Baleti.hr

Obnova zgrade HNK u Zagrebu

Uz izložbu Šezdesete u Hrvatskoj: Mit i stvarnost, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 26. travnja – 30. rujna 2018.

• Tijekom obnove HNK koja je započela u veljači 1967. a završila krajem studenog 1969. došlo je nekih bitnih promjena. Uklonjena je šaptaonica; nije više bilo proreda koji je dijelio parter na lijevu i desnu stranu i omogućavao lakšu prohodnost kroz redove. Nestale su, što su mnogi teško prežalili, i galerije (đačke galerije: desna ženska i lijeva muška) na kojima se skupljala mladež, domaći baletomani i fanovi pojedinih plesača koji su redovito pratili i bodrili svoje miljenike. No, ono što je vjerojatno ipak najvažnije – prigodom obnove je realiziran pothodnik koji povezuje zgrade Kola i Kazališta pa našminkani i znojni plesači, rekviziteri i ostali nisu više morali za vrijeme proba i nastupa pretrčavati preko ceste – što nije bilo samo silno nespretno nego je s povećanjem prometa i uspostavom zelenog vala postalo i vrlo opasno!
  
  Balet je tijekom radova izmješten u Dom armije, gdje je sve, od poda do garderoba bilo neprimjereno za kazališni ples. Sonja Kastl, balerina i koreografkinja, a od 1965. prva direktorica Baleta u intervjuu za Večernji list priznaje da je, usprkos nastojanjima da se najbolje moguće premosti novonastala situacija i da se ne osjeti remećenje repertoara, iskrsnulo mnogo poteškoća, te da su morali smanjiti broj predstava i ukinuti matineje. U Domu armije je „pod veoma loš, teško se na njemu pleše. Rasvjeta je slaba, garderobe su male, a ima i – propuha. To sve dekoncentrira, stvara nepotrebnu nervozu, a bolesti je bilo više nego ikada prije.” Sonja Kastl također zaključuje da treba raditi drukčije, manje baletne predstave za nove prostore, a ne pokušavati prilagoditi one za veliku kazališnu scenu neadekvatnim uvjetima.
  
  To se obilo o baletnu večer, premijeru Grand hotela Borisa Papandopula u koreografiji Borisa Pilata i Talijanske simfonije (Felix Mendelssohn-Bartholdy) u koreografiji Vjere Marković i Alfreda Köllnera, koja je dobila dosta negativnih primjedbi i odigrana je svega tri puta u Zagrebu. Sljedeća, do obnove kazališta još samo tri programa: Karneval iluzija Brune Bjelinskog u koreografiji Miljenka Vikića, baletna večer za Muzičku omladinu (Volimo Bacha, Peća i vuk Sergeja Prokofjeva i Na plaži Williama Waltona) Ivice Sertića, koji je u to vrijeme ravnatelj Baleta i koreograf u Wuppertalu, kao i edukativni Učimo balet Nevenke Biđin i Sonje Kastl izvodili su se u Radničkom sveučilištu Moša Pijade.
  
  I na kraju jedan zgodan detalj: Sonja Kastl je prilikom obnove HNK ovjekovječena na oslikanom stropu gledališta. Naime scenograf Zvonimir Agbaba primijetio je da jedan oštećeni ženski lik nalikuje Sonji u ulozi Jele iz Đavla u selu i zatražio njezinu fotografiju te prema njoj restaurirao sliku.
  
  © Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 15. svibnja 2018.

Piše:

Maja
Đurinović