode: Mao Fujita / Maria del Mar Hernandez Carasco Sanchez / Soyoka Iwata / Marta Kanazir / Ksenija Krutova / Maria Matarranz de las Heras / Laura Orlić / Tea Rušin / Marta Voinea Čavrak / Francesco Pio De Benedictis / Jody Bet / Carlos Huerta Pardo / Michele Pastorini / Tilman Patzak / Nicola Prato / Svebor Zgurić

Piše:

Maja
Đurinović