Nakon duge stanke, osječka kulturna scena je naglo živnula te su, od trenutka popuštanja epidemioloških mjera, kreirani razni sadržaji kako bi publiku podsjetili da je to ono što joj treba. Što je osječko ljeto bez kulture? Budući da sam ove sezone članica glumačkog ansambla osječkog HNK-a i sama sam sudjelovala u jednoj takvoj Covid-19 premijeri (Kolo Arthura Schnitzlera režiralo je petoro glumaca iz ansambla, a predstava je napravljena u manje od mjesec dana), a u programu protiv Covid stresa održani su i koncert Večer opernih arija te koncert gudačkog kvarteta Pod vedrim nebom, a ono o čemu ću pisati je plesna premijera naslova Večer baleta i plesa.
Premijera je održana 19. lipnja, a ja sam gledala jednu od repriznih izvedbi (23. lipnja). Program je osmislio Vuk Ognjenović a uz njega su koreografski potpisuju članovi baletnog ansambla: Rafael Moura, Sara Epifany Erceg, Laura Velasco Farrera i Vanja Dušić te Tessa Ljubić. Nastupili su plesači: Anja Bašnec, Lucija Firi, Marija Holjevac, Helena Horvat, Lucija Horvat, Laura Špindel, Laura del Carmen Velasco Farrera, Vanja Dušić, Rafael Moura, Danijel Novoselac, Vuk Ognjenović i Tessa Ljubić. (Spomenimo i da su baletni majstori Sara Epifany Erceg i Vuk Ognjenović, a korepetitorica Helena Horvat)
Već se godinama piše o stanju osječke baletne scene, ali ponavljanja nikad dosta. Nakon statusa plesne skupine službeno su postali baletni ansambl, no nitko od njih nije stalno zaposlen u kazalištu. Petoro ljudi iz ansambla ima klasično baletno obrazovanje, troje osnovno suvremeno, a nekolicina njih je pohađala baletni studio u Dječjem kazalištu ili se aktivno bave standardnim plesovima. Radi se o grupi entuzijasta od kojih neki kao pravi posao rade nešto sasvim drugo ili još studiraju. Kolege plesači svakodnevno idu na klaseve i sudjeluju brojnim dramskim i opernim naslovima kao „osobe za sve" (kako je Maja Đurinović jednom napisala), ali kroz svoje projekte poput baleta Orašar prilično doprinose blagajni. Ova nesretna pandemija ih je onemogućila u postavljanju novog baleta ali im je otvorila priliku da se pokažu u svojoj autonomiji na nov, drukčiji način.
Antistresni program u trajanju od oko sat vremena se sastoji od jedanaest točaka. To su: Tango, Por una cabeza, Let iznad Kariba, San, Treća varijacija iz baleta Gusar (Le Corsaire), Ples bisera iz baleta Konjić Grbonjić, Smrt labuda, Snježni pas de deux iz Orašara, Sao Paulo, Copacabana i Kamo nas vodi?. Kao što se vidi i iz naslova, točke su raznolike, za svakog ponešto.
Večer je otvorena Tangom uz Piazzollinu glazbu. Plešu ga tri para, a djevojke nisu u cipelama na petu (što je za tango karakteristično) nego su na baletnom špicu. Koreografija Vuka Ognjenovića precizna je, uredna i stroga. Fokus je stavljen na imitaciju tango figura, na tehnički dio plesa, to je takoreći tango iz klasične baletne perspektive. Osobito je lijepo bilo kad se odmakne od unisonosti i kada svaki par pleše svoju varijaciju tanga. U svakom slučaju, efektan početak večeri.
Iduće dvije točke plešu Laura del Carmen Velasco Farrera i Vanja Dušić, a prva je također nadahnuta tangom i to intimom i napetošću blizine kojom su zaraženi svi tango plesači. Iako postoji artificijelni odmak precizno zadanih i čistih koraka (u argentinskom tangu se najčešće improvizira), ovaj par posjeduje specifičnu scensku kemiju, tako da uspijevaju prenijeti eros zatvorenog zagrljaja. Za razliku od njihove prve intimne točke, u drugoj plešu salsu i otvaraju se prema publici kao da zovu na ples. Točka je vješta, prpošna i vesela poput razbibrige.
Zatim slijede točke koje bi publika mogla prepoznati kao bliske i poznate, po glazbi, kostimu, ili popularnosti same koreografije. Tu ima Satiea, bijelih tutua, labuda, Čajkovskog, i naravno varijacija iz Orašara za kojeg se u prosincu, baš kao i u Zagrebu, i u Osijeku traži karta više. Baš u tom duetu iz Orašara kao i u solo varijacijom iz baleta Gusar ističe se mlada Osječanka Laura Špindel. Dugih udova, pozornost plijeni svojim arabesquama te mekanim i preciznim rukama.
Prvo pravo iznenađenje večeri bio mi je novi plesač ansambla Rafael Moura kojeg sam susretala po kazališnim hodnicima oko pola godine i tek ga sada vidjela kako pleše. Moura je koreografirao dvije točke koje je i plesao. U dvije različite koreografije pokazao je vladanje nijansama pokreta te zaigranost i lakoću. Njegov solo je prekrasan (sanjiva glazba Elis Regine). U Rafaelovoj scenskoj prisutnosti očituje se profesionalno iskustvo. Eksplozivno, mekano i agilno nam prenosi svoj unutarnji svijet na vrlo autohton način. Koreografija je organska a izvedba neposredna, samouvjereno hrabra, ekspresivna i beskrajno šarmantna. U idućem broju mu se pridružuje Laura Špindel u vrlo simpatičnoj i razdraganoj točki sa daškom egzotike iz Rafaelovog rodnog Brazila. Ovdje kao glazbenu podlogu odabrao poznati bossa nova/jazz hit Girl from Ipanema (Tom Jobim i Frank Sinatra). Taj mladenački duet najavljuje novu svježinu i radujem se vidjeti daljnje nastupe ansambla s pojačanjem.
Sami kraj je iznenađenje u obliku grupe i vrhunac večeri. Mlada koreografkinja Tessa Ljubić u trinaestominutnoj koreografiji (koju i sama pleše) koristi suvremene plesne tehnike. Vide se utjecaji kontakt improvizacije, floor worka, relasea i mnogih drugih. Svojom šetačkom kvalitetom podsjeća na Trishu Brown i tako tjelesnim jezikom odskače od ostatka programa i neočekivanim koreografskim tijekom pobuđuje zanimanje gledatelja. Repeticija sekvenci, promjena formacija i smjerova, varijacije na temu, ulasci i izlasci, opušteni hod i mnogi drugi postupci u kombinaciji sprječavaju da otkrijemo izvođački kod i tako točka ostavlja dojam nepredvidivosti, drži nas u opuštenoj napetosti, u iščekivanju što dalje ili kako sam naslov kaže Kamo nas vodi? Tessa Ljubić ovdje definitivno misli na tijelo, jer je naglašeno to praćenje impulsa tijela, uživanje u mehanizmima tijela. Uglavnom, taj preokret u pristupu koreografiji i plesačkim tijelima pozitivno je utjecao na plesače koji su djelovali nadahnuto, meko, opušteno i osvježeno. Odličan materijal za nastavak rada na cjelovečernjoj predstavi.
© Selma Mehić, PLESNA SCENA.hr, 3. srpnja 2020.
