Baleti.hr

Pogreška zvana ljubav

Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu: Sergej Prokofjev, Romeo i Julija, kor. i red. Patrice Bart

• 
  
  „Vrijeme je baletu bilo donijelo Čajkovskoga i njegovo simfonijsko jedinstvo dramaturgije i poetskog izraza te postavilo tadašnje kriterije u baletnoj umjetnosti. Prokofjev je produžio istim putem; donio je na scenu potpuno istinite ljudske osjećaje, izražene glazbom punom hrabrih rješenja, a svojim je baletom Romeo i Julija postavio mnoge zakonitosti u razvitku dramaturgije budućih baletnih djela...“ – misli su iz Sjećanja Leonida Lavrovskog, koreografa koji je prvi, u živoj, polemičkoj umjetničkoj suradnji sa skladateljem Sergejem Prokofjevim potvrdio scenski potencijal ove moderne, složene glazbene partiture, što je rezultiralo trijumfalnom praizvedbom u lenjingradskom Kirovu, 11. siječnja 1940. (Romea i Juliju Zagreb pamti i voli i kao suvremeni balet s kojim se potvrdio pred Europom. Dapače, Margarita Froman ga je na zagrebačkoj sceni postavila već 1948., a riječ je o uspješnom i zapamćenom baletu o kojem svi protagonisti govore s priznanjem i ponosom, prisjećajući se, između ostalog, gostovanja u Londonu gdje su kao prvi, vrlo hrabro s obzirom da je riječ o Shakespeareovom predlošku, pokazali Zapadu novo antologijsko baletno djelo nedugo prije toga praizvedeno u Sovjetskom Savezu.)
  
  Osobno, ovaj balet mi se sve više čini kao neki posvećeni prostor, materijalizirani susret Shakespearea i Prokofjeva na ničijoj zemlji plesnog teatra; prizvan da se kroz taj najkrhkiji, živi, osjetljivi, medij ponovno proživi najtužnija priča na svijetu, koja se na žalost stalno i svuda ponavlja u bezbrojnim inačicima... Patrice Bart, istaknuti francuski baletni umjetnik čija je polustoljetna karijera vezana uz Balet pariške Opere, tragičnu priču o mladim ljubavnicima iz Verone postavlja vrlo zanimljivo: iz pozicije Julijine majke, grofice Capuleti na kćerkinom grobu; usamljene u patnji i spoznaji krivnje. Naime, ona je ta koja je baveći se više sobom i svojim tajnim ljubavnim životom previdjela Julijin zanos i nedoumice, kao i intimni potres koji je izazvala nagla prisila na brak. Kao da grofica nije i sama to sve prošla – jer valjda tako mora biti: ispoštovati roditeljske poslovne dogovore i živjeti u mržnji, koja se onda prelijeva iz obitelji na zajednicu. Tijekom predstave samo raste ta netrpeljivosti supružnika i Julija se prije nego što će popiti otrov prisjeća / vizualizira tragični, zamorni i njoj neprihvatljivi ljubavni trokut u kojem žive njezini roditelji i Tibaldo. Kako piše u Bibliji, „djeca plaćaju grijehe otaca“.
  
  Bart voli pronaći i produbiti taj neki pomaknuti, incestuozni psihološki motiv, nezdravo sjeme iz kojeg će kad tad proklijati nesreća. U Labuđem jezeru je to bio odnos majke i sina (također već naznačen u uvertiri), a u Romeu i Juliji je grofica Capuleti u ljubavničkom odnosu s nećakom Tibaldom. (Oba motiva je od Barta preuzeo Dinko Bogdanić pa nam nisu posve nepoznati.) Na premijernoj izvedbi groficu Capuleti je igrala Natalia Horsnell impresivno oblikujući dramatični osobni prijepor između hladne, ponosne grofice, okrutno distancirane od legitimnog supruga (Azamat Nabiullin, koji vidno kuha održavajući privid obitelji) i vatrene, očajnički zaljubljene Tibaldove ljubavnice. U toj igri potisnute strasti imala je dostojnog, moćnog partnera u Guilhermu Gameiru Alvesu. Njegov Tibaldo je napet, mračan, fokusiran i beskrajno opasan. S druge strane oko mladog, zaljubljivog Montecchija (Andrea Schifano) je grupica neodoljivih, neozbiljnih, razuzdanih mladića; dominira vragoljasti, pustopašni Mercuzio Tomislava Petranovića, uz punu podšku isto tako odličnog Benvoglia (Takuya Sumitomo).
  
  Uopće riječ je prekrasnim, inspirativnim ulogama koje su u kombinaciji Shakespeare – Prokofjev – Bart (uz Prokofjev treba još reći hvala maestru Nikši Barezi i orkestru opere HNK-a u Zagrebu), rezultirale plastičnim likovima, uvjerljivo igrivih karaktera pretočenih u čiste, duhovito heklane sekvence. Budući je riječ o baletnoj drami, ili dramskom baletu, nekako se pri opisu i doživljaju u prvi plan nameću glumačke, izražajne kvalitete plesača, no Bart je veliki majstor klasičnog baletnog zanata i poštovatelj klasične forme u koju unosi diskretne, ali opet očite neobične pomake suvremenog impulsa kroz tijelo; što se najviše očituje u radu zdjelice i nogu. Impresivne su muške scene, mladenačke jake energije, a opet besprijekorne u sinkronizaciji, brzini i vještini geste i rada nogu i visini skoka; kao i dinamika velikih, grupnih scena bala, karnevala, posebno uličnih meteža s mačevanjem, tijekom kojih se dueti kao dueli ulančavaju i sele po sceni šireći sukob.
  
