Baleti.hr

Poziv u pomoć

Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca: Gala balet – Uz i nakon premijere

• 
  
  Gala balet kojim je riječki ansambl zaključio sezonu 2015/16. (premijera 24. svibnja, a osvrt je pisan na temelju posljednje izvedbe, 28. svibnja 2016.) čini se dirljivim i transparentnim pozivom u pomoć. Naime, na poklonu je bilo petnaest plesača od kojih dvije talentirane djevojčice baletne škole (Ana Ivančić i Luna Jušić) – što je sjajno i kao pokazatelj suradnje kazališta i škole i kao nešto što se čini da ima perspektivu, ali kad uzmete u obzir da su dva (solo varijaciju iz Raymonde i Giselle) od šest baletnih dijelova izvele učenice, i da je riječki Balet zapravo trinaest plesača od kojih je samo dio spreman za klasične pas de deuxe, postavlja se pitanje – što dalje? Odnosno kako planirati, krenuti u novu sezonu? S koliko aktivnih, spremnih plesača?
  
  Posljednja, siječanjska premijera – San ljetne noći, nakratko je probudila nadu pokazavši Mujićevu kvalitetu tehnike brzog, furioznog plesa na špici. Uz neka značajna plesačka pojačanja, ansambl se činio kao koherentna, moguća plesna sila riječkog kazališta. No, kako reče Puk na kraju (baleta): „Zamislite da ste snili i tek žrtve varke bili…“ Gala balet je kolaž od niti sat vremena, s nekoliko lijepih klasičnih dueta, posebno adagiom iz Spartaka (Andrei Köteles i Laura Orlić) i Labuđeg jezera (Marta Kanazir i Bálint Rauscher) i valcerom iz Chopiniane (Sabina Voinea i Joseph Cane). A izvrstan je bio i moderni solo Pejaro Libre u čistoj, mekanoj i profinjenoj izvedbi Daniela Romea (koreografija Balázs Baranyai). Tango i točke iz Sexa više su korektno popunjavanje programa.
  
  Nema sumnje da je kontradiktorni donedavni intendant Oliver Frljić (kao uostalom i većina intendanata u hrvatskoj povijesti kojima je kazalište u prvom redu pitanje dramskog i dramatičnog političkog aktivizma, poruke i pouke) na svom pohodu revidiranja koncepta nacionalnog kazališta najmanje mario za ovu umjetničku granu na „časnom stablu hrvatskog glumišta“ i svoje kazališne kuće, pa je riječki Balet već dulje vrijeme u opadanju, da ne kažemo u stanju prilične devastacije.
  
  Ključno je pitanje, koje ne može riješiti nitko izvana, treba li i želi li suvremena Rijeka balet? Balet ili plesnu grupu? Samostalnu ili za opsluživanje dramskih i glazbeno-scenskih inačica programa? Balet je skup (već samo pačke i špice čine noćnu moru suvremenim kazališnim menadžerima) ali s druge strane puni kazalište i blagajnu. Potvrdio je to i najnoviji tzv. Gala program – riječka publika je zahvalno pohrlila na inserte iz klasičnih baleta, ma kako kratki i skromni bili. Ili možda treba redovito organizirati baletna gostovanja pa na taj način utažiti nesumnjivu glad za tradicionalnim oblicima kazališne umjetnosti?
  
  Ne mislim da postoji jedan odgovor, ali bi bilo silno bitno, a rekla bih i pošteno prema plesačima, ravnatelju baleta i publici, da se uspostavi neki dogovor, stav, plan djelovanja do primjerice 2020. kad će Rijeka, vjerujem, opravdati status Europske prijestolnice kulture.
  
  © Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 15. lipnja 2016.

Piše:

Maja
Đurinović