Baleti.hr

Dobro došli u Pirlipat!

Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca, Rijeka: Petar Iljič Čajkovski, Orašar, kor. Mauro de Candia

• 
  
  Nesumnjivo svako pravo kazalište koje drži do sebe i svoje publike u ovo blagdansko doba mora imati na repertoaru Orašara. S tom činjenicom se pomirilo i vodstvo riječkog HNK Ivana pl. Zajca koje je – u koprodukciji s pulskim INK, ali i dalje pod sloganom: vježbamo različitost, ponudilo prihvatljiv „kompromis“. Naime, riječki Balet je uz Orkestar HNK Ivana pl. Zajca (dirigent Pavle Zajcev), (pro)izveo izvrsnu inačicu Orašara Čajkovskog kao suvremenu baletnu predstavu koja je brza, duhovita, ekspresivna i tehnički zahtjevna u kombinaciji špica, ravnih i zategnutih stopala i snažnih, otvorenih  pliéa (iz stilski prepoznatljive majstorske radionice Matsa Eka) a istovremeno vizualno dojmljiva i bajkovita kako se to već očekuje od hit naslova i ansambla nacionalnog Kazališta.

  Predstava je premijerno izvedena u Augsburgu u listopadu 2016. s pomakom teme obiteljske proslave s Božića na rođendan djevojčice Marie, čime je Rijeka, svježa Europska prijestolnica kulture dobila bajkovito zaigranu, i duhovito izmaštanu predstavu za sve uzraste, iznimno zabavnu i primjerenu djeci, jednako aktualnu tijekom cijele godine. (Uistinu nema razloga da se ide na balet samo jednom godišnje u vrijeme Božića!?)

  Mauro de Candia je talijanski baletni umjetnik međunarodne plesačke i koreografske karijere. Kritičari naglašavaju njegovu iznimnu muzikalnost, što je, čini mi se, conditio sine qua non za temeljite autorske zahvate u libreto pa onda i partituru. Mauro de Candia to čini s poštovanjem spram povijesnog baleta, ali i osobnim kritičkim stavom spram dramaturgije originala u kojem se „cijela priča, završava, takoreći, u prvom činu“ dok je drugi dio zapravo „uzastopno redanje brojeva čija je zadaća demonstracija plesnih bravura balerina/baletana“. Bliži originalnom izvoru Petipaovog libreta, bajci E. T. A. Hoffmanna Orašar i kralj miševa, de Candia sasvim drugačije pristupa glazbi Čajkovskog. Shvativši je kao simfonijsko djelo, popularnim glazbenim brojevima ukida memoriju nacionalnih slastica tj. karakternih plesova, i rabi ih kao glazbene teme vezane uz likove i scenske motive. I tako gradi homogenu (bez podjele na mimske dijelove i plesne brojeve) i dražesnu scensku priču o proslavi i rođendanskom uzbuđenju djevojčice Marie, tinejđerke koja još ne zna što hoće ali je sigurna da više nije i ne želi biti mamina i tatina mala djevojčica. A cijela priča oko proslave  rođendana je zapravo i prikazana iz doživljajne i emotivne pozicije djevojčice na pragu djevojaštva. Prijelaz se dešava na oniričkoj razini i on je konačan u njezinom završnom plesu, romantičnom pas de deuxu s mladićem kojeg je spasila iz oklopa Orašara. Zbunjena Marie koja se budi na kraju predstave razvidno nije ona smiješna i nespretna djevojčica s početka.

  Marie del Mar Hernandez kao mala buntovnica Marie strasno je angažirana i glumački uvjerljiva;  neodoljiva u svojim izljevima radosti i razočaranja, nemoćnom bijesu, dosadi, izvođenju i izvoljevanju, nametanju i uvrijeđenom odustajanju; neprestanoj djetinje transparentnoj promijeni raspoloženja i eforta, neprimjetnom pretapanju prirodne tjelesne reakcije u plesnu sekvencu i nazad. (I to je uopće odlika ovog plesno kazališnog uprizorenja Maura de Candie dosljedno provedena i angažirano zaigrana od cijelog ansambla predstave.)

