Baleti.hr

Prilika za otvaranje teških tema

14. Dani plesa, Slavonski Brod, 20. – 28. veljače 2017.: Gala večer hrvatskih nacionalnih baletnih ansambala, 23. veljače 2017.

• 
  
  Dani plesa u Slavonskom Brodu, plesna su manifestacija pokrenuta upornošću Hrvoja Špicera, ravnatelja Kazališno-koncertne dvorane Ivana Brlić Mažuranić i osmišljena u čast Mije Čorak Slavenske, prve hrvatske primabalerine. Već četrnaestu godinu zaredom Dani plesa ustrajno održavaju sjećanje na Slavensku, balerinu rođenu u Slavonskom Brodu koja je svojim talentom, umjetničkim dosezima i svjetskom karijerom višestruko zaslužila takvo priznanje. Kroz godine održavanja, Dani plesa prerasli su u višednevnu manifestaciju kojoj zadaća nije samo sjećanje na izuzetnu umjetnicu nego i promicanje te popularizacija plesne umjetnosti, kako kroz umjetničko stvaralaštvo mladih, tako i kroz nastupe hrvatskih profesionalnih baletnih ansambala i plesača suvremenog plesa. Tako Dani plesa u svom programu već drugu godinu zaredom nude jedinstvenu poslasticu – Gala večer hrvatskih nacionalnih baletnih ansambala. Izvrsna je to prilika da se u jednoj večeri vidi ono najnovije i najzanimljivije što u sklopu svog repertoara pripremaju i nude baletni ansambli Hrvatskih narodnih kazališta u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku.
  
  Zanimljivo je kako je ova večer (upravo na tragu Slavenske koja je uvijek govorila o nadogradnji baleta modernim tehnikama) okupila bogatstvo različitih plesnih stilova – od čistog klasičnog baletnog izraza do svojevrsne ekstenzije baleta upotpunjene utjecajima suvremenog plesa. Također, ova posebna večer, održana 23. veljače u Kazališno-koncertnoj dvorani Ivana Brlić-Mažuranić, ponudila je publici i puno više od prikaza recentnih plesnih zbivanja. Naime, Gala večer hrvatskih nacionalnih baletnih ansambala ove godine je bila izvrsna prilika, pa čak i privilegija, u kojoj je brodska publika prva u Hrvatskoj mogla vidjeti dvije ekskluzive.
  
  Večer je otvorio Balet Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu s ulomkom drugog čina Labuđeg jezera, koje će premijerno biti izvedeno tek 17. ožujka ove godine. Dakle, iako plesače Baleta HNK-a u Zagrebu još puna tri tjedna dijele od premijere, njihova izvedba daje naslutiti da će novo Labuđe jezero (u koreografiji svjetski proslavljenog plesača i koreografa Vladimira Malahova) biti istinski umjetnički doživljaj. Uigran, djelomično pomlađen ansambl predvodili su izvrsni solisti Miruna Miciu i Andrea Schifano, koji su kvalitetom izvedbe donijeli pred publiku svu ljepotu klasične baletne forme. Posebno valja istaknuti za publiku uvijek atraktivan ples četiri mala labuda (pas de quatre) u preciznoj izvedbi Catarine Menesis, Asuke Maruo, Valentine Štrok i Anamarije Marković, ali i izvrsnu izvedbu Ive Vitić Gameiro, Rieke Suzuki i Tamlyn Higgins koje su nadahnuto izvele ples tri velika labuda.
  
  Za drugu ekskluzivu večeri bili su zaslužni plesači Baleta splitskog HNK-a koji su uz izvadak iz repertoarne predstave Na putu (koreograf Igor Kirov, izvedba: Hazuki Tanase, Oleksandar Koriakovsky i Ekaterina Kuznetsova) izveli i začudni duet Igora Kirova, On the Edge koji je ujedno i dio novog baletnog triptiha East/West, čija je premijera najavljena za 25. svibnja ove godine. Precizni i suptilni, Tanase i Koriakovsky s lakoćom su otplesali tu sjajnu koreografiju satkanu od finih detalja, na nježnu Vivaldijevu glazbu.
  
