Baleti.hr

Pravi bombon

Hrvatsko narodno kazalište Split: Louis Joseph Ferdinand Hérold – Peter Ludwig Hertel, Vragolasta djevojka, kor. Norman Arthur Dixon, prenio Dinko Bogdanić

• 
  
  Vragolasta djevojka prezentira se kao jedno od omiljenih i najstarijih naslova klasične baletne literature. La Fille mal gardée ili doslovno Loše čuvana kći prvotno je komični balet u dva čina, a nastao je na libreto i koreografiju Jeana Berchera Daubervala. Siže je jednostavan: zaljubljeni mladić pokušava doprijeti do voljene djevojke, no na putu mu stoji njezina majka čije su namjere drukčije. Ona želi svoju kćer udati za bogatog, luckastog i nezainteresiranog izabranika. Nadmetanje za ljubav lijepe i nestašne djevojke tematski se naslanja na pastorale i opere buffo, a ova koreografirana priča praizvedena je u Bordeauxu 1789. godine na glazbu nepoznatog autora.
  
  Francuski skladatelj Louis Joseph Ferdinand Hérold, koji je najviše uspjeha imao s glazbeno-scenskim djelima zbog karakterizacije likova, nadahnute melodike i bogate harmonije, uglazbio je i tu komičnu priču koja se jedina iz tog razdoblja zadržala na repertoaru svih velikih opernih kuća. Nešto kasnije, njemački skladatelj Peter Ludwig Hertel nanovo je komponirao glazbu (1864) za Vragolastu djevojku koja se zadržala na ruskim baletnim scenama. U knjižici su kao autori glazbe navedena oba skladatelja u glazbenom aranžmanu Johna Lanchberya. Ovim baletom započelo je napuštanje konvencionalnih plesova koji su koristili priču kao opravdanje pojavljivanja plesača na sceni, a teži se dramatizaciji baleta: jedinstvu plesa i sadržaja.
  
  Na prostore bivše Jugoslavije balet Vragolasta djevojka donosi i postavlja britanski koreograf Norman Arthur Dixon prema velikom Fredericku Ashtonu. Dixon je svoju karijeru izgradio širom svijeta, a o njegovom stvaralačkom putu nedavno je pisano i na Plesna scena.hr (vidi ovdje). Počevši od 1967. godine, Dixon postavlja balet u Rijeci, Sarajevu, Zagrebu, Skopju, ponegdje u više navrata, a 1988. i u Splitu. Izložba fotografija koja je otvorena u foajeu kazališta odnosi se upravo na to razdoblje kada su glavne uloge pripadale Vedrani Ostojić i Sanji Župi (Lisa), Constantinu Tesei (Colas), Emilianu Markovu (Madame Simone), Nenadu Butoroviću (Alain). Isti autor, danas dobrodržeći devedesetogodišnjak, potpisuje režiju i koreografiju i nakon 28 godina. Balet je vrlo uspješno prenio na scenu Dinko Bogdanić, ravnatelj Baleta splitskog HNK-a kao prvu ovogodišnju premijeru. Žanr opere buffo, uz uhu ugodnu glazbu s adekvatno profiliranim likovima, dolazi do izražaja u svim segmentima predstave.
  
  Idiličan pastoralni krajolik, raskošni seoski eksterijeri i interijeri, vraćaju gledatelja u neko drugo, jednostavnije vrijeme. Priča započinje prologom pijevca i pilića koji svojim prisustvom naznačuju mjesto i atmosferu. Unatoč arhaičnom, istovremeno i komičnom, nestvarnom serioznom prisustvu personificirane peradi na pozornici kazališta 21. stoljeća, priča se lagano razvija i svojim šarmom, maštovitošću, brigom za detalje, pridobiva pozornost i naklonost gledatelja. Majstorska koreografija masovnih scena vidi se u brojnim prizorima narodnog veselja, gdje sve prši od radosti i života. Prva dva čina, odvojena promenadom seoskih likova i peradi ispred zastora su vrlo dinamična, dok u trećem činu osjetno pada tempo i energija. Plesne varijacije – bilo u solima, duetima ili uz sudjelovanje cijelog ansambla, obilježene su duhovitom pantomimom, mimikom, neočekivanim i smiješnim situacijama. Realistična dramska priča pod utjecajem komedije naravi i karaktera, postaje romantično komičan balet koji se brusi kroz stoljeća. Poljoprivredni i domaćinski radovi, seoski običaji, način života i svjetonazor zadržani su i ovjekovječeni u baletu starom preko dvjesto godina.
  
  Eva Karpilovska je vrlo dobar odabir za ulogu Lise. Tehnički sjajna, skladne i mladalačke pojave, uvjerljivo je odigrala ulogu vrckaste, mlade i zaljubljene djevojke koja se zna izboriti za svoje prioritete. Solo s trakom odmah na početku nagovješćuje da je balet obogaćen i visokom tehničkom razinom izvedbe. Bila je to njezina dosad možda i najbolja uloga. Njezin mladić Colas, kojeg igra Ivan Boiko, stilski je odmjeren i vrlo solidan partner. Krase ga precizna izvedba, visoki skokovi i glumačka dosljednost.
  Daleko najpopularniji lik baleta je udovica Simone koju je na premijeri igrao Igor Gluškov. Sam lik toliko je dobro režijski i koreografski profiliran da uz sjajnu interpretaciju protagonista predstavlja pravi bombon u ovoj duhovitoj predstavi. Isto se može reći i za Alaina, djetinjastog mladoženju koga tumači Aleksandar Korijakovski. Lakrdijaški, na granici groteske i glumački uvjerljiv, zaokuplja pozornost svojom lucidnom koncentracijom prilikom izvođenja pomaknutih, i za klasičan balet neobičnih pokreta.
  
  Idilična i praktična scenografija Slavena Raosa i raskošna kostimografija Diane Kosec Bourek posuđeni su iz fundusa zagrebačkog HNK-a. Svjetlo je kao i uvijek korektno oblikovao Srđan Barbarić, dok je dirigentsku palicu čvrsto držao Hari Zlodre. Gledajući novu splitsku izvedbu baleta Vragolasta djevojka, promatraču postane jasno zašto se upravo taj balet najdulje održao na svim svjetskim pozornicama. Zahvaljujući umješnosti i prvenstveno duhovitosti koreografa i angažmanu sjajnog ansambla, ta stara priča još je jednom zaživjela u punom sjaju, slaveći ljubav i životnu radost kao povratak jednostavnoj prirodnosti života.
  
  © Sanja Petrovski, PLESNA SCENA.hr, 29. veljače 2016.

Piše:

Sanja
Petrovski