Šlageri i šlag na kraju sezone
Hrvatsko narodno kazalište Split: Balet o mladosti, kor. Igor Kirov
-
Mini trakavica oko naziva predstave i korištenja nekih pjesama animirala je i zaintrigirala publiku, tako da su svi – koji se inače ne bave baletnom umjetnošću, čuli za posljednju ovosezonsku premijeru splitskog Baleta. Najavljena kao Balet o jednoj mladosti premijera je izvedena u svom terminu pod naslovom Balet o mladosti, a upućena je i javna isprika Hrvatskog narodnog kazališta Josipi Lisac i Ivici Krajaču zbog namjere korištenja naslova i njihove pjesme u predstavi bez prethodnog upita i dogovora. Prošle godine se u Zagrebu održala velika izložba na temu šezdesetih koja je pobudila zanimanje cjelokupne hrvatske javnosti (a tom prilikom održani su i okrugli stolovi te predavanja na temu plesne umjetnosti). Autori splitske predstave Igor Kirov i Goran Golovko, podsjetili su na činjenicu da se dobar dio šlagera i šansona tog razdoblja i danas izvodi, te su poznati i mladim generacijama.
Raspon djelovanja baleta splitskog HNK pod budnim i agilnim okom Igora Kirova (jednako kao ravnatelja i autora) doista je obiman: od spektakala poput Gusara, do dubokih i mračnih tema poput predstave Derviš i smrt, preko brojnih gostovanja, pa i do vrlo kultiviranog podilaženja publici. Naime, Balet o mladosti je duhovito, sjajno izvedeno plesno uprizorenje koje pruža zabavu na visokoj estetskoj razini. Scenski i konceptualno djelo asocira na filmska remek-djela: talijanski Amarcord (1973) i američki West Side Story (1961). Njihova sinergija bi bila najbliže opisu stila i karaktera predstave. Unutar emotivnog okvira popularnih glazbenih hitova, autori se bave muško-ženskim odnosima obojanim mediteranskim mentalitetom. Strast, ljubav, čežnje, želje, potreba za pripadanjem, strah od ostavljanja i osamljenosti prikazani su kroz burne reakcije uglavnom ljubavnih odnosa različitih parova, ne obavezno muško-ženskih orijentacija.
Predstava započinje u kavani s velikim šankom na lijevoj strani pozornice. Konobar ulazi iz lože i prvo stavlja ploču s nekim nedefiniranim evergrinom. Ulaz u scenski prostor podignut stepenicama pri dnu pozornice ukrašen je ogledalom, koje ujedno služi da se jasno vidi svaki lik i način na koji ulazi ili izlazi sa scene. Muškarci, žene ili parovi ulaze silovito, znatiželjno, sramežljivo u potrazi za zabavom ili ljubavnom avanturom. Predstavljaju se akteri koji svoj razrađen lik zadržavaju do kraja predstave. Postepeno se razvijaju odnosi među pojedincima i parovima. Na sceni je 26 ljudi, pleše se solo, najčešće po dvoje, trojke znaju biti vrlo atraktivne, u dva navrata pleše cijeli ansambl. Zavodnice, usamljene žene, mlade i razuzdane, mlade i beskrajno sramežljive, komuniciraju tijelima, pokretom, gestom i mimikom sa suparnicama, te dobrim i lošim momcima među koje unose simpatije, razdor i rivalstvo.
Pomno i sveprisutno razrađena mizanscena doprinosi mediteranskoj i povremeno razuzdanoj atmosferi večernjeg i noćnog izlaska. Bračni par Sanja i Remus Dimache, na prosceniju u lijevom kutu pozornice igraju strastven, zaljubljen i ljubomorni par. Plesom i međusobnim odnosom uvlače u vlastitu intimu dajući do znanja koliko uživaju na sceni. Plesačice su u štiklama što otežava tehničke bravure, no zato djeluju elegantno i ženstveno. Svaki ženski lik je dosljedno i šarmantno kostimografski dotjeran. Irina Čaban Bilandžić izvodi svoj emotivan i dirljiv solo tehnički bravurozno s njoj karakterističnom lakoćom. Salvu smijeha i glasno odobravanje prepunog gledališta izazvale su tri preslatke ljepotice – kosooke Dalmatinke male. Crnim očima, nemirnim ko more, bez zadrške su osvojila srca publike. Svoj prepoznatljivi plesni rukopis Kirov je utkao u društvene plesove koji obogaćeni baletnom i suvremenom plesnom tehnikom dobiva novu dimenziju. Na sceni su prisutni pravi, filmski poljupci i to ne samo kod bračnih parova.
