Baleti.hr

U trendu dirty dancea

DVD ples: The Car Man, koreograf Matthew Bourne

• Plesni film The Car Man najavljen je na omotnici kao auto-erotični triler potaknut glazbom Bizetove opere Carmen. Balet praizveden 2000. godine na sceni Theatre Royal u Plymouthu u Engleskoj, u koreografiji i režiji Matthewa Bournea možda je bliži Ščedrinovoj inačici  znamenite opere jer je naglasak na poznatim i atraktivnim plesnim temama, erotičnom naboju nesputanog tijela, njegove slobode svima i svemu usprkos. Što je ipak odvelo u plošnost likova pokretanih jedino libidom, nekom vrstom animalnog vitalizma.
  
  Dosjetka u naslovu (Carmen = car + man) postaje rješenje mjesta radnje, i zapravo malo nategnuto povezuje španjolski temperament i erotičnu svojeglavost strasne Ciganke sa tipičnom američkom pričom provincijskog gradića 1960-ih, ljubavnim trokutima u automehaničarskoj radionici i talijanskoj zajednici, a sve zajedno je u dojmu negdje u kombinaciji filmova Poštar uvijek zvoni dvaput, Briljantin, Priča sa zapadne strane, sa očitom posvetom još nekim kultnim likovima američkog filma čije su oličenje James Dean ili mladi Marlon Brando, i trendu dirty dancea. (Zanimljivo je u tom smislu pogledati dodatak na DVD-u, razgovor s autorom, u kojem on navodi neke uzore i citirane motive.)
  
  Priča je to o skitnici koji nalazi posao u automehaničarskoj radnji. Zove se Luca (Alan Vincent) i pravi je kauboj, macho, mišićav, s ožiljkom i samosvjesnim smiješkom, i zapravo je jedino on u gordoj izazovnosti tijela i sudbine, tragični lik – Bourneova "Carmen". Odlično se tuče, dosta pije, i jednako uspješno zavađa oba spola.
  
  Vlasnik garaže, Dino Alfano, star je, ružan i nespretan, a njegova žena Lana (Saranne Curtin) je mlada, lijepa, izazovna, nezadovolj(e)na crvenokosa, kučka kako bi rekli u američkim filmovima, koja čeka neko uzbuđenje u životu, i odmah baca oko na Luca. Lanina sestra Rita (Etta Murfitt) čista je suprotnost: nježna, pristojna, bojažljiva i zaljubljena u nježnog, mirnog Angela, koji je opet potpuna suprotnost Luci. Luca i Lana se spetljaju, otkrije ih muž i oni ga u jednom trenutku bezumlja ubijaju, i onda, u općoj panici namještaju krivnju Angelu koji odlazi u zatvor.
  
  Istina, spetljali su se i Luca i Angelo, što Lana ne zna, a što bitno utječe na tijek radnje. Kad vjerna Rita ispriča Angelu kako su mu namjestili i kako su ubojice i ljubavnici (ne zna se što ga više pogađa) on bježi iz zatvora na završni obračun. U strasnoj borbi se izmjenjuju udarci i krvavi muški poljupci koji razotkrivaju tajni odnos; na kraju Luca uperi pištolj u Angela, čuje se pucanj  ali – to je metak uvrijeđene Lane i – pada Luca.
  
  Režija je sjajna tako da pri gledanju baleta nema dojma kazališne predstave, nego – mislim da je tu najtočniji termin – filmske koreodrame. Bourne ionako u koreografskom postupku misli moderno, brzo, filmski, u planovima i brzoj izmjeni kadrova, pa se njegova djela nekako prirodno smještaju i odlično koriste mogućnosti drugog medija.
  
  Plesna drama je jasna u odnosima, tijeku i značenju, brza i energična u izvedbi, realna u kostimu, uvjerljiva i upečatljiva po krvi koja izbija iz rana, štrca, prlja i nevine, i obilježava krivce. No sve zajedno nije uspjelo napraviti otklon od Hollywooda, dići se na razinu više, dirnuti autorskim rješenjem, nego je ostalo zarobljeno filmskim obrascima, a u motivaciji likova  svedeno je isključivo na područje ispod pupka. (Ansambl ima samo dvije vrste scena: ili se tuku ili seksaju.) Neka to bude i posveta, zašto ne citati antologijskih scena, ali nisam našla opravdanim izbor i kombinaciju glazbe, teme i pokreta. Barem ne u mjeri na koju smo navikli nakon Bourenovog Ščelkunčika i Labuđeg jezera. Mislim da to što su neki parovi homoseksualni, i što netko nalik na divljeg mladog Branda ljubi muškarca ne može biti vrhunac iznenađenja i osnovni otklon. Ili je, budući je balet postavljen pet godina prije Brokeback Mountain, to bilo dovoljno?
  
  © Maja Đurinović, KULISA.eu, 21. rujna 2008.

Piše:

Maja
Đurinović