  Riječki Balet predstavio se s dvije koreografije – duetom iz baleta Spartak, u odličnoj izvedbi Andreja Kötelesa i Laure Orlić te iznimno zanimljivom koreografijom Rijeka vremena Balázsa Baranyaija. Izvrsni plesači riječkog Baleta Marta Voinea Čavrak i Daniele Romeo pokazali su iznimnu plastičnost tijela kao i vladanje baletnom, ali i suvremenom plesnom tehnikom, nužnom za takav tip koreografije. S izvatkom iz plesne predstave Fortuna koreografa Vuka Ognjenovića, predstavio se i ansambl plesača koji djeluje pri Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku. Iako nisu profesionalni baletni plesači (uz izuzetak Ognjenovića) te, za razliku od Zagreba, Splita i Rijeke, nemaju riješen status unutar osječkog kazališta, plešući na moćnu Orffovu glazbu, svojim entuzijazmom zaslužili su dugotrajan i topao pljesak publike.
  
  Gala večer hrvatskih nacionalnih baletnih ansambala svakako je praksa koju treba podržati i razvijati. To je jedinstveni susret baletnih plesača, ali i ravnatelja Baleta nacionalnih kazališnih kuća, koji im omogućava da se osobno i umjetnički upoznaju te da steknu uvid u međusobne umjetničke dosege i stremljenja. Ta hvalevrijedna inicijativa mogla bi postati važna i u širem kontekstu jer pruža mogućnost komunikacije, razgovora i otvaranja aktualnih pitanja o trenutnoj situaciji, ali i budućnosti baletne umjetnosti u Hrvatskoj. Upravo su Slavenska, kao i njezina umjetnička ostavština, odlične polazišne točke za takva promišljanja jer je promišljanje ono što nam Slavenska ostavlja kao najveći zalog budućnosti.
  
  Ako se osvrnemo na konkretne probleme kojima je baletna umjetnost trenutno opterećena možemo reći kako su opća kriza školovanja mladih plesača te neriješeni problem prijevremenog odlaska u mirovinu ono osnovno i najteže breme koje opterećuje cijelu profesiju. Imajući to na umu, posve je jasno kako fatamorgana o kojoj Slavenska govori u svojem poznatom javnom istupu u Jutarnjem listu 1935. godine, opisujući budućnost baleta u to doba – nije stvar prošlosti. Naime, osvrćući se na imena solista koji su nastupili na Gala večeri hrvatskih nacionalnih baletnih ansambala, razvidan je gotovo potpuni izostanak domaćih plesnih snaga. Pritom valja nedvosmisleno naglasiti kako je internacionalna struktura baletnih ansambala pojava koja je uobičajena u kazališnim kućama diljem svijeta te kako upravo ta internacionalna struktura daje ansamblima neophodnu raznolikost, dinamiku i svježu krv te obogaćuje njihovo funkcioniranje. Ipak, moramo se zapitati – gdje je nestala hrvatska balerina?
  
  Danas imamo situaciju u kojoj mladi i talentirani plesači, završavajući baletnu školu odlaze na doškolovanje u inozemstvo, ali nakon završetka tog školovanja gotovo redovito u inozemstvu i ostaju. Problem nije u tome što karijeru odlučuju započeti na nekoj od svjetskih pozornica, jer je to zaista prilika koja se ne propušta. Takvu priliku iskoristili su uostalom mnogi naši umjetnici koji su se u jednom trenutku, obogaćeni novim spoznajama i znanjima, vratili u svoja matična kazališta. Problem leži u tome što se uskoro zbog smanjene mogućnosti dobivanja ugovora, uzrokovane između ostalog i neriješenim problemom vezanim uz prijevremeni odlazak plesača u mirovinu, neće imati gdje vratiti. Prisjećati se Slavenske danas, ne znači samo slaviti njezine međunarodne uspjehe i diviti se njezinoj ljepoti. Ostavština Slavenske nudi nam puno više od toga. Prisjećati se Slavenske danas znači ustrajati na promišljanju budućnosti ne izbjegavajući teške teme kako bi se sve nove Slavenske u jednom trenutku imale priliku vratiti kući.
  
  © Mihaela Devald, PLESNA SCENA.hr, 28. veljače 2017.

Piše:

Mihaela
Devald