Baleti.hr

Crveni ruž za Lady Macbeth

Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca, Rijeka i Maša Kolar: Macbeth, kor. Maša Kolar, glazba Višeslav Laboš, Tena Novak Vincek

• 
  
  Riječki Balet krenuo je 7. listopada 2017. hrabro u novu sezonu potaknut silnom pozitivnom energijom, ali i znanjem i umjetničkim iskustvom Maše Kolar. Maša Kolar izgradila je autoritet kao iznimna plesačica europske karijere (gdje je bilo lakše premostiti barijere između suvremenog plesa i modernog baleta) da bi onda polako počela otvarati prostore koreografije u kojem se prepoznaje njezin, na hrvatskoj sceni jedinstven, stil suvremenog izražajnog plesa britke, brze tehnike, čvrstog uzemljenja i snažnih izbačaja geste formiran kroz brojne interpretacije djela bliskih joj poetika Matsa Eka i Stephena Thossa. U više navrata plesački prisutna na sceni HNK Ivana pl. Zajca, Maša Kolar je prije tri godine, u ožujku 2013. ostavila vidljiv trag kao koreografkinja prvog dijela autorske večeri Pour homme et femme (koreografiju u kojoj je utjelovila i scenski vizualizirala pet pjesama Quasarra), te je nova pozicija ravnateljice riječkog Baleta neka logična točka u razvoju njezine umjetničke karijere. Za Rijeku je to – nova, iznimna prilika, pogotovo što je Maša Kolar također vrlo rijetka, predana, otvorena i radoznala umjetnica koja s jednakom strašću sudjeluje, razumije i stoga povezuje baletnu i suvremenu, vaninstitucionalnu plesnu scenu. Praizvedbom Macbetha započela je baletna sezona i drugi Periskop, riječki festival suvremenog plesa i pokreta.
  
  Odabir Shakespearevog dramskog predloška nije posve nov za koreografkinju (zajedno sa Zoranom Markovićem postavila je vrlo zanimljivog i aktualnog Othela za Bitef Dance Company) no ovaj put je ostala na razini svevremenske simbolike djela u čijem je središtu ljudska žudnja za vlašću: toliko iracionalna, besmislena i kriva, ali očito toliko zamamna, privlačna poput tri ljupke, zavodljive vještice (Nika Lilek, Laura Orlić i Marta Voinea Čavrak) koje se kreću i komuniciraju međusobno nadopunjujućim zmijolikim pokretom. Kao da iz čiste dosade iskušavaju taštinu glupavih smrtnika.
  
  Izdignuti kvadratni podij, iz više vizure je razvidna šahovska ploča (neka polja su pomična, podignu se u stol ili otvore prolaz), scena je na sceni (rješenje Jasmine Holbus), vidljivo ograničen i pročišćen prostor igre, na koji / kroz koji se penje, ili se s njega pada, oko kojeg se putuje ili bori, zapravo prostor na kojem se smjenjuju ključne scene, glazbenoscenske slike s jakim uporištem u drami. Glazba Višeslava Laboša i Tene Novak Vincek gradi autentičnu mističnu atmosferu, šulja se pa zaječi, priprema i održava dramatiku scene.
  
  Koreografija Maše Kolar i dramaturška obrada Maje Marjančić vjerne su osnovnoj narativnoj liniji komada i unutar tog poznatog bave se tjelesnom interpretacijom. Drama počiva na dva glavna lika i u tom smislu možemo govoriti o koreodrami pogotovo što su Ali Viktor Tabbouch (Macbeth) i Ksenija Duran Krutova (Lady Macbeth) izvrsni protagonisti, oboje snažne i dojmljive psihološke izražajnosti, iznimnih mogućnosti nijansiranja pokreta, od onih minimalnih tjelesnih znakova, napetosti mišića, do ispada vlastite inačice ludila, lomnih ili divlje gorko bijesnih. Njihovo skladno partnerstvo i podrška kobni su za oboje i pretvaraju se u međusobnu manipulacije, guranje i povlačenje. I dok Ali Viktor Tabbouch i muški dio ansambla plesnu sekvencu kao stiliziranu borbu mjestimice prljaju, završavaju prirodnom grubošću, izlazeći na trenutak iz plesnog koda (čega je smjelo biti i više), Ksenija Duran Krutova paralelno, od laganog, koncentriranog, repetitivnog nanošenja krvavo crvenog ruža na usne stvara sudbinski tragični ritual. (Simboliku krvavo crvene boje kao šava na leđima koristi i kostimografkinja Petra Dančević Pavičić.)
  
  Riječki Macbeth tjelesnim je rječnikom opetovana priča iz Shakespeara. Ne postavlja nova pitanja, tek svjedoči i interpretira zastrašujuće ljudsko izobličenje. A aktualna je već samim naslovom; zar ovo tamno i kaotično vrijeme politike toliko zaprljane žudnjom za vlašću ne pretvara naočigled poznanike, prijatelje, nekadašnje hrabre ljude od znanja i nadahnuća, u neprepoznatljive makjaveliste? U Vinkovcima je u subotu 14. listopada izveden dramski Macbeth, završna predstava studenata 3. godine glume i lutkarstva Umjetničke akademije u Osijeku pod mentorstvom Jasmina Novljakovića. Na kraju snažne grupne predstave, izvođači uzimaju s mrtvog Macbetha kraljevski znak i kreću u publiku tražiti novog kandidata. „Hoćete li vi biti kralj?“
  
  © Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 18. listopada 2017.
  
  Macbeth
  (prema istoimenoj tragediji Williama Shakespearea)
  koprodukcija HNK Ivana pl. Zajca Rijeka i Maše Kolar
  koreografkinja Maša Kolar
  glazba Višeslav Laboš / Tena Novak Vincek
  premijera 7. listopada 2017.
  dramaturška obrada i asistencija koreografkinji Maja Marjančić, scenografkinja Jasmina Holbus, kostimografkinja Petra Dančević Pavičić, oblikovatelj svjetla Dalibor Fugošić, fotografija i grafički dizajn Jelena Janković, asistentica scenografkinje Aleksandra Ana Buković, oblikovatelj zvuka Višeslav Laboš, baletne majstorice Paula Rus, Cristina Lukanec, inspicijentica Antonija Družeta, tajnica i izvršna producentica Dina Dehni Sow, grafički dizajn plakata i naslovnice knjižice Vladimir Končar
  izvode: Ali Tabbouch (Macbeth), Ksenija Duran Krutova (Lady Macbeth), Nika Lilek, Laura Orlić, Marta Voinea Čavrak (Tri vještice), Michele Pastorini (Banquo), Campos Freire (Mcduff: Ricardo), Marta Kanazir (Lady Mcduff), Andrei Köteles (Kralj Duncan), Joseph Cane, Maria del Mar Hernandez, Daniele Romeo, Tea Rušin, Anca Nicoleta Zgurić, Svebor Zgurić (Dvorjani i ratnici)
  originalnu glazbu izveli: Višeslav Laboš (elektronika, bas gitara, perkusije), Tena Novak Vincek (violina), Stjepan Jureković (činele), Petra Kušan (violončelo), Danijel Drakulić (udaraljke)
  

Piše:

Maja
Đurinović