Baleti.hr

Volim Split, ali bih želio plesati i u Zagrebu

Intervju: Azamat Nabiullin, prvak Baleta HNK u Splitu

• S prvakom splitskog baleta Azamatom Nabiullinom razgovarali smo u Splitu u povodu izvedbi baleta San ljetne noći u koreografiji Yourija Vamosa na kojima je sigurno i autoritativno otplesao ulogu vilinskog kralja Oberona.
  
  

  Azamat Nabiullin je baškirsko–tatarskog podrijetla, a rođen je 1978. u ruskoj saveznoj državi Baškiriji, domovini Rudolfa Nurejeva. Baletom se počeo baviti u osmoj godini, a obrazovao se na Baletnoj akademiji Rudolfa Nurejeva u Ufi. Nakon diplomiranja angažiran je u Baškirskom državnom opernom i baletnom kazalištu, a 1998. godine primljen je u Državno akademsko baletno kazalište u Sankt Petersburgu, gdje je plesao je sve važnije uloge klasičnog i neoklasičnog repertoara i bio zapažen po svom "temperamentu,umjetničkom dojmu i visokoj razini baletne tehnike".
  
  2003. godine prvi je put nastupio u Hrvatskoj u ulozi Princa u Labuđem jezeru na gostovanju u pulskoj Areni. Već tada zapazila ga je Almira Osmanović i pozvala u Split, ali se na dolazak odlučio 2004. kada je pozvan da pleše u Don Quijoteu u HNK u Splitu, u koreografiji Valentine Ganibalove s kojom je često surađivao u Rusiji. Nakon što je oduševio nastupom u ulozi Basilija, ponuđen mu je angažman, te je ostao živjeti i raditi u Splitu. U HNK u Splitu plesao je potom glavne uloge i u baletima Labuđe jezero (Princ Siegfried), Romeo i Julija (Romeo), San ljetne noći (Oberon), Cipollino (Grof Višnja), Magnum i Istočno od raja. Dobio je nagradu Ana Roje HNK u Splitu za najbolje umjetničko ostvarenje u baletu u sezoni 2005/06.
  Zagrebačka publika imala ga je prilike vidjeti na gostovanju baleta Magnum te kao gosta u ulogama Espada u Don Quijoteu i Princa u Orašaru u prosincu 2005. i 2006. godine, kada je osvojio publiku i kritiku "vrhunskom tehnikom i scenskim šarmom".
  
  Na samom početku razgovora u zgradi splitskog HNK opušteni i srdačni Azamat raspoloženo obavještava o velikoj novosti u njegovu životu – dobio je hrvatsko državljanstvo kao umjetnik, o čemu je dobio dopis ministra kulture Biškupića.
  
  Koliko dugo kontinuirano radite u Hrvatskoj?
  - U Hrvatskoj sam već tri i pol godine. Prošle godine sam u lipnju dobio stalni radni odnos, pa sam nakon dva mjeseca predao zahtjev za državljanstvo.
  
  Jeste li zadržali i rusko državljanstvo?
  - Da. Nisam se morao odreći ruskog državljanstva, jer Rusija i Hrvatska imaju ugovor o dvojnom državljanstvu, za razliku od nekih drugih država iz kojih dolaze plesači. Inače, rođen sam na Uralu, u srcu Rusije.
  
  Znači li to da ste se opredijelili da svoje profesionalno djelovanje nastavite u Hrvatskoj?
  - Zasad mi sve dogovara. Moja supruga živi i radi u Zagrebu. Mi smo umjetnici i nikad se ne zna što život donosi. Svaki čovjek traži ono mjesto za rad i život koje mu više odgovara.
  
  U Snu ljetne noći imali ste važnu, prinčevsku ulogu, ali s posve novom koreografijom...
  - Navikao sam biti u centru predstave i to mi ne smeta. Ovdje je bilo više glavnih solista. Navikao sam voditi predstavu od početka do kraja i to mi je lakše, jer znam gdje treba pojačati ili smanjiti intenzitet. Ovdje moram izaći na scenu, odraditi jednu točku i otići. Predstava ovisi o svima nama. Izvesti samo jednu točku i izaći nije lako. To mi je kao da nastupam na gala baletnoj večeri.   
  
  Kakva vam je bila koreografija?
  - Koreografija je za mene bila nova i zahtjevna. Kod Vamosa se vidi da želi napraviti nešto novo, nevezano s ruskom školom na koju sam navikao. To mi je zanimljivo. Od nas on traži glumački angažman, što većina koreografa ne čini. On osobno i glumački otvara plesača, radeći individualno sa svakim plesačem i to mi odgovara. Ono što on napravi ostaje u plesaču i on se razvija.
  
