Baleti.hr

Dragocjeni odabir

Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu: Annonciation – La Stravaganza (Večer Angelina Preljocaja)

• 
  
  Što više novo i pametno reći o sad već antologijskim djelima renomiranog koreografa Angelina Preljocaja postavljanim za znamenite svjetske ansamble (Annonciation je praizveden 1995. u Lausannei, a La Stravaganza 1997. u New Yorku) i višestruko potvrđenim od svjetske kritike?! Svjesni smo da imamo Balet i plesače koji mogu nadahnuti koreografe – navikle na najviše interpretacijske standarde – na nova uprizorenja i ravnatelja Baleta koji suvremeno promišlja repertoar. Odabir Preljocaja posebno je dragocjen jer autoritativno i transparentno potvrđuje vezu između suvremene plesne i baletne scene u jedinstveni, autorski plesni teatar, a njegovom usponu i uspostavi na svjetskoj sceni (koja uključuje jednako plesno-kazališne skupine kao i ansamble nacionalnih kuća) svjedočili smo kroz više gostovanja na Tjednu suvremenog plesa koja su punila i baš tu istu dvoranu Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.
  
  Prva specifičnost Preljocajevih djela odabranih za zagrebački program jest neobična tema, ideja koja se, iako ju je moguće sažeti u razumljivi, mitsko povijesni narativni okvir, ubrzo rasplinjuje u otvoreni, apstraktni prostor unutarnjih čežnji, strahova, emocija, misli i asocijacija; što sve probija kroz maksimalno preciznu koreografsku i uopće glazbeno vizualnu dinamiku strukture, u specifičnoj, uznemirujućoj harmoniji pokreta.
  
  Duet Navještenje bavi se ključnim kršćanskim trenutkom i u europskom slikarstvu poznatim motivom dolaska anđela Gabriela pred odabranu djevicu Mariju s najavom božanskog čina oplodnje. „Kako će to biti? – reče Marija anđelu – jer ja se ne sastajem s mužem...” Prema Lukinom evanđelju Anđeo joj odgovara da je riječ o snazi Duha Svetoga i da će je „zasjeniti” sila Previšnjega. Sv. Ivan je to pjesnički izrazio: „I Riječ tijelom postala i nastanila se među nama.” Preljocaj se kroz napeti, osjetljivi, zasjenčani duet Marije i Anđela (u snažnoj, dojmljivoj interpretaciji Asuke Maruo i Ive Vitić Gameiro) bavi tim trenutkom duhovne preobrazbe tijela, utjelovljenjem ideje, misli, Riječi. Preljocaj kao da ne remeti posvećenost biblijske scene; Marija je očišćena, izolirana od čujnog žamora vanjskog života i zapravo u nekoj profinjenoj slutnji spremno iščekuje tu Tajnu koja će unijeti fatalnu ali inspirativnu promjenu. No, provokativna je po tjelesnom naboju ljubavnog čina i konačnom razumijevanju dvaju žena; i razvidno nadrasta religijsku temu protežući simboliku tjelesne preobrazbe kroz duhovno nadahnuće na višu razinu.
  
  Ekstravagancija je koreografija osmišljena za New York City Ballet i prema autorovom tekstu (objavljenom u programskoj knjižici umjesto sadržaja) inspirirana je gradom koji je za Preljocaja kao dijete albanskih emigranata bio „mitsko odredište“ i „simbol imigracije“. Koreografiju izvodi šest parova plesača simetrično podijeljenih na dvije skupine. Prva tri para koja započinju predstavu suvremenih su, svijetlih i lakih, balanšinovskih tijela u apstraktnim linijama pokreta. Njihovo ničim opterećeno ornamentalno upisivanje u čisti ispražnjeni prostor (na Vivaldija) kao da je izazvalo ili prizvalo procjep u prostoru i vremenu. Iznenada su se našli pred druga tri para čiji arhaični, povijesni kostimi upućuju na nizozemske kolonizatore, osnivače New Amsterdama iz 17. stoljeća. Ta grupa, ozvučena elektronskom glazbom grubih rezova i šumova kreće se kruto, više stiliziranih pokreta, no s jednakom preciznošću i disciplinom. Skupine su očito suprotstavljene; između njih je neugodna napetost. Početni, čini se nepomirljivi, kontrast tijekom izvedbe polako gubi na oštrini rubova, prelijevaju se ideje/pokreti, pojedinci iz suprotstavljenih grupe nalaze bliskost, komunikacija je moguća.
  
  No, čiji je to zapravo susret? Tko je starosjedilac a tko je upao u tuđe vrijeme/prostor? Već sam naslov Ekstravangancija – iznimno, posebno, neobično lutanje (lat. vagare – lutati); u Klaićevom prijevodu: pretjeranost, ludost, nastranost, upućuje na složenost scenske situacije. Kao da je suvremenoj skupini supostavljen njihov odraz iz prošlosti, ili pamćenje prostora upisano u memoriju tijela. Kao da su zašli u pećinu – pred trodimenzionalnu fresku (šatirana pozadina ima tamno crvenu boju mesa), ljudskih fosila okamenjenih pod vlastitom kožom.
  
  Nije jednostavno, ali je uzbudljivo nastojati na detektiranju koreografskog znakovlja. Kao što je primijetila Anna Kisselgoff iz New York Timesa (citirano u programskoj knjižici): Angelin Preljocaj je „ponudio čudesan materijal za razmišljanje“. I specifičan doživljaj.
  
  © Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 1. srpnja 2019.
  
  Annonciation (Navještenje)
  koreografija i scenografija Angelin Preljocaj
  glazba Stéphane Roy (Crystal Music), Antonio Vivaldi (Magnificat)
  kostimografija Nathalie Sanson, oblikovatelj svjetla Jacques Chatelet, asistent koreografa Claudia de Smet, svjetla prema izvorniku postavio Guillaume Rouan, prijenos kostimografije Mia Rejc Prajninger, baletna majstorica Iva Višak, glazbena voditeljica Ljudmila Šumarova, korepetitor Teo Visintin, inspicijentica Snježana Marasović
  izvode: Asuka Maruo / Ozana Mirković (Marija), Iva Vitić Gameiro / Atina Tanović (Anđeo)
  
  La Stravaganza (Ekstravagancija)
  koreografija Angelin Preljocaj
  glazba Antonio Vivaldi (Concerto n°8, RV249, ulomci iz Dixit Dominus, Laudate Pueri Dominum), Evelyn Ficarra (Source of Uncertainty), Serge Morand (Naïves), Robert Normandeau (Eclats de voix), Åke Parmerud (Les objets obscurs)
  scenografija Maya Schweizer, kostimografija Hervé Pierre, izvorni oblikovatelj svjetla Mark Stanley, asistent koreografa Natalia Naidich, Claudia de Smet, svjetla prema izvorniku postavio Guillaume Rouan, prijenos kostimografije Mia Rejc Prajninger, baletni majstori Pavla Pećušak, Ilir Kerni, glazbena voditeljica Ljudmila Šumarova, korepetitor Teo Visintin, inspicijentica Snježana Marasović
  izvode:
  Prva skupina
  Natalia Kosovac, Miruna Miciu, Asuka Maruo, Guilherme Gameiro Alves, Balint Rauscher, Adam Harris / Rieka Suzuki, Gabriela Mede, Tomaž Golub, Matheo Bourreau
  Druga skupina
  Atina Tanović, Lucija Radić, Ozana Mirković, Takuya Sumitomo, Andrea Schifano, Oleksandr Koriakovskyi / Valentina Štrok, Saya Ikegam

Piše:

Maja
Đurinović