Baleti.hr

Zbunjujući izbor programa

Gala koncert zvijezda sanktpeterburškog baleta, opere i mjuzikla, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, 5. i 6. lipnja 2017.

• Listopad prošle jeseni i žarki lipanj kao najava nadolazećega ljeta, bit će upamćeni i po gostovanjima umjetnika iz Rusije, po Gala koncertu zvijezda baleta, opere i mjuzikla grada Sankt Peterburga, prijatelja grada Zagreba. Jesenji koncert bio je obnova staroga prijateljstva dvaju gradova, ovaj proljetni, posvećen je 25. obljetnici ruskog priznanja Republike Hrvatske. Ne mareći za povod ovih gostovanja publika je s veseljem pohrlila u kazalište. Najava lipanjskog koncerta od strane ruskog veleposlanika Azimova bila je vrlo obećavajuća, naglašeno je da ovakvo nešto još nismo vidjeli. Gospodin Azimov bio je u pravu. Tako zbunjujući izbor programa mogli smo doduše vidjeti po turističkim destinacijama, ali ne na pozornici nacionalnoga teatra.
  
  Valja spomenuti kako je koncert ostvaren uz podršku Veleposlanstva Ruske Federacije u Republici Hrvatskoj, gradonačelnika grada Zagreba, Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, u produkciji Neva-Art Company, čiji je umjetnički ravnatelj Andrijan Fadejev, najavio „najbolje umjetničke snage Sankt Peterburga“. Gospodin Fadejev je umjetnički ravnatelj Državnoga akademskog baleta Leonida Jakobsona, čiji su solisti nastupili u programu uz soliste Državnoga akademskog kazališta Opere i Baleta Musorgski – Mihajlovskog kazališta te uz soliste Državnoga akademskog Marijinskog teatra.
  
  Nekolicinu umjetnika naša je publika već vidjela u jesenjem gostovanju na baletnome Gala koncertu, ovaj put u lipanjskom nastupu organizator je ponudio ponešto drugačiji oblik koncerta. Namjera je posve sigurno bila dovesti najbolje snage svojega grada, svatko od najavljenih umjetnika okićen je mnogim značajnim nagradama, a neki su zvijezde europskih i svjetskih pozornica, no, ono što je iznenadilo jest odabir programa u kojemu se isprepliću nastupi baleta s nastupima opernih pjevača – jedan na jedan! Ne uplićući se u komentar nastupa opernih pjevača, mogu samo reći kako nije jednostavno pjevati bez orkestra uz matricu, pa su bili prisiljeni pjevati uz mikrofon što dakako nije razveselilo poklonike opere i mjuzikla, a vjerojatno ni pjevače. Odabir je već nešto drugo, unatoč dobroj volji za prihvaćanjem ponuđenog repertoara, čeznuli smo, ako je već program tako koncipiran, za nekom arijom Čajkovskoga, Musorgskoga, ili bilo kojega ruskog skladatelja, što je bez orkestra vjerojatno bilo teško izvedivo.
  
  Baletna ponuda bila je raznolika. Dio programa bio je u obje večeri isti, a glavne zvijezde programa Anželina Voroncova s partnerom Ivanom Zajcevim, poslije prve večeri nastavili su svoja gostovanja u nekom drugom gradu, pa su nas u drugoj večeri svojim nastupom razveselili Vladimir Škljarov s partnericom Marijom Širinkinom. Anželinu Voroncovu pamtimo i s prošloga gostovanja. Izuzetna umjetnica velike tehnike i izražajnosti bilo u klasičnom pas de deuxu iz baleta Plamen Pariza Asafjeva – Vajnonena, ili u suvremenom izrazu, u duetu Without Words Schuberta – Duata, i ovaj je put plijenila svim potrebnim karakteristikama primadone, koja šarmom i radošću plesanja osvaja i publiku i profesionalce, što je svakako dragulj ovoga gostovanja. Njezin pouzdan partner Ivan Zajcev imao je ponešto nesigurnosti u varijaciji, veličina pozornice i nedostatak vremena za probe uvijek utječu na izvedbu plesača.
  
