Baleti.hr

Moć scenskog zamaha

Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu: Miroslav Krleža – Leo Mujić, Gospoda Glembajevi, kor. i red. Leo Mujić

• 
  
  Rijetko dugotrajan, iskreni aplauz na praizvedbi 30. svibnja 2017. otpratio je plesače i autorsku ekipu baleta Gospoda Glembajevi s pozornice zagrebačkog HNK, potvrdivši neupitni uspjeh plesnog čitanja kultnog djela hrvatske dramske literature (koje već na ljeto, na Dubrovačkim ljetnim igrama očekuje novu premijeru). Podsjetimo samo da je riječ o kazalištu u kojem se Krležu već plesalo, odnosno u kojem su do sada praizvedena tri baleta na Krležine tekstove: Tri kavalira frajle Melanije Borisa Papandopula i koreografskog dvojca Sonja Kastl i Nevenka Biđin (1976), Carmina Krležiana Frane Paraća i Milka Šparembleka (1985) i Kraljevo Borisa Papandopula i Drage Boldina (1990).
  
  „Mutno je sve to u nama, draga moja dobra Beatrice, nevjerojatno mutno.“ – tako započinje razgovor doktora filozofije i slikara Leonea Glembaja i sestre dominikanke Angelike, Beatrix Glembay, udovice njegovog brata, u salonu s obiteljskim portretima, u poznatoj drami Miroslava Krleže Gospoda Glembajevi. Riječ je o dva lika koja utjelovljujući umjetnost i duhovnost, razvidno i kako se drama dalje razvija sve više odudaraju od miljea mračne glembajevštine koja je po Krleži tvrdoglava, uporna čežnja za boljim životom ali koja se kroz prakticiranje makijavelizma transformirala u sinonim za grabež, nemoral i kriminal pod krinkom uspješnog poslovanja. Kao umjetnik, Leone je neprilagođeni Glembaj i već je sam njegov povratak (bio je odsutan jedanaest godina) u dom koji odavna ne osjeća svojim a koji okuplja galeriju međusobno umreženih grotesknih likova pod maskama, uznemirujuća i provokativna. Drama se dešava u sudbonosnoj noći tijekom koje se proslava jubileja Banke Glembay Ltd. u svakom pogledu, poslovnom i intimnom, pretvara u pravednu kaznu i propast, pad kuće Glembaj.
  
  Leo Mujić je u oblikovanju libreta za svoj plesni teatar ostao vjeran Krležinoj drami; no mračni događaji i žive i mrtve osobe iz bliže i dalje prošlosti koji se u drami polako, tijekom razgovora (u tri čina, u tri prostorije kuće Glembaj) spominju, razotkrivaju i artikuliraju u kontekstu obiteljske priče, ili su pak njihove sudbine upisane u nekom od fragmenata iz Glembajevskog ciklusa, ovdje se utjelovljuju kao ravnopravni motivi, vizualizirane scene i likovi. Tako, još pojačano glazbom Beethovena i Rahmanjinova, nastaje golema dinamična freska puna detalja, paralelnih i sudbinski povezanih svjetova, snažnih simbola i upečatljivih slika.
  
  Mujić ima moć velikog scenskog zamaha koji kombinira u više planova, i zasluženi uspjeh baleta Ana Karenjina nije bio sretna slučajnost; on u trenutku pokreće stilizirani i pažljivo vođeni ali opet – strasni vrtlog ljudskih sudbina, čežnji, odnosa i fatalnih susreta kao pokretača daljnjeg tijeka radnje, tako karakterističan za Krležine životom opijene, zaplesane stihove (poput onih iz Tri simfonije: „Život je divlja, pjana melodija… A kozmos pleše – i sa mnom se vrti / U smijućoj se, divljoj, ciklonskoj spirali“); koji se onda na trenutak smiri u prepoznatljivoj slici ili ilustrativnom, narativnom detalju kao što je Charlotta s kiticom parma-ljubičica i pudlom nad odrom Leoneove majke, Irene Glembay; perzijski tepih koji se zamota i odnese; klavir i Mondscheinsonata; Fanika Canjek i veliki prozor…
  