  Je li vam to predstavljalo izazov?
  - Prošle godine sam supruzi govorio prije premijere Romea i Julije da mislim da neće biti dovoljno vremena da napravim sve što on traži. Ona mi je govorila: "Ne brini, sve ćeš uspjeti." I bila je u pravu. Vamos ima svoj sistem na koji je navikao, brzi tempo rada, brži nego što smo mi navikli. U Rusiji sam bio u kondiciji da radim dvije predstave istodobno, mislim na iduću i pripremam neko gostovanje. Sad smo morali malo stisnuti zube, odraditi pripreme u brzom tempu i ispalo je dobro.
  
  Kako održavate kondiciju uz toliko predstava na repertoaru?
  - Dosta vježbam, a nastupao sam dva puta u Italiji kao solist u vrijeme kad ovdje nije bilo predstava. Dobio sam poziv i ravnateljica mi je omogućila da se odazovem. Imao sam dobru kondiciju i pripremio se.
  
  Hoćete li opet surađivati sa zagrebačkim baletom?
  - Idem često u Zagreb, ali uglavnom tamo samo vježbam. Oni su dobili novog plesača iz Rusije, Jegora Menjšikova, kojeg osobno poznajem i u zadnje vrijeme me ne zovu, što mi je žao, jer bih volio tamo nastupati. Tako je to, sve se mijenja.
  
  Vaša supruga svira u orkestru HNK. Jeste li plesali dok je ona svirala?
  - Da, dva puta, u Orašaru i Don Quijoteu. Do drugog je došlo slučajno - došao sam plesati Princa u Orašaru i Irena Pasarić me zamolila da uskočim u ulogu Espada u Don Quijoteu i ja sam se rado odazvao.
  
  Koliko ste puta nastupali u prošloj sezoni?
  - Nastupao sam na svakoj predstavi, osim na Pulcinelli, jer sam mjesec dana bio na bolovanju. Naš je posao takav. Dobio sam priliku pogledati predstavu sa strane. Vidio sam kolegu, koji mi je bio još kolega iz razreda, Ajdara Valejeva, da se uklopio u tu ulogu i sjajno je odigrao. Bilo mi je drago da je uspio.
  
  Što vas čeka u idućoj sezoni?
  - Nadam se da će koreografkinja Ganibalova koja je koreografirala u Splitu Labuđe jezero i Don Quijotea kod nas koreografirati Bajaderu, ta da će opet pozvati Ramija Baera. Za sada nemam zadataka, odmaram.
  
  Kako se privikavate na mediteranski način rada i života?
  - Čini mi se da sam se dobro prilagodio. Navikao sam mijenjati gradove, države, gostovati, ostati u nekoj državi po tri mjeseca, tako da mi ovo nije nešto novo. Naravno, tri godine su znatno duže nego tri mjeseca.  
  Otkad sam se oženio na sve gledam drugačije, a očekujem i dijete. No, naučio sam da se u životu sve može brzo promijeniti. Dobar mi je Split. Upoznao sam puno ljudi, stekao sam prijatelje. Mediteranski život mi se sve više sviđa, iako nisam još posve navikao na način života ovdje.
  Jug ima poseban mentalitet. Ljudi imaju poseban temperament. Ja sam rođen na kontinentu i nedostaje mi ponekad kontinent. Nedostaje mi tempo velikog grada. Kada dođem u Zagreb, uvijek se veselim. Pola sata nakon dolaska ja sam drugi čovjek.
  
  Kako ste se prilagodili sistemu rada u splitskom baletu ?
  - Dobro, ali još ne u potpunosti. Nekad mi smeta ono što svima smeta: kada se nešto može napraviti brzo, a to se ne napravi, jer je takav sistem. A sistemu se treba prilagoditi. Svako kazalište ima svoj sistem, pa tako i Split i Zagreb.
  Posao plesača je zahtjevan. Ansambl napreduje, Almira Osmanović nam planira ambiciozne zadatke. Nikad ne sjedimo bez posla. Plešemo na matičnoj sceni manje nego u Zagrebu, ali plešemo, i dosta gostujemo, pa pomoću gostovanja odradimo normu. Nekad smo i iscrpljeni, ali takav je posao. 
  
  © Zlatko Vidačković, KULISA.eu, 4. rujna 2008.
  
  

Piše:

Zlatko
Vidačković