  Zvijezda druge večeri bio je Vladimir Škljarov, nastupajući u prvom djelu s partnericom Marijom Širinkinom u duetu iz baleta Spartak Hačaturijana – Grigoroviča, u kojem je zapravo mogao pokazati uglavnom svoje partnerske sposobnosti, no u završnici večeri nastupajući u pas de deuxu iz baleta Gusar Driga – Petipaa, oduševio je i razdragao publiku svojim varijacijom i codom, izražajnim pozama, visokim skokovima i brojnim piruetama te nadasve strasnim završecima tih tehničkih bravura. Partnerica i u ovom dijelu programa bila je Marija Širinkina, pomalo nesigurna u finalnom fuetteu, no prekrasnih linija i lirskoga izraza.
  
  Ova večer predstavila je i neke mlađe ruske koreografe, upravo kako smo i priželjkivali. No prije toga organizatori su nas podsjetili na balet Carmen A. Alonso iz 1967. godine, kojega baletni umjetnici imaju rado na repertoaru. Izvedba Jelene Jevsejeve i Jurja Smekalova, ostala je na razini odrađenog posla ne ostavljajući neki upečatljiv dojam. Velik je uspjeh imala koreografija Smekalova Rastanak, tečna i temperamentna, ovoga puta u sjajnoj izvedbi Jelene Jevsejeve i Aleksandra Sergejeva. Ime Alekseja Rotmanskoga, koreografa te mlađe generacije već je odavno poznato i našoj publici iz mnogobojnih TV ili kino prijenosa koje smo imali sreću vidjeti. Ovaj put predstavljen je adagiom iz baleta Pepeljuga u izvedbi sjajnog para Jekaterine Osmolkine i Aleksandra Sergejeva, čiji nastup krasi profinjenost, vrhunska tehnička izvedba i potpuno partnersko razumijevanje i sklad.
  
  Oba koncerta su započela nastupom Jekaterine Osmolkine i Aleksandra Sergejeva predstavljajući nam biser baletne literature, pas de deux iz baleta Leptir Offenbacha u koreografiji Marie Taglioni, nastao još davne 1860. godine u Parizu. Romantični, lepršavi i vrlo zahtjevni elementi izvedeni s lakoćom i elegancijom kakvu mogu pružiti samo vrhunski umjetnici i pravi predstavnici svoje sjajne škole.
  
  Još je jednu zanimljivost pružio ovaj koncert publici koja ne poznaje dovoljno rusku koreografsku scenu, a to je koreografska minijatura Bečki valcer Johanna Straussa u koreografiji Leonida Jakobsona, nastala oko 1956. godine. Jakobsonov rad krasi čvrsta dramaturgija unutar kratkih baletnih brojeva, izrazito naglašeni karakteri izvođača i velika tehnika baletnih podrški. Uspješno i na zadovoljstvo svih koji znaju koliko je teško plesati takvu vrstu koreografije, predstavili su se u tom broju mladi plesači Jelena Černova i Stjepan Demin, puni dražesti i mladosti, pa je šteta što ih u drugoj večeri nije bilo u programu. Taj par dolazi upravo iz teatra koji nosi ime Leonida Jakobsona te je njihov odabir bio potpuno logičan što se ne bi moglo reći za drugi par iz istoga kazališta, Allu Bočarovu i Andreja Sorokina. Pripala im je čast nastupiti u adagiu iz baleta Chopiniana Chopina – Fokina i u poznatom pas de deuxu iz baleta Don Quijote Minkusy – Petipaa. Činilo se da jednostavno nisu u svojoj koži. Isti par bi svakako u nekom drugom izboru koreografije bio zapaženiji.
  
  Cijela večer bila je, zbog pogrešna izbora repertoara i miješanja raznih glazbeno-scenskih oblika, pomalo zbunjujuća. Poslije sjajnog nastupa Baleta zagrebačko HNK-a s predstavom Ana Karenjina Čajkovskiga – Mujića upravo u Sankt Peterburgu, očekivali smo, a to i dalje očekujemo, cjelovitu predstavu. Zemlja toliko velike baletne, glazbene i književne tradicije ima toliko toga za ponuditi, a publika bez obzira na svoje oduševljenje nekim trenucima koncerta ipak ima pravo na puno više. Najave sa strane predstavnika gradova prijatelja idu u smjeru novih susreta što je za ljubitelje umjetnosti radosna vijest. Možda nam početak jesenjeg dijela sezone donese neka još ugodnija iznenađenja.
  
  © Ljiljana Gvozdenović, PLESNA SCENA.hr, 12. lipnja 2017.

Piše:

Ljiljana
Gvozdenović