Začudan patetični solo Ivana Boika (koreografski zanimljiv i strastveno izveden) inspiriran je neuzvraćenom ljubavlju lake no predivne žene. Naglo je prekinut u posprdnoj splitskoj maniri kada patetika prelazi u grotesku: u restoran ulazi žena s djetetom koje poziva dramatično vlastitog oca na red i zanos njegove ljubavi prema drugoj ženi pretvara u sram. Nakon svake pjesme reakcija publike je bila topli pljesak, no na glas Olivera Dragojevića – skandiranje. Svoj energičan, neformalni ples bez zadrške otplesao je Aaron Kok nakon čega se uključio cijeli ansambl plesom odražavajući veselje i životnu radost. Nakon cjelovečernjeg nerazumijevanja odnosa dvojice mladića (koje virtuozno igraju miljenici splitske publike Daniel Erchov Zayas i Aaron Kok) s djevojkama, situacija se raspliće otkrivanjem obostrane ljubavne sklonosti mladog muškog para i tu nakon početnog iznenađenja, općeprisutna splitska zajedljivost posustaje.
Na sceni je i jedna starija plesna umjetnica, Snježana Radica. Ona u skladu sa svojim statusom i godinama uvjerljivo igra usamljenu damu koja pokušava povratiti strast i mladost u noćnim klubovima kroz druženje se s mladim ljudima, razumijevajući ali i prosuđujući njihove postupke. Dirljiva je namjera autorskog tima da u svoj projekt unesu bogatstvo ljudske raznolikosti koja je zapravo općenita i svevremena. Dramaturški utjecaj Gorana Golovka isprepliće se s koreografskim radom Igora Kirova. Cjelina je kompaktna unatoč brojnim zasebnim glazbenim i plesnim brojevima. Poigravanje s repeticijama početaka pojedinih pjesama pa i s njihovim značenjem, dodaju ton humora no i nostalgije za vremenima kada se tehnologija svodila na ručno podizanje igle s gramofonske ploče i njezino stavljanje na početak. Nismo bili zakinuti ni za poznato usporavanje i karakterističan zvuk kada se ploča usred pjesme zaustavlja.
Iako se scena ne mijenja, česte su izmjene scenskih slika različitih atmosfera naglašene likovnosti. Prigodne suptilne ili dramatične promjene svjetala pojačanih maglovitom pozornicom, naglašavaju i podcrtavaju zbivanja na sceni. (Za raskošno svjetlo pobrinuo se Branimir Bokan.) Da bi današnjoj, što se tiče tona razmaženoj publici, evergrini od prije pedesetak godina zvučali što uvjerljivije, pobrinuo se oblikovatelj tona Petar Ivanišević. Za plesne predstave gotovo tiha glazba – bez blagodati surround sistema na koje smo danas navikli, i audio efektom je promijenila dimenziju postojanja na nešto više od sat vremena koliko traje ova zaigrana, zabavna i izvrsno otplesana predstava.
© Sanja Petrovski, PLESNA SCENA.hr, 14. lipnja 2019.
(osvrt na prvu reprizu, 1. lipnja 2019.)
Balet o mladosti
koreograf Igor Kirov
premijera 31. svibnja 2019.
asistentica koreografa Mojca Majcen, baletna majstorica Albina Rahmatullina, kostimografkinja Sonja Obradović, dramaturg Goran Golovko, oblikovatelj svjetla Branimir Bokan, oblikovatelj tona Petar Ivanišević
izvode: Sanja Bikić, Nikol Marčić, Sanja Dimache, Irina Čaban Bilandžić, Matea Milas, Ajla Kadrić, Snježana Radica, Maja Lončar, Eva Karpilovska, Nozomi Miura, Hyejin Kim, Jaclyn Ann Higgins, Minori Nakayama, Anastasija Boiko, Ivan Boiko, Remus Dimache, Romulus Dimache, Askhatbek Yusupzhanov, Francesco Pio De Benedictis, Daniel Hoek, Daniel Erchov Zayas, Silviu Tanase, Aaron Kok, Branko Sarić, Igor Gluškov, Eugen Dobrescu; dječak: Sviatoslav Boiko
Piše:
Sanja Petrovski