Baleti.hr

Diptih dvaju ansambala

Splitsko ljeto, HNK Split, HNK „Ivana pl. Zajca“, Rijeka; Bernstein pleše, kor. Maša Kolar, Igor Kirov

• Povodom stote godišnjice rođenja svestranog glazbenika, skladatelja, dirigenta, pedagoga, Leonarda Bernsteina, tijekom cijele godine širom svijeta održavaju se predstave i koncerti u njegovu čast. Tim se povodom i Balet HNK Split odlučio na, za naše prilike, neuobičajen projekt. Premijerno je, na Splitskom ljetu 2. kolovoza izvedena baletna predstava pod nazivom Bernstein pleše, a izvođači su bili baletni ansambli iz Splita i Rijeke. Maša Kolar, ravnateljica Baleta riječkog HNK Ivana pl. Zajca, koreografkinja je prvog dijela predstave Allegro u izvedbi splitskog baletnog ansambla, a Igor Kirov, ravnatelj Baletnog ansambla HNK Split, koreografirao je drugi dio baletne večeri Pisma za njega u izvedbi riječkog baleta. Ta suradnja i rošada rezultirala je i rijetkom i zanimljivom mogućnošću usporedbe dvaju ansambala.
  
  Iz široke lepeze simfonija Ludwiga van Beethovena Maša Kolar odabrala je pet allegra, (preciznije četiri allegra i jedan allegretto), pod dirigentskom palicom Leonarda Bernsteina a u izvedbi Njujorške filharmonije iz 1968. Bernstein je kao dirigent – po svjedočenju suvremenika (u knjižici je citiran Martin Aslap), prije svega posvećen autoru glazbe, ali sa svježim i inovativnim uvidom u partituru. Njegova identifikacija sa skladateljem kroz glazbu bila bi toliko snažna da se granica između skladatelja i dirigenta gotovo brisala. Taj osebujan aspekt dirigenta Maša Kolar obradila je kao središnji motiv Allegra. Lik Bernsteina na početku utjelovljuje plesačica Ajla Kadrić, da bi tu ulogu kasnije preuzeo cijeli ansambl. Plesači pokretom interpretiraju dirigenta, publiku, također i svirače na raznim instrumentima, na kraju i sam dirigentski štapić.
  
  Sve to velikom lakoćom i muzikalnošću koja daje pečat ovom kraćem djelu. Balanchinovski stapajući koreografiju, ples i glazbu, uvodeći plesače kada se uvodi novi instrument ili motiv, Maša Kolar se vedro i pametno poigrala kvalitetama optimističnog i radosnog Bernstainovog duha; iz čega, kako se navodi u knjižici, „proizlazi allegro kao oznaka za karakter“. Dramaturginja predstave Maja Marjančić zasigurno je bila vanjsko oko koje je dodatno izbrusilo poveznice među motivima te prijelaze i pretakanja pet različitih allegra. Scenografski element, stolci koji svijetle aludiraju na kazalište i publiku, crni kostimi po kojima bijeli trag iscrtava konture svečane, kazališne odjeće, te brojni dirigentski štapovi, čija se brojnost prema kraju predstave multiplicira, umrežavaju se i čine čvrstu poveznicu tog kompaktnog djela. U posljednjem allegrettu Bernstein se slavi kroz opojnu radost plesa. Kompozicija se razvija repetitivnim pokretima s naglim završecima; ples je posve stopljen s glazbom.
  
  Lakoća je epitet koji je obilježio prvi dio predstave u izvedbi splitskog baletnog ansambla, ne samo kroz pokret već i kroz način promišljanja i koreografiranja Maše Kolar. Drugi dio plesnog diptiha Pisma za njega, autora Igora Kirova, rađen je na glazbu Bernsteinove Serenade nastalu prema Platonovu Simpoziju, i on je definitivno mračniji i psihološki razrađeniji. Čitajući pisma karizmatičnog glazbenika, Kirov preuzima zahtjevan zadatak kojim rekonstruira njegovu složenu osobnost. Koreograf kaže da je gradio strukturu na način kako je Bernstein skladao i dirigirao svoju Serenadu, i taj element ga je dodatno nadahnuo. Njegovu silnu radnu energiju, ne pristajanje na kompromise, njegovu burnu i mračnu seksualnost, Kirov prezentira kroz niz susreta i situacija s likovima koji poprimaju alegorijska značenja. Tri žene koje su simbolično predstavljene crvenom, bijelom i crnom bojom, predstavljaju glazbenikove iznijansirane, strastvene odnose.
  
  Glavni protagonist koga tumači Michele Pastorini (je li se to samo meni učinilo) neodoljivo podsjeća na satira koji svojim eksplozivnim pokretima i ekspresivnim tijelom, vodi gledatelje kroz radnju koja se zbiva pred njima. Scenografija se sastoji od visokih stepenica po kojima razni likovi, muškarci i žene, ulaze u scenski prostor. Moćno postavljene u središtu pozornice, dodatno podcrtavaju važnost likova koji se na njima pojavljuju, što povremeno prelazi u možda nepotrebnu patetiku. Kirov ima prepoznatljiv plesni jezik koga su plesači definitivno savladali. Koncept i kompozicija djela odgovaraju tradicionalnim parametrima klasične baletne predstave, a plesni izraz je vrlo blizak suvremenom. I tu nastaje mali nesklad, energetski i konceptualni. Plesači su dosta okrenuti, kako se to u svijetu plesača kaže, prema vani, a za predstavu Pisma za njega bi svakako trebali biti orijentirani prema unutra. Jesu li u tom dvoumljenju presudili plesači iz Rijeke, ili sam koreograf, ili obje strane, teško je reći.
  
  S predstavom Berstein pleše, Balet HNK Split otvorio je kazališnu sezonu 19. listopada 2018., no taj su puta oba dijela izveli plesači iz Splita. (Žao mi je što nisam pogledala ovu drugu varijantu predstave, te ne mogu usporediti riječki i splitski balet u izvedbi Serenade.)
  
  © Sanja Petrovski, PLESNA SCENA.hr, 29. listopada 2018.
  

Piše:

Sanja
Petrovski