Baleti.hr

Meditacija i akcija

Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu: Tamni pejzaži, kor. Marijana Krajač; Bolero, kor. Maša Kolar

• 
  
  U petak 11. studenog 2016. Balet Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu napravio je neobično značajan iskorak i povijesni pomak otvarajući sezonu dvjema praizvedbama domaćih autorica, istaknutih pripadnica suvremene plesne scene. Ravnatelj zagrebačkog Baleta Leonard Jakovina je s jedne strane vrlo hrabro, a s druge mudro i promišljeno istovremeno, suočio ansambl s aktualnim autorskim poetikama suvremenog plesnog kazališta, koreografima hrvatske nezavisne scene omogućio rad u nezamislivo zaštićenim uvjetima, a baletnoj publici ponudio novo iskustvo koje nesumnjivo može privući novu (pod time ne mislim samo mladu) publiku. Pri tom provokativnom susretu svjetova temeljna je pozicija plesača Baleta koji su povezali vizure i opravdali stav i međusobno povjerenje kazališnog vodstva, koreografa i publike i sa potpunim angažmanom, promišljenošću, prisutnošću i strašću iznijeli dva vrlo zahtjevna i vrlo različita rada. Također neće biti suvišno napomenuti da su obje autorice, bez obzira na nove produkcijske i izvedbene uvjete, ostale vjerne svojim umjetničkim istraživanjima i poetikama, i u tom smislu nema iznenađenja nego samo produbljivanje i potvrda kvalitete.
  
  Prvi dio večeri pripao je Marjani Krajač koja je posljednji niz godina uronjena u istraživanje poetskih krajolika tijela plesa u „prostoru pokreta kao prostoru zajedničkog razmišljanja o svijetu“. Plesači su pokretna plastika, znak, impuls, otisak i trag; stalna transformacija prostora. Tijekom pažljivo organizirane improvizacije oni se kreću ili stoje, u kodu klasičnog baleta (uključujući špice), tog pročišćenog apstraktnog jezika tjelesnih pozicija, linija i figura; klize, mijenjaju poziciju u vremenu ili bivaju pomaknuti u prostor poput lutaka. Marjana Krajač dobila je od plesača koncentrirano, napeto osluškivanje vlastitog mjesta i polifonu rezonancu pomaka koji se mirno i kontinuirano odvija unutar svemira scene. Polako dolazi do naglašenijeg partnerstva prije tek naznačenog u obnavljanoj poziciji plesačice opuštenoj preko ramena partnera, i zgušnjavanja, pa onda opet rasplinjavanja. Postoje neki diskretni ali uočljivi i drukčiji, znakoviti pojedinačni detalji na svim razinama, poput mrtvog labuda ili bijelo okrečeno lica jedne plesačice. Glazba Thomasa Kὄnera stvarana iz zajedničkog ishodišta i zamišljena uz pokret kao „gust energetski protok“ posve je integrirana u izvedbu i oblikovanje tamnih pejzaža. Kostimi Silvia Vujičića su jednostavni, radni u sivo, crno i bijeloj kombinaciji majica kratkih rukava i kratkih hlačica.
  
  Najveći akcent ove scenske meditacije je vrlo dojmljivo, simbolično spuštanje velike crne mrlje koja klizi prema dolje bijelim horizontom, i tu se negdje zaokružuje neka cjelina rada, te je dio nakon toga kao neki (suvišni) dodatak, nepristajanje na, ma kako apstraktnu ali ipak, intuitivnu, osjetilnu logiku kraja. Ali pitanje trajanja i iscrpljivanja scenskog vremena je i inače jedna specifična razina filozofije plesa Marjane Krajač.
  