  I unutar sveg tog organiziranog društvenog organizma strogih pravila, uspostavljenog na mržnji suprotstavljenih strana dešava se ljudska greška – zabranjena ljubav; onako usput, drsko i nježno, slučajan susret, pogled, kemija između dvoje djetinjastih, romantičnih mladih bića koja još nisu onečistili posredni interesi, koristoljublje i lažne vrijednosti. Naravno, da bi predstava uistinu uspješno zaživjela, mora imati prave Romea i Julija („Na kraju stvaralačkog puta, plesač je taj koji dodaje nužnu nijansu svojega talenta i osobnosti, čime zaokružuje djelo.“ – kaže Lavrovski); dovoljno prisutne, žive i stvarne – moguće primjerke čarobne mladosti, a opet razvidno, dovoljno drugačije. Iva Vitić Gameiro i Andrea Schifano osvajaju na prvi pogled. Odmah ih prepoznajemo. No, ne radi se samo o skladnom izgledu i izrazu i partnerstvu; Iva Vitić Gameiro zaplesala je svoju prvu veliku ulogu dražesno, lagano i poletno, glumački i tehnički izrađeno, pročišćeno i u bogatoj paleti emotivno nijansiranih eforta. Znali smo je kao suptilnu, profinjenu plesačicu ali sad je, podržana Schifanom, ne izgubivši svoje kvalitete, pokazala sigurnost i visoko umijeće baletne umjetnice.
  
  Što reći na kraju? HNK je pojačao repertoar još jednim velikim baletnim naslovom i sjajnim glazbeno scenskim događajem. Predstavom kakvu publika želi i voli (i jedino može) vidjeti u baroknom okviru Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.
  
  © Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 25. ožujka 2016.
  
  Romeo i Julija
  libreto Sergej Sergejevič Prokofjev i Leonid Lavrovski, prema istoimenoj tragediji Willama Shakespearea
  koreografija, režija, adaptacija libreta: Patrice Bart
  dirigent Nikša Bareza, Miroslav Salopek
  scenografija i kostimografija Luisa Spinatelli, oblikovatelj svjetla Deni Šesnić, učitelj mačevanja Sanjin Kovačić, asistentica koreografa Raffaella Renzi
  ansambl predstave (izvedbe 9., 12. i 13. travnja)
  Miruna Miciu (Julija), Guilherme Gameiro Alves (Romeo), George Stanciu (Tibaldo), Natalia Horsnell (Grofica Capuleti), Takuya Sumitomo (Mercuzio), Simon Yoshida (Benvoglio), Duilio Ingraffia (Paris), Azamat Nabiullin (Grof Capuleti), Milka Hribar Bartolović (Grofica Montecchi), Andrej Izmestjev (Grof Montecchi), Rieka Suzuki (Rosalinda), Kristian Manev, Ovidiu Muscalu (Parisovi prijatelji), George Baldovin, Eugen Dobrescu (Mercuziovi prijatelji), Martina Fici (Julijina dojilja), Andrej Barbanov (Pater Lorenzo), Catarina Meneses, Asuka Maruo, Dunja Novković, Cristiana Rotolo (Julijine prijateljice), Rieka Suzuki, Daria Brdovnik Bukvić, Tammy Higgins, Mutsumi Matsuhisa, Catarina Meneses, Dunja Novković, Cristiana Rotolo, Rebecca Smith, Valentina Štrok (Julijine djeveruše ), Rieka Suzuki, Daria Brdovnik Bukvić, Tammy Higgins, Mutsumi Matsuhisa, Valentina Štrok (Kraljica Mab), Catarina Meneses, Dunja Novković, Valentina Štrok Ovidiu Muscalu, Dan Rus, Sebastian Šimić (Prijatelji obitelji Montecchi), Gianmarco Beoni, Tomaž Golub, Adam Harris, Kristian Manev, Kornel Palinko (Prijatelji obitelji Capuleti), Siniša Bosnar, Ioan Dumitru Moga, Sebastian Šimić (Tibaldovi prijatelji), Tatjana Andročec, Ilinca Barbu Moga, Danijela Batur, Emilija Sorić, Bojana Suntešić, Simona Unterajter, Dunja Zoričić, Andrej Barbanov, Siniša Bosnar, Ioan Dumitru Moga, Filip Filipović, Nicolae Vasc, Domagoj Vrbljanin, Sebastian Šimić (Gosti na balu Capuletija), Daria Brdovnik Bukvić, Tammy Higgins, Saya Ikegami,Asuka Maruo, Mutsumi Matsuhisa, Catarina Meneses, Dunja Novković, Cristiana Rotolo, Emilija Sorić, Valentina Štrok, Gianmarco Beoni, Tomaž Golub, Adam Harris, Ovidiu Muscalu, Kornel Palinko, Dan Rus, Sebastian Šimić (Građani Verone), Daria Brdovnik Bukvić, Tammy Higgins, Asuka Maruo, Catarina Meneses, Mutsumi Matsuhisa, Dunja Novković, Cristiana Rotolo, Valentina Štrok, Gianmarco Beoni, Siniša Bosnar, Tomaž Golub, Adam Harris, Ovidiu Muscalu, Kornel Palinko, Dan Rus, Sebastian Šimić, Kristian Manev (Karneval)
  Orkestar Opere HNK u Zagrebu
  Koncert majstori: Mojca Ramušćak, Vlatka Peljhan, Marco Graziani,
  Violina solo: Mojca Ramušćak, Vlatka Peljhan, Marco Graziani,
  Mandolinisti: Dubravko Češnjak, Miroslav Regović, Kruno Gabaj, Mario Fistrić

Piše:

Maja
Đurinović