  Plesači su izradili izrazito upečatljive uloge, čak je možda ta tjelesna i glumačka izražajnost ostala snažnije utisnuta u dojam predstave nego plesni kod. Takuya Sumitomo je osjetljivi, rastrojeni Leone kojeg će biti teško nadmašiti u slici konačnog sloma i doslovno raspada na krhotine bića. Natalia Horsnell je idealna femme fatale u profinjeno baletnoj inačici „erotske inteligencije“ barunice Castelli. Andrea Schifano je kao Dr. iuris Puba Fabriczy Glembay pokazao nove kvalitete i dojmljivu plesačku transformaciju u groteskni karakter, posebno u sceni suda u kojoj siromašna, trudna i s djetetom na rukama Fanika (Iva Vitić Gameiro) naravno gubi parnicu od obijesne barunice. Guilherme Gameiro Alves je zapravo neobičan Ignjat Glembay ali kao i uvijek snažno i uvjerljivo plijeni prostor i pronalazi karakterne detalje u partnerskim odnosima.
  
  U uspostavi šire vizije Krležine drame apstraktnim jezikom plesne geste, mekših, propusnijih granica u strukturiranju djela, oblikovanju likova, sadržaja i radnje imanentnih plesnom teatru, Mujić uvodi istovremeno poetski i epski okvir „priči o propasti jedne agramerske patricijske obitelji“. Epski jer priziva Krležinu „povorku od tri stotine lica koja stupa od marijaterezijanske cehovske tmine do današnje sinkopirane crnačke glazbe“; poetski jer tu tamnu povorku (koja završava škarama kojima su „gospon doktor zaklali barunicu“) na kraju potiskuje novo čisto biće, dječak Leone, sin Leonea i Beatrice, koji poput zrake svjetla u sjeni teškog crnog genealoškog debla, anticipira pročišćenje i nadu.
  
  © Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr,
  6. lipnja 2017.
  foto: © Mirko Cvjetko
  
  Gospoda Glembajevi
  koreograf, redatelj, autor libreta i glazbenog izbora Leo Mujić
  glazba Ludwig Van Beethoven, Sergej Rahmanjinov
  praizvedba 30. svibnja 2017.
  umjetnički savjetnik Vlaho Bogišić, dramaturški suradnik Ivan Leo Lemo, scenograf Stefano Katunar, kostimografkinja Manuela Paladin Šabanović, oblikovatelj svjetla Aleksandar Čavlek, oblikovatelj zvuka Svebor Zgurić
  praizveli: Guilherme Gameiro Alves (Ignjat Glembay), Natalia Horsnell (Barunica Charlotta Castelli Glembay), Takuya Sumitomo (Dr. phil. Leone Glembay), Catarina Meneses (sestra Angelika Glembay), Andrea Schifano (Dr. iuris Puba Fabriczy Glembay), Dan Rus (Titus Andronicus Fabriczy Glembay), George Stanciu (dr. med. Paul Altmann), Balint Rauscher (Dr. theol. et phil. Alojzije Silberbrandt), Simon Yoshida (Ulanski Oberleutnant von Ballocsanszky), Kornel Palinko (Oliver Glembay), Eugen Dobrescu (Ivan Glembay), Iva Vitić Gameiro (Fanika Canjek), Milka Hribar Bartolović (Irena Danielli Glembay), Rieka Suzuki (Alisa Glembay), Andrej Izmestjev (Barun Castelli), Mirna Sporiš (Charlotteina majka), Adam Harris (Zygmuntowicz), Ilir Kerni (Pukovnik), Ovidiu Muscalu (Skomrak), Andrija Palada (Novinar), Andrej Barbanov (Kamerdinar Franz), Tihana Trupeljak Bujanić (Katica), Emilija Sorić (Anita), Noa Matković (Leone, sin Angelike i Leonea) i dr.

Piše:

Maja
Đurinović