  U drugom je dijelu večeri Maša Kolar preobrazila ansambl prepoznatljivo osobnim rukopisom izražajnog, brzog i tehnički zahtjevnog suvremenog plesa, (dubokih otvorenih pozicija, snažnih kontrakcija i ekstenzije udova). Autorica koja je već s uspjehom surađivala u riječkom HNK (da ne pričamo o impresivnoj međunarodnoj plesačkoj karijeri) potencira tjelesnu razinu osjećanja svijeta, aktivnu i strasnu, organski bližu zemlji, vrckavog, suptilnog erosa, zaraženu neodoljivim pulsom Ravelovog Bolera u odličnoj elektroakustičkoj obradi Višeslava Laboša koja u suglasju s plesom, s punim i doličnim poštovanjem uspijeva proširiti, produbiti, produžiti, preliti preko rubova a da se ne izgubi tijek matice zvuka izvornika, najpoznatiji crescendo trajanja petnaestak minuta.
  
  Započevši tzv. prvi bolero (koji će se, kako se zaraza širi, pretopiti u drugi pa treći, sve brojniji) s tri neodoljivo ženstvene žene, sjajne plesačice naglašenih osobnosti (Iva Vitić Gameiro, Natalia Horsnell i Milka Hribar Bartolović) Maša Kolar se i vedro i ozbiljno poigrava s temom, plesnim motivima bezbrojnih inačica i značenjem upisanim u naslov. (Pritom su plesačice u jednostavnim trikoima koji ističu lijepe linije tijela a plesači imaju naga torza.) Vrlo je zanimljivo riješen i prostor izvedbe (scenu i kostim potpisuje Petra Pavičić) jer je horizontala plohe kojom kruže i sele plesači premrežena mekom vertikalom pomičnih visećih blistavih niti, (duhovitom asocijacijom na svetu, plodnu zlatnu kišu) koje su podatne poput prozračnih zavjesa te ih plesači razmiču i pomiču stvarajući unutar svjetlucave prašume čistine za akciju, djelovanje. Čistine se otvaraju poput novih odaja, i premještaju kao i plesači koji su u međusobnim pozicijama odraza, sukcesivnog pomaka, jeke; pojedinci se nalaze u parovima, pa grupama, a zajednica je sve gušća, jedno kolektivno tijelo prožeto istim jedinstvenim ritmom bolera.
  
  Zaključimo: hrabrost i povjerenje su se nesumnjivo isplatili, a središnja nacionalna kazališna kuća kao i hrvatska (i baletna i suvremena) plesna scena bogatiji su za dva recentna rada. Provjerite.
  
  © Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 16. studenoga 2016.
  
  Tamni pejzaži
  glazba Thomas Köner
  koreografkinja Marjana Krajač
  scenograf i kostimograf Silvio Vujičić, dramaturški suradnik Andrej Mirčev, idejna koncepcija svjetla Marjana Krajač, Silvio Vujičić, oblikovanje svjetla Aleksandar Čavlek, asistent scenografa Ivan Škugor
  izvode: Asuka Maruo, Adam Harris, Cristiana Rotolo, Tomaž Golub, Iva Vitić Gameiro, Andrea Schifano, Lucija Radić, Takuya Sumitomo, Miruna Miciu, Kornel Palinko, Natalia Horsnell, Guilherme Alves, Rieka Suzuki, Duilio Ingraffia, Valentina Štrok, Ovidiu Muscalu
  
  Bolero
  koreografkinja Maša Kolar
  glazba Maurice Ravel, elektroakustička obrada glazbe Višeslav Laboš, kostimografkinja i scenografkinja Petra Pavičić, oblikovatelj svjetla Nuno Salsinha, asistentica koreografa Maja Marjančić
  izvode: Natalia Horsnell, Takuya Sumitomo, Iva Vitić Gameiro, Andrea Schifano, Milka Hribar Bartolović, Guilherme Alves, Cataraina Meneses, Kornel Palinko, Atina Tanović, Simon Yoshida, Mutsumi Matsuhisa, Duilio Ingraffia, Asuka Maruo, Gianmarco Beoni, Lucija Radić, Adam Harris, Sabrina Feichter, Tomaž Golub, Saya Ikegami, Sebastian Šimić

Piše:

Maja
Đurinović