Baleti.hr

Možemo pogurati balet u 21. stoljeće

Intervju: Iva Rohlik, plesna umjetnica

• Iva Rohlik Bečanka je hrvatskog porijekla, balerina, koreografkinja, edukatorica, povjesničarka umjetnosti, svestrana i netipična osobnost unutar svijeta klasičnog baleta. Povod ovom razgovoru u kojem dotičemo razne aspekte baletnog školovanja i profesionalizama, istraživanje je o odnosu baleta kao tradicionalne forme i kaotičnog i traumatičnog vrtloga 21. stoljeća, a koje sam sprovela pripremajući novi broj časopisa Kretanja pod nazivom Kontradikcije baleta u 21. stoljeću. Pitanje za Ivu Rohlik bilo je kako se u njezinom iskustvu baletna umjetnost i zajednica nosi sa svojim kontradikcijama.
  
  Međunarodna baletna zajednica krajem prošle godine bila je šokirana skandalom oko Bečke baletne akademije, koji je otkrio fizičko i mentalno nasilje nad studentima (više ovdje). Naime, austrijska je vlada nakon što je zaprimila optužbe da Akademija studentima ne osigurava dovoljnu medicinsku i terapijsku skrb sprovela ozbiljnu istragu o tome što se događa u toj ustanovi. Rezultati su uključili primjere nastavnika koji su ugrožavali dobrobit studenata, uključujući ponižavanje zbog njihovog izgleda, čak ih poticali na pušenje kako bi izgubili na težini. Kao vrlo informirana osoba bliska toj situaciji, možete li komentirati? Mislite li da je cijela situacija bila medijski pretjerana? Kako je bečka baletna zajednica doživjela i reagirala na ovaj skandal?
  
  Bilo je samo pitanje vremena kada će ove loše okolnosti u Bečkoj baletnoj akademiji postati javne – i ne, nije bilo nimalo pretjerivanja oko situacije. Nakon ukazivanja na ozbiljno tjelesno i mentalno nasilje nad studentima, kao i seksualno uznemiravanje, austrijska je vlada oformila nezavisnu komisiju koje utvrdila da je Akademija ugrožavala dobrobit svojih studenata. Kao posljedica ovog procesa, direktorica Bečke baletne akademije, Simona Noja–Nebyla je morala odstupiti od svih dužnosti.
  
  Mislim da bečka baletna zajednica, publika i šira javnost nije bila svjesna tih štetnih i ponižavajućih okolnosti, s obzirom da nitko izvan Akademije nije imao uvid u takve metode podučavanja, nedovoljnu zdravstvenu skrb, kao i generalni nemar oko dobrobiti studenata na Akademiji. Javne su reakcije bile drastične, odnosno kada su saznali kako je bolan i razarajući baletni svijet iza scenskih svjetala, ljudi su izgubili interes za gledanje baletnih predstava!
  
  S obzirom da ste bila učenica te prestižne akademije, a kasnije solistica Bečkog baleta, kakva su vaša sjećanja na školovanje? Što je nedostajalo i kako ste se nosili s time?
  
  Studirala sam u Baletnoj školi Bečke državne opere. Na sreću, nikada nisam osjetila niti jednu ponižavajuću metodu tijekom svih godina obrazovanja, tako imam samo pozitivna sjećanja na to razdoblje života. Za mene je uvijek bilo važno djelovati samosvjesno i samoodređujuće. Nisam nikada bila tipična učenica baleta – disciplinirana i potpuno tiha – uvijek sam nešto pitala, govorila i raspravljala ukoliko sam osjećala da mi nešto ne odgovara.
  
  Vrlo sam rano shvatila koliko mi je važno proširiti iskustvo plesnog obrazovanja na raznim školama u inozemstvu. Tako sam produbila moju baletnu tehniku kao i umjetničke vještine u raznim okolinama i otvorila se različitim plesnim perspektivama. Uz Beč, imala sam priliku studirati primjerice u Cannesu kod Roselle Hightower, u Monte Carlu na Academie de Danse Classique Princess Grace kod Marike Besobrasowe, u New Yorku na Alvin Ailey School, Steps i Julliardu, u Nizzi na Off Jazz Dance Centeru, a u Londonu na Labanu gdje sam diplomirala Ples i koreografiju. Isto sam tako shvatila koliko je važno brinuti se o svom tijelu i svom umu, o fizičkom i psihološkom zdravlju. Ove su komponente definitivno nedostajale u Bečkoj školi. Tako sam sama trenirala pilates, jogu, učila fizioterapiju, masaže, Ayurvedu, nutricionistiku, meditaciju... kako bih bila zdrava baletna plesačica.
  
