Baleti.hr

Kirov – Goldenberg varijacije

62. Splitsko ljeto 14. srpnja – 14. kolovoza: Hrvatsko narodno kazalište Split, Na putu, kor. Igor Kirov

• 
  
  Jedina plesna premijera 62. Splitskog ljeta održana je 4. kolovoza na otvorenoj pozornici u bajkovitom ambijentu Sustipana. Autor je Igor Kirov, makedonski koreograf kojeg je splitska publika upoznala i sjajno prihvatila još na prošlogodišnjem ljetu. Predstava 5 do 12 bila je njegova prva predstava u hrvatskim kazalištima, a osvojila je naklonost i struke i publike. Ove godine nije samo koreograf premijere od koje se puno očekuje, nego i realni kandidat za direktora baleta splitskog HNK nakon odlaska Dinka Bogdanića. Plesna predstava Na putu spretan je spoj klasičnog i suvremenog baleta koji počinje na špicama da bi se postupno, po putu, zadanost klasične baletne estetike postepeno pretopila u suvremenu varijantu dok špice lagano i neprimjetno nestaju sa scene. Glazbena podloga su Goldberg varijacije, BWV 988 Johanna Sebastiana Bacha izvorno napisane za čembalo. Doživjele su mnoštvo transkripcija, a ova korištena za ovaj balet uključuje klavir i orkestar, i na samom kraju i harfu. Varijacija ima 32 čime je zacrtana i čvrsta struktura predstave. Dulje ili kraće plesne slike nose priču o putovanju kroz čovjekove snove, maštanja i težnje.
  
  Početak i kraj predstave vezan je uz jednostavne bijele stolce na sceni. Mnoštvo upečatljivih, snažnih skica s višeslojnim značenjima doslovno bombardiraju publiku količinom informacija. Snažno pulsiranje predstave postignuto je neprestanim izmjenama formacija sedamnaestoro ljudi na sceni. Izmijenjene su sve moguće kombinacije dueta, trija, podrške muškarci s muškarcima, samo žene, muškarci i žene, od sola do cjelokupnog ansambla, prateći raskošnu Bachovu glazbu. Svaka kraća cjelina, varijacija, priča je o putu i stranputicama. Put je metafora života: katkad letargičan, katkad borba na život i smrt. Autor tematizira i nesanicu, navodeći da različiti ljudi različito proživljavaju stanje insomije. Netko preispituje svoj dotadašnji put i uspomene, a netko se okreće budućnosti nastojeći razriješiti probleme koji ga muče.
  
  Vječito preispitivanje sebe, potraga za ispravnim putem, sav unutrašnji košmar pretočen plesnim jezikom vizualizirajući glazbu, Kirov je zajedno s splitskim ansamblom odradio furiozno, u jednom dahu prezentirajući baletni ansambl u najboljem svjetlu. Atraktivnost i raskoš širine pokreta koju imaju plesači klasičnog baleta obogatio je mekoćom i suptilnost suvremenog plesnog izražaja na vješt, zanimljiv i povremeno duhovit način. Osim izvedbenog prostora idilične sustipanske scene, plesači koriste kao scenografiju i rekvizit čvrste zidove sa strane pozornice za vertikalni ples uz podršku svojih kolega. Sve je izvedeno strasno i s energijom, istovremeno i s nevjerojatnom lakoćom,
  
  Uvijek je zanimljivo gledati Remusa i Romulusa Dimachea u skladnim i neobičnim duetima. Artjom Žusov je pokazao velik napredak što se tiče suvremenog plesnog izraza u odnosu na prošlu godinu. Ženski i muški dio ansambla bio je sjajan, uvježban i zaigran. Zahvaljujući majstorskoj ruci Kirova, koji posjeduje iskustvo i koreografa i plesača, dali su doista najbolje od sebe. No posebno bi izdvojila Hazuki Tanase koja svojom lakoćom, prozračnošću i preciznošću oplemeni svaku situaciju u kojoj se nalazi. Pandam u muškom dijelu ansambla joj je Aleksandar Korjakovski, upečatljiv i vješt plesač dojmljivog suvremenog plesnog izričaja.
  
  Zanimljivo je pratiti i dramaturški aspekt kostimografije, njezinu transformaciju i prilagodbu na sceni. Aleksandar Noshpal, jedan od najistaknutijih makedonskih kostimografa i modnih dizajnera, trudi se pratiti radnju predstave i dodatno je obogatiti promjenom detalja na kostimu. Kompleksni, crno bijeli i vrlo skladni kostimi sastavljeni od više dijelova i slojeva, na sceni se neprimjetno svlače tako da ansambl ima pet promjena kostima, a da nitko nije izašao s pozornice. Djeluje kao čarolija kada primijetite da se u ionako dinamičnoj predstavi, još nešto promijenilo.
  
  Koristeći led-lampe, pojačao se intenzitet plave boje, atmosfera noći, mjesečine, no tek kada se pri kraju predstave led rasvjeta ugasila, primijetila sam koliko su ta publici vidljiva rasvjetna tijela zapravo umanjile estetski doživljaj predstave. Kao da su joj dodali jednu nepotrebnu dozu atraktivnosti i konzumerizma. Teško je ne usporediti prošlogodišnju predstavu 5 do 12 i ovogodišnju Na putu. Slična dinamika, mnoštvo detalja, detaljno razrađene plesne sekvence, zanimljiva koreografska rješenja, neobične i snažne scenske slike, govore o prepoznatljivom scenskom rukopisu Igora Kirova. Sudeći po ansamblu koji je koherentan i zajedništvo je gotovo opipljivo na sceni, Kirov će još dugo surađivati sa splitskim baletnim ansamblom.
  
  © Sanja Petrovski, PLESNA SCENA.hr, 16. rujna 2016.

Piše:

Sanja
Petrovski