U neprestanom gibanju
Hrvatsko narodno kazalište Split: Piazzolla / Stravinski, kor. Claudio Cangialosi, Kristian Lever, Douglas Lee, Stephen Delattre, Igor Kirov
-
Predstava Piazzolla / Stravinski premijerno je izvedena 14. kolovoza 2019. na Splitskom ljetu, a na pozornici splitskog Hrvatskog narodnog kazališta uprizorena je 25. listopada prošle godine. Zanimljiv, nadahnut i izazovan izbor glazbe pridonio je i odgovarajućoj predstavi koja je – ukratko rečeno: živa i svježa, estetski na visokoj umjetničkoj razini. Da zanimanje publike ne opada za suvremena plesna i glazbena djela dokaz je i brojna mlada publika koja je u kazalištu popratila i ovu izvedbu.
No prije osvrta, htjela bih nešto reći o trenutnom stanju u baletnom ansamblu splitskog HNK-a koje je pomalo nespretnom organizacijom dovelo do nejasnosti oko vodstva baleta, samim tim i organizacije repertoara. U tišini i bez prave reakcije protekla je početkom ove kazališne sezone vijest da je ravnatelj Baleta Igor Kirov, nakon tri godine vrlo uspješnog rada, smijenjen s dužnosti. Srećko Šestan kao novi intendant dovodi Ilira Kernija, dok Kirov, budući da njegov ugovor traje četiri godine, ostaje u svojstvu kućnog koreografa. U svom kratkom mandatu Kirov se pokazao kao odličan koreograf i vrlo sposoban manager koji je ostvario značajne suradnje s drugim baletnim ansamblima, brojna gostovanja, repertoar s mnoštvom premijernih naslova i izvedbama suvremenih (modernih) i zahtjevnih klasičnih baletnih predstava. Samo prošle godine na repertoaru su bile predstave Bernstein pleše, Gusar, Conect, Orašar, Atlantida, Derviš i Smrt, Coppelia i Balet o mladosti. Prošle sezone je baletni ansambl odigrao 55 predstava. Prvi cjeloviti balet Gusar u Hrvatskoj realiziran je upravo za mandata Kirova; tu je i gostovanje na Dubrovačkim ljetnim igrama i gostovanje u Koncertnoj dvorani Lisinski s predstavom Derviš i Smrt; prvi put u povijesti nacionalnog baleta dva ansambla se spajaju (Rijeka i Split) u jedinstvenu predstavu Bertnstein pleše… Kirov se splitskoj publici prvi put predstavio s predstavom 5 do 12 na 61. Splitskom ljetu 2015. godine, da bi naredne sezone postao ravnatelj Baleta splitskog HNK naslijedivši Dinka Bogdanića.
Tezi kako je ravnateljstvo Baleta ipak i politička funkcija, govori i smjena uspješne ravnateljice Almire Osmanović prije gotovo osam godina iako je visoko podigla kvalitetu i ansambla i repertoara, te Baletu zadala i realizirala pravac na kojem se nalazi i danas. Dakle, kvaliteta i stručnost nisu presudni čak kada je u pitanju umjetnost u kojoj se na pozornici ništa ne može sakriti. Novi ravnatelj splitskog Baleta Ilir Kerni poznat je kao izvrstan, tih i samozatajan plesač koji je imao i međunarodnu karijeru, a od 1994. član je a onda i prvak zagrebačkog Baleta, gdje djeluje i kao baletni majstor; a od 2013. do 2016. kao intendant vodi Albansko narodno kazalište Opere i Baleta u rodnoj Tirani, o čemu smo bili manje informirani. Vrijeme će pokazati kako će se snaći u novom i zahtjevnom izazovu održavanja razine kvalitete ansambla i daljnjeg razvoja bogatog repertoara i aktivnosti splitskog Baleta.
No, vratimo se programu. Četiri godišnja doba Buenos Airesa na glazbu majstora tanga Astora Piazzolle, rad su četiriju mlađa europska koreografa koji su se potrudili prezentirati svoju plesnu estetiku, a opet ostati zajedno u jedinstvenom izričaju. Glazba iz tanga za tri plesača Jesen u Buenos Airesu poslužila je kao nadahnuće za koncept prema kome je nastalo to kraće scensko djelo. Autor prvog dijela Ljeto je plesač i koreograf, Sicilijanac Claudio Cangialosi. Grupa koju sačinjava devet izvođača započinje s duetom, da bi vremenom svi plesači u grupi ili pojedinačno prikazali svoju osobnost. Kroz suvremeni plesni izričaj koriste se bezbrojne varijante okreta u svim zonama. Plesači se tijekom scenskog nastupa svlače iz uniformiranih tamnih kostima u raznobojan i jednostavno donje rublje simbolizirajući neobuzdanost, slobodu i putenost. Veselje prisutno na sceni opipljivo je dok djevojke vrište.