  
  
  Jedina osoba koja zaslužuje djevojčičino povjerenje, i koja nije dosadna kao roditelji i njihovi prijatelji i njihovi pokloni je kum Drosselmeyer (Hugo Rodrigues) koji dolazi u pratnji svog nećaka, dječaka kojeg Marie naizgled previđa ili prezire kao i sve ostale, ali koji će kasnije, u snu o kraljevstvu Pirlipat odigrati ulogu junaka kojeg Kraljica miševa pretvara u Orašara (Ali Tabbouch). Marie nosi naočale i vrlo je zgodan detalj da joj ih kum skida da „bolje vidi“ svijet oko sebe. A onda još dobiva „čarobni“ dalekozor kroz koji je (ono što onda i publika njenim očima gleda) sve drugačije, zabavnije: otmjeni gosti, plesački parovi dugih elegantnih linija plesačica na špici i klasičnih podrški se transformiraju u groteskna bića animalnih kretnji koja izvode neki smiješni, primitivni ritual oko stola – s tortom!

  
  
  I dok se 1. čin odvija u profinjenom obiteljskom salonu, 2. čin – djevojčičin san, avanturistički izlet s kumom Drosselmeyerom u kraljevstvu Pirlipat, već je otvaranjem zastora (na matineji 10. prosinca) izazvao vesele uzdahe divljenja dvorane ispunjene samom djecom. Nespretni vojnici i prekrasne bebaste i šašaste pahuljice, zbunjeni Kralj i Kraljica,  pohlepni miševi i njihova opasna Kraljica (Ksenija Krutova), nesretna princeza Pirlipat (Emanuel Amuchástegui), realizirali su začudan svijet oblika i boja – jedan od bezbrojnih s druge strane ogledala. (Likovnost predstave potpisuje Margrit Flanger, a adaptacije za riječki Balet su autorski provele Aleksandra Ana Buković scenografiju i Manuela Šaban Paladin kostime.) Sve je nekako blisko i poznato a izvrnuto i pomaknuto: kako u samoj kostimima obilježenoj pojavi likova tako i u pokretu i koreografiji koja se najednom razvije iz neke radnje, kao slučajno, u neku skladnu baletnu ili plesnu sekvencu koja se vrlo brzo razlomi, izgubi, ponovi u nekom odjeku ne nekom drugom mjestu, dok već počinje neka druga koreografska tema, ili se sve zaustavi uslijed nečije intervencije, pa opet pokrene ali iz neke druge točke. Unutar toga se, dramaturški precizno u susretima i supostojanju dva svijeta – Pirlipata i Drosselmeyerove ekipe, odvija i završava priča, a onda i san.

  
  
  Ukratko, riječki Orašar je drugačije, i na hrvatskoj sceni novo uprizorenje baletne bajke, hrabro u odnosu spram glazbenog predloška, uzbudljivo u suvremenom baletnom kodu plesanja, duhovito i osebujno u plesačkim interpretacijama i atraktivno za široku publiku. 
  
  Produkcija: Balet Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca, Rijeka
  
  Koreograf: Mauro de Candia
  Dirigent: Pavle Zajcev
  Dramaturginja: Patricia Stöckemann
  Scenografija i kostimografija: Margrit Flagner
  Autorica adaptacije scenografije: Aleksandra Ana Buković
  Autorica adaptacije kostimografije: Manuela Paladin Šabanović
  Oblikovatelji svjetla: Mauro de Candia, Dalibor Fugošić
  Asistentica koreografa: Michela Paolacci
  Koncertni majstor: Anton Kyrylov
  
  Uloge:
  Marie: Maria del Mar Hernandez / Maria Matarranz / Marta Kanazir
  Drosselmeyer: Hugo Rodrigues / Michele Pastorini
  Orašar: Ali Tabbouch / Tilman Patzak
  Majka: Cristina Lukanec / Irina Köteles
  Otac: Svebor Zgurić / Andrei Köteles
  Pirlipat: Carlos Huerta Pardo / Emanuel Amuchástegui
  Kraljica: Cristina Lukanec / Irina Köteles
  Kralj: Svebor Zgurić / Andrei Köteles
  Kraljica Miševa: Ksenija Krutova
  Mlade Marie: Gabi Butković / Noemi Ferarić / Evangelina Kovačić / Indy Daka
  
  © Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 10. siječnja 2020.
  

  
  
  

  
  
   

Piše:

Maja
Đurinović