  Što je to u baletu što Vas je zadržalo i ponovno vraćalo, obnavljalo, što Vam je donosilo zadovoljstvo tijekom baletne karijere?
  
  Izrazito sam uživala u svom svakodnevnom tjelesnom treningu u baletnoj školi, a kako sam propitivala skoro sve, uspjela sam zadržati otvorenost uma. Na početku sam smatrala da su klasičan pas de deuxs i koreografije koje sam gledala i plesala potpuno neshvatljive, primjerice: zašto bih plesala ljubavni pas de deux, a da nikada ne pogledam partnera u oči?
  
  Uvijek sam jasno izražavala ono što mislim u baletnoj dvorani, a bio je to rad Johna Neumeiera koji mi je otvorio oči i pokazao mi kako klasični balet može biti intelektualan, emocionalan, uzbudljiv, dubok i ispunjavajući. Svaki sam mogući slobodan vikend putovala u Hamburg noćnim vlakom kako bih gledala njegove predstave, a svoj diplomski rad sam napisala o Hamburškom baletu Johna Neumeiera. Godinama kasnije, kada sam bila plesačica Baleta Bečke državne opere John Neumeier me osobno odabrao za jednu od glavnih uloga, za Helenu u njegovom Snu ljetne noći. Nedugo nakon toga, i sama sam se pridružila Hamburškom baletu, odnosno bila sam primljena u tu izuzetnu trupu. Radeći i stvarajući s Neumeierom, pokazalo mi se koliko je važno tretirati svakog plesača individualno, vidjeti osobnost, a ne samo baletnu tehniku i koristi njihove posebnosti kao nadahnuće.
  
  Možete li navesti primjer baletne škole u kojima su metode poduke adekvatne i gdje je baletni trening holističan i napredan. Je li to uopće moguće, imajući na umu da balet zahtijeva nadprosječnu disciplinu i vrlo specifičan oblik tijela koji je u 21. stoljeću došao do granica akrobatike i kontorcionizma.
  
  Jedna studija iz siječnja 2020. pokazala je da je od svih profesija, upravo ples fizički najzahtjevnija (vidi ovdje). Upravo je ovo istraživanje podcrtalo koliko je važna najviša razina plesnih akademija da pripreme studente za vrlo kratku i iznimno zahtjevnu plesnu karijeru.
  
  Program Zdravi plesač (Healthy Dancer Programme) koji se sprovodi u londonskoj Royal Ballet School osmišljen je kako bi se školovali zdravi, snažni i otporni mladi plesači. Taj program vodi tim od dvadesetak zdravstvenih profesionalaca uključujući zdravstvenog menadžera, kliničkog psihologa, savjetnika, instruktora baletne rehabilitacije, fizioterapeuta, nutricionista, sportskog fizijatra, trenera snage i kondicije, školskog medicinskog tehničara i instruktora pilates metode. Također, znam studente u Hamburškoj baletnoj školi. Oni su me se svi dojmili kao sretni, živahni i samopouzdani mladi plesači.
  
  Te dvije visokoprofesionalne škole, čini mi se ispunjavanju sve zahtjeve da ohrabre individualnost, osobnost, duh mlade osobe, a ne da se samo usmjere na disciplinu i visoke tehničke standarde. Najvažniji cilj visoko kvalitetnog baletnog obrazovanja je naučiti djecu ne samo savršenoj baletnoj tehnici, nego da vjeruju u sebe, da budu samopouzdani, da imaju osobni izričaj, samosvijest i vlastiti umjetnički jezik. To su izuzetno važne kvalitete baletnog plesača 21. stoljeća.
  
  Duge godine baletnog školovanja moraju biti obogaćene vrijednim vještinama za cijeli život – i ako su te godine organizirane, podučavane i praćene kako treba, mogu biti izuzetno ispunjavajuće, osnažujuće, kreativno i ohrabrujuće iskustvo za odrasli život. Važno je da su nastavnici baleta ne samo bivši plesači nego također i pedagoški kvalificirani edukatori. Moraju poštivati mentalno kao i fizičko zdravlje studenata i kombinirati umjetničko iskustvo s didaktičkim vještinama i znanjem psihologije.
  