Scenografija koja sastoji od konstrukcija na kojima su slike ruža, u drugom dijelu okreće se profilno, sakriveno, svjetlo je snažno bijelo, a pozornica se puni dimom što je uvod u Zimu. Ona započinje sa solima koji prerastaju u duet, a na kraju je na pozornici grupa od osam plesača. Kostimi su sivi, crni i bijeli, a pokret je ekspresivan, čist i začudno mekan. Finsko-britanski koreograf Kristjan Lever je također i plesač te osnivač vlastite kompanije Klever Dance. Za Jesen sam već navela kako je i poslužila kao inicijacija za godišnja doba, i u tom trećem dijelu u koreografiji engleskog autora Douglasa Leea dva muškarca i žena u neprestanom gibanju, izrazito muzikalno i strastveno izvode svoj ples ispunjen promišljenim i nesvakidašnjim podrškama. Koreograf posljednjeg dijela Proljeće je Stéphen Delattre, francuski plesač s njemačkom adresom. Plesačice hrabro obučene u cvjetne suknje naglašenog volumena, scenografija koja se postupno osvjetljava iznutra, dramaturški tvori pozornicu zaigranom i živom, prepunom životne radosti, a pokret koji prevladava su vrlo visoke arabesque i grandiozni developpei. Funkcionalnu i neobičnu arhitektonsku scenografiju potpisuje Slaven Raos, kostimografiju Aleksandar Noshpal, a oblikovanje svijetla Branimir Bokan.
Gotovo da nema koreografa koji se nije okušao u svojoj interpretaciji Ravelovog Bolera, no svaki koreograf koji drži do sebe napravio je Posvećenje proljeća. U svijetu je postavljeno je oko 120 varijanti Posvećenja, jednog od najsnažnijih koreografskih tekstova u povijesti. Nakon začudnog Vaslava Nižinskoga, kao da su se svi velikani okušali u ovoj disciplini: Maurice Béjart, Kenneth MacMillan, John Neumeier, Hans van Manen, Pina Bausch, Michael Clark, Stanton Welch, Angelin Preljocaj…Stogodišnjica znamenitog baleta 2013. kod nas je obilježena predstavom baleta zagrebačkog HNK-a u koreografiji Edwarda Cluga na 27. Muzičkom bijenalu u Zagrebu, a obilježila ju je i Škola suvremenog plesa Ane Maletić u suradnji sa Studijem za suvremeni ples. Oni su izveli inačicu Studijeve predstave u koreografiji Matijaža Fariča (iz 2004.) koju je prilagodio Branko Banković.
Pripremajući se šest mjeseci za Posvećenje proljeća, proučavajući „grčevite ritmove i disonantne harmonije“, običaje koji opisuju žrtvovanje plodnosti, Igor Kirov ga je postavio u nekoliko tjedana za premijeru na Splitskom kazališnom ljetu na Sustipanu. Tema je ruska legenda o dobrovoljnom i ritualnom žrtvovanju nevine djevojke božanstvu proljeća, sve u ime opstanka zajednice. Prateći izvornu ideju, poganske proljetne rituale predkršćanske, slavenske Rusije, izvorni libreto i glazbenu teksturu, Kirov radi ono što mu ide najbolje: ritualne i znakovite, izuzetno snažne masovne scene koje otvaraju prostor mogućnostima te prikaz ulaska u trans poštujući zakonitosti – u našoj svakodnevnici nedovoljno poznate. Sam početak kada plesači polugoli, u kostimima boje kože, leže na pozornici, traje dugo i mudro je osmišljen kao uvod u stvaralački prapočetak. Prisutni minimalizam naglašava snagu i ekspresiju plesača. Repeticija jednostavnih, anatomski analiziranih prirodnih pokreta, razvoj sekvenci iz izoliranih gesti te repeticija i gradacija tih sekvenci dovode do cilja – žrtvovanja koje će nanovo uspostaviti svemirski red na zemlji. Formacije krugova, kola i organiziranog kaosa vuku korijenje iz narodnih običaja, a svoj vrhunac postižu u plesu zemlje jasno dajući do znanja da se slavi Bog i priroda, tvorci zakona koji sve pokreću. Igor Stravinski slavi tradiciju, red i disciplinu, a tim putem kreće i Kirov postižući upravo epitetima red i disciplina, snažne organske slike vezane uz instinkte i nagone zajednice. Nisam vidjela, na žalost, Irinu Čaban Bilandžić kao solisticu u žrtvenom plesu premijerne postave, no kao da sam prepoznala njezin prepoznatljiv način kretanja i gesti kroz alternaciju Hazuki Tanase. Izabrana žrtva, prozračna Hazuki, okružena muškarcima koji (pri samom kraju možda malo prepasivno) stoje oko nje, u ceremoniji žrtvovanja na izmaku snaga, tjelesno nedvojbeno izvršava sve zadatke koreografa. Sjajna plesačica, no nedovoljno snažne osobnosti za vrhunac djela koje je promijenilo klasičnu glazbu i ples zauvijek.
U tekstu najave objavljenom u knjižici Kirov se promišljeno pita: „Koga danas žrtvujemo za dobrobit našeg čovječanstva? Odabrani, sa svojom magijom, sa snagom prirode, ostaju žrtve društva koje ih sažvače, proguta i izbaci u zaborav.“ Iskreno se nadam da će se biti prostora ostvarenju ideje završetka teksta: „Tu žrtvu kasnije generacije podižu kao dar.“
© Sanja Petrovski, PLESNA SCENA.hr, 31. sijeönja 2020.
(Osvrt na izvedbu 14. prosinca 2019.)
Piše:
Sanja Petrovski