Svako spominjanje hrvatsko-britanskog baletnog umjetnika Željka Jureše neminovno počinje sintagmom „u rodnoj Hrvatskoj još uvijek nepoznat“. S razlogom, jer je sudbina tom rođenom Zagrepčaninu namijenila potpuno drugačiji put negoli ijednom drugom, u inozemstvu više ili manje proslavljenom, umjetniku ili umjetnici. Željko Jureša, u svijetu afirmiran pod engleskom inačicom svojega imena, kao Jelko Yuresha, obišao je svijet sa suprugom i plesnom partnericom Belindom Wright, pronoseći slavu britanske baletne umjetnosti. Više od desetljeća, od polovine 1960-ih, bili su veleposlanici plesa britanske vlade s misijom promicanja baleta. Nastupali su u Europi, Aziji, Južnoj i Srednjoj Americi, Novome Zelandu. I to nakon što je Belinda bila solistica i primabalerina Baleta Rambert, Pariškog baleta Rolanda Petita, London Festival Balleta, Velikog baleta markiza de Cuevasa, Golovineove trupe i Kraljevskog baleta; a Željko prvak London Festival Balleta (preteče Engleskog nacionalnog baleta) i solist Kraljevskog baleta. Belindini partneri bili su najveći plesači njezina doba, od Antona Dolina, Rolanda Petita, Serga Golovinea, Waltera Gorea i Johna Gilpina do Olega Brianskog, Andréa Prokovskog i Christophera Gablea; a Željkove partnerice Carla Fracci, Antoinette Sibley, Marilyn Burr, Jeanette Minty, Dianne Richards, Olga Ferri, Monica Mason i druge poznate balerine.
S budućom suprugom Željko je prvi put nastupio na priredbi Royal Variety Performance u Manchesteru, 1959. pred Kraljicom Elizabetom Kraljicom Majkom. Tako važan događaj i BBC-jeva produkcija baleta Trnoružica, kada ga je koreografkinja i televizijska producentica Margaret Dale na audiciji odabrala za uloge Kavalira i Perzijskog princa, s Margot Fonteyn u naslovnoj ulozi (uz eurovizijski prijenos), skrenuli su pozornost na mladog plesača iz Hrvatske i donijeli mu brojne primamljive ponude.
Belinda Wright (1929. – 2007.) bila je puna tri desetljeća poslije Drugoga svjetskog rata, jedna od vodećih britanskih balerina. Elegancijom i ljupkošću isticala se u klasičnim ulogama romantičnoga baletnog repertoara. Važan dio Belindine i Željkove karijere vezan je uz njihovu umjetničku suradnju s velikim britanskim koreografom Sir Antonom Dolinom koji im je oporučno ostavio ekskluzivna autorska prava za prenošenje njegove verzije Giselle i Pas de quatra te izvornog baleta Variations for Four. Baletnu karijeru zaokružili su koreografiranjem i pedagoškim radom. Oboje su ostvarili osamdesetak uloga i dvadesetak koreografija. Prvi su, 1984., postavili balet Giselle u Narodnoj Republici Kini, koji je još uvijek na repertoaru. S programom Baletna večer s Belindom Wright i Jelkom Yureshom nastupali su širom svijeta, u velikim gradovima i raskošnim kazalištima, ali i u mjestima gdje je balet bio gotovo nepoznat. Velike sredine dočekivale su ih kao baletne zvijezde, male su im bile zahvalne za doživljaj baletne umjetnosti.
Željko Jureša balet je učio kod Mile Jovanovića i u Internacionalnoj baletnoj školi Ane Roje i njezina supruga Oskara Harmoša u Kaštel Kambelovcu. Sredinom 1950-ih počeo je plesačku karijeru u Hrvatskome narodnom kazalištu u Splitu, a 1958. uputio se u svijet. Posljednji nastup imao je 1982. u Teatru Malibran u Veneciji. Plesao je Krasa u Spartaku. Jedno je poglavlje zatvorio, a novo otvorio: koreografiranje, podučavanje te osmišljavanje kostima i scenografija. Usporedno je strastveno skupljao nakit, umjetničke predmete, slike ali i građu vezanu uz balet – baletne kostime, oglavlja, nakit, papučice, knjige i dokumente. S vremenom, nastala je opsežna zbirka. Pojedine, manje dijelove, u raznim je prigodama, poslije suprugine smrti, donirao institucijama poput New York Public Library, Švicarskom plesnom arhivu, Dance Library of Israel u Tel Avivu, The Newberry Library u Chicagu, Royal Opera House u Londonu i Victoria and Albert Museumu u Londonu.
Najveći dio svog blaga Željko Jureša odlučio je darovati Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu. Zahvaljujući izložbi Orašar – najljepša božićna bajka, koju je pogledao respektabilan broj od 30.685 posjetitelja, i koja je ugostila šest kostima iz tog djela, iz njegove zbirke, ali i prijemu na koji je naišao kod djelatnika muzeja, petstotinjak predmeta našlo je prostor svoje budućnosti. Radi se o baletnim kostimima s pripadajućom opremom, knjigama, fotografijama, nacrtima, crtežima, plakatima, naslovnicama časopisa i drugome materijalu, tematski vezanom uz Jurešin profesionalni rad. U fundusu su artefakti poput kostima Mihaila Barišnjikova, Maje Plisecke, Margot Fonteyn, Mārisa Liepaa, Rudolfa Nurejeva; lepeza i kutijica za šminku Ane Pavlove, potpisane rijetke fotografije Nižinskog i Pavlove, Markove, Plisecke; špice velikih balerina.
U Muzeju za umjetnost i obrt ističu kako je to jedna od najvećih donacija u njegovoj 140-godišnjoj povijesti koja će, kao posebna cjelina pod nazivom Donacija Jelka Yureshe, obogatiti zbirku tekstila i modnog pribora, zbirku fotografije do 1950., zbirku novije fotografije, zbirku slikarstva, zbirku grafičkog dizajna, zbirku metala i knjižnicu muzeja. Darovni ugovor Željko Jureša potpisao je s ravnateljem, prof. Miroslavom Gašparovićem, na svoj osamdeseti rođendan, 9. svibnja 2017. Na svečanosti su o donaciji i umjetniku govorili kustosica dr. sc. Arijana Koprčina i suator monografije Jureša, vizije i snovi Davor Schopf. Razumljivo je pitanje koje se javlja u javnosti može li ta zbirka postati jezgro i okosnica budućeg kazališnog muzeja? Prvi je korak učinjen, na redu su mjerodavne institucije.
Osim što je zadužio hrvatsku kulturu, Željko Jureša kojemu nikada ne nedostaje osebujnih ideja, istovremeno intenzivno surađuje u osnivanju zaklade The Anton Dolin Foundation u Berlinu, koja će u budućnosti čuvati i brinuti se o ostavštini velikog britanskog koreografa.
© Mladen Mordej Vučković, PLESNA SCENA.hr, 17. svibnja 2017.