  Dok ste bili aktivni kao balerina, studirali ste povijest umjetnosti. Kako je to bilo primljeno u vašem matičnom ansamblu? Jesu li Vas ohrabrivali?
  
  Nakon što sam završila srednju školu i završila desetogodišnje baletno obrazovanje s osamnaest godina, dobila sam ugovor u Baletu Bečke državne opere. Osobni rad na tijelu i daljnja plesna edukacija su mi uvijek bili jednako važni kao i intelektualni interesi. Stoga sam odlučila studirati povijest umjetnosti, medije i komunikaciju kao i kazališne i filmske studije u kombinaciji s mojim punim radnim vremenom kao balerina. U Baletu Bečke državne opere, bila sam jedina balerina s fakultetskom diplomom. Taj uspjeh bio je pozitivan uzor za moje kolegice i kolege koji su kasnije slijedili taj put. Pohađala sam sva predavanja i seminare na fakultetu u moje slobodne vrijeme, obično nakon proba kada nije bilo predstava.
  
  Da odgovorim na pitanje: ne, kompanija me nije ohrabrivala tijekom studija. Jednom sam tražila u uredu dopuštenje da kasnim deset minuta na zagrijavanje prije probe, s obzirom da sam imala ispit to jutro. Odgovor je bio: „Ne, to uopće nije u redu. Zamisli da svatko studira i da svatko kasni!“ To je bio prvi i posljednji put u baletnoj administraciji da su čuli za moje studiranje. A kada sam nakon nekoliko godina pozvala cijeli tim na diplomsku ceremoniju, možete zamisliti kako su bili iznenađeni.
  
  Uz rad u baletu i pored mojih studija na fakultetu, također samo podučavala suvremeni balet u bečkom Tanzquartieru, ImPulsTanz Festivalu i P.A.R.T.S.-u, studirala sam glumu u školi Pygmalion Acting School i radila u Plesnom vijeću u Ministarstvu kulture. Moj vlastiti koreografski rad mi je uvijek bio vrlo važan, tako sam kreirala radove za matični ansambl, Balet Opere u Grazu, Koreografski institut New York City Ballet i mnoge druge. Nikada nisam bila tipična klasična balerina…
  
  Kako vidite klasični balet u suvremenosti 21 stoljeća?
  
  Klasični balet je temeljem modernog i suvremenog plesa 21. stoljeća i ima svoje opravdanje u komparaciji s klasičnom glazbom i operom. Ukoliko uspijemo obrazovati kreativne i promišljene baletne plesače, umjetnike i koreografe i filozofe, možemo pogurati balet u 21. stoljeće i kroz to će izrasti neka nezaboravna i izvanvremenska kazališna iskustva.
  
  Čime se sada bavite? I dalje ste aktivni i kao plesačica i izvođačica na suvremenoj sceni. Čini mi se da je za Vas specifična velika znatiželja i otvorenost prema novim iskustvima. Gdje radite pedagoški?
  
  Kao plesačica surađujem s koreografima koje me inspiriraju i s kojima mogu i dalje rasti i naučiti nešto novo. Tako sam primjerice plesala u komadu Gala Jerômea Bela ovdje u Beču i to je bilo jedinstveno! Zahvalna sam da sam sada, nakon što sam trideset godina radila kao balerina i plesačica u kompleksu velikih institucija, u poziciji da mogu birati što, kada i s kime radim.
  
  Trenutačno radim koreografije s ljudima koji nisu profesionalni plesači, iz različitih su područja, žive u različitim uvjetima i vodim plesne grupe za osobe starije generacije. Dokazano je i znanstveno kako ples i glazba pozitivno djeluju na zdravlje, tjelesno i duševno, a kako sam radila u domu za starije i vodim plesne grupe za seniore to mogu u praksi i potvrditi! I uz to, često dajem privatne satove učenicima baletne akademije u kojima pokušavam jačati ne samo njihovu plesnu tehniku, nego i njih kao umjetnike, njihovo zdravlje i dušu.
  
  © Iva Nerina Sibila, PLESNA SCENA.hr, 9. prosinca 2020.
  (Realizirano kroz projekt Kritički parkour.)

Piše:

Iva Nerina
Sibila