Skladno i virtuozno
61. Splitski ljeto, 14. srpnja – 14. kolovoza 2015. Balet Hrvatskog narodnog kazališta Split, 5 do 12, kor. Igor Kirov
-
Nevrijeme i kiša bili su uvertira baletnoj premijeri 61. Splitskog ljeta održanoj 7. kolovoza na Sustipanu. Publika je strpljivo sjedila dok nije prestalo kišiti i kada je predstava počela, vrijeme se primirilo. Igor Kirov, autor baleta 5 do 12, prvi put stvara na hrvatskoj plesnoj sceni, a sudeći po reakcijama i uspjehu koji je polučio, njegovo vrijeme na našem prostoru tek započinje. Oko sebe je okupio stvaralački tim koji je njegovu kompleksnu kreaciju obogatio u svim segmentima kazališnog čina. Suvremeni plesni izričaj, sjajna glazba, originalna kostimografija, promišljena scenografija i izvanredni plesni ansambl rezultirali su virtuoznom i dojmljivom predstavom. Donoseći u „srce Splićana ono što se možda zaboravilo“, predstava Igora Kirova postaje mjesto susreta stvaralaca i gledalaca koji pripadaju različitim kazališnim i kulturnim tradicijama koji su nekad egzistirali u zajedničkom prostoru. Ni s čime opterećena, predstava je protočna, puna životne energije i sjetnih tonova koje u scenski prostor donose etno elementi vezani uz južnjački melos.
Igor Kirov, makedonski plesač i koreograf, obrazovanjeje stekao i karijeru izgradio diljem svijeta. Paralelno s radom za druga kazališta, 2007. godine osnovao je vlastitu plesnu trupu The Kirov Dance Company. Kao gostujući predavač bavi se i edukativnim radom na Akademijama u Europi. Zavidnog plesačkog i stvaralačkog iskustva, Kirov kao koreograf nije upao u zamku korištenja folklornih scenskih obrazaca, nego se bazirao na suvremenoj plesnoj tehnici kojom je dinamično strukturiran korpus predstave. Kroz predstavu se duhovito interpretira životni stil populacije južnoslavenskih prostora sažet u samom naslovu djela 5 do 12. Ležeran odnos prema rokovima, kronično kašnjenje i izvršavanje obaveza u zadnji tren, obilježje koje zamara, a istovremeno održava stvarni život živim u neprestanom pulsiranju između napetosti i relaksacije. Plesni vokabular je, kao što je već rečeno, suvremeni, izveden tehnički superiorno, samo povremeno neujednačeno kod plesača sklonijim klasičnoj baletnoj tehnici. Zadivljujuća je senzibilnost kojom solisti, majstori klasične baletne tehnike, izvode tehnički zahtjevne, plesne eskapade prilagođavajući svoj način kretanja poetici suvremenog plesnog izražaja što svjedoči o svestranom umjetničkom radu samog autora baleta. Pokret kao lightmotiv (izbačaj i skok na jednoj ruci savijenih leđa s obje noge savijene prema natrag, zabilježen na plakatu i nekoliko puta na fotografijama u programskoj knjižici), čest u suvremenom plesu i gimnastici, bezbrojnim varijantama ispunio je koreografiju prepunu maštovitih i promišljenih plesnih sekvenci.
Sloboda pokreta, tjelesna raskoš, eksplozivnost, snaga i neusiljenost, obilježja su splitