Baleti.hr

Izgubljene moći

Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca, Rijeka i Muzički biennale Zagreb: Heroj je umoran, kor. Giuseppe Spota, sklad. Frano Đurović

• 
  
  Praizvedbom baleta Heroj je umoran skladatelja Frane Đurovića i koreografa Giuseppea Spota u subotu 13. travnja 2019. u ZKM-u završen je 30. muzički biennale Zagreb. (Riječka premijera upriličena je 16. travnja.) Riječki ansambl se i ovom novom predstavom potvrdio kao izvrsna, energična i dojmljiva suvremena skupina koja pleše sa zajedničkom strašću i razvidnim pojedinačnim osobnim stavom; kreće se u zahtjevnoj, čistoj, brzoj, visoko izrađenoj tehnici iznijansiranog eforta i tim snažno pokrenutim i napetim tjelesnim medijem komunicira i prelazi rampu. To je na hrvatskoj sceni trenutno jedinstvena skupina (nastupilo je osam plesačica i osam plesača) koja prezentira mainstream europske tradicije suvremenog plesnog kazališta.
  Predstava nema libreto, ali su u njezin scenski tijek, iznimno skladan u smislu prožetosti glazbe i pokreta, upisani dramaturški razvoj i segmenti situacija, odnosa, emotivnih stanja opće prepoznatljivog narativa. Scene se niže su u nekoj vrsti ritmičke, dinamičke uzročno posljedične veze, koja ima svoju simboličnu uvertiru, zaplet, kulminaciju i razrješenje.
  
  Heroj je umoran. Tko je heroj? Ljudsko biće prožeto božanskim svojstvima, kaže Klaić. Ili kako bi danas rekli u skladu s poplavom Marvelovih i DC junaka, čovjek sa supermoćima koji ih nesebično koristi pomažući slabima i ugroženima pri čemu se požrtvovno izlaže stalnim opasnostima. No, zapravo, umoran je Čovjek, i to ne zbog epskih sukoba sa zlikovcima, nego zbog nesigurnosti, pritiska svakodnevice, vlastitih i tuđih očekivanja, izloženosti zavisti, bahatosti, gluposti, laži… A umoran heroj, čovjek koji je izgubio vjeru u svoje moći, više ne može letjeti.
  
  Spota započinje priču podcrtavajući naslov. Na sceni je umorni heroj (Andrei Köteles u kostimu od toplog crvenog pliša) koji se osamio u nekom crnom, kockastom, pomalo ruševnom ali nedefiniranom pejzažu. Mogla bi biti i neka daleka planeta (Đurovićeva elektronska glazba otvara prostore svemira). Sjedi pognut, ostario, bezvoljan, depresivan, zadubljen u crne misli. Pojavljuje se dama u crvenom (upečatljiva u svakoj inačici) Cristina Lukanec, očito njegova partnerica u najširem smislu, novi impuls, pokret, ideja, energija. Ona koja daje drugo krilo za let. Iz njihovog dueta i kontakta poteći će novi ritam koji će se preliti u sljedeću scenu; priču o grupi ljudskih bića poslanih u zajednički prostor / vrijeme. Oni upadaju u brzoj serijalnosti pokreta, bijeli (još neobilježeni, čisti) živahno razigrani, držeći se niske zone, da bi osvajanjem samosvjesne vertikale došlo do razdvajanja, suprotstavljanja, pregrupiravanja i opet ulančavanja u neprekidnoj dinamici tijelima uznemirenog prostora. (Glazbeno scenska napetost pulsira scenom i rasti će, uz jednu poetsku digresiju do puknuća na samom kraju.)
  
  Na kraju tog bijelog dijela jedna je djevojka izdvojena. Njena će lomna usamljenost, neuspjeli pokušaj letenja (iznimno suptilna plesačka kreacija Nike Lilek) prizvati crvenog mišićavog junaka (izvrsni Hugo Rodrigues) pri čemu je mišićavost duhovito kostimografsko rješenje (Petra Pavičić) njegove jakne koju će pokloniti / odjenuti / prenijeti moći djevojci. Lirski duet (u glazbi čujemo nježni zvuk klavira), kao da priziva mitski par iz uvoda, moć međuljudske podrške i let u dvoje.
  
  I onda kreće ubrzanje, revija samodopadnosti i forsirane sigurnosti u sjajnom triju predvođenom Kraljicom piste – Martom Kanazir (uz nju Tea Rušin i Marta Volnea Čavrak) i party. U međuvremenu su svi stavili poneki crveni modni detalj kao sljedbenici istog trenda superheroja, dirljivo se trudeći biti sudionicima urnebesne zabave. Crne kocke postaju igrivi elementi i iskoristivi podesti, a jedna se njihova stranica otkriva kao blistavi ekran / ogledalo koje privlači i očarava sve ljudske Narcise. Egomanija umjesto požrtvovnosti; ohlađena samodostatnost umjesto tople blizine; gubitak kontakta i nemogućnost međusobnog razumijevanja; i nagomilani stres. Na sceni nastaje pravi kaos i rastući crni zid. A histerični sudionici nestaju da bi se u tom trećem, završnom djelu pojavili konačno uistinu identični: posve bezlični, srebrno sivi, izgubljeni i otupljeni.
  
  Završna pojava crvenog herojskog para u dubinskoj koncentraciji održavanja kružnog protoka energije kroz njihove spojene ruke (čime se obnavljanju i osnažuju njihove supermoći?) zaokružuje ovu glazbeno scensku priču. Oni su najava otpora i promjene, čuvari ljudskosti, što je u konačnici, zapravo, jedini pravi heroizam?
  
  © Maja Đurinović, PLESNA SCENa.hr, 25. travnja 2019.
  
  Heroj je umoran
  koreograf Giuseppe Spota
  skladatelj Frano Đurović
  premijera 13. travnja 2019. (Zagreb) / 16. travnja 2019. (Rijeka)
  scenografija i kostimografija Petra Pavičić, dizajn svjetla Nuno Salsinha
  izvode: Emanuel Amuchástegui / Marta Kanazir / Andrei Köteles / Ksenija Krutova / Nika Lilek / Cristina Lukanec / Laura Orlić / Michele Pastorini / Tilman Patzak / Hugo Rodrigues / Daniele Romeo / Tea Rušin / Ali Tabbouch / Marta Voinea Čavrak / Anca Nicoleta Zgurić / Svebor Zgurić

Piše:

Maja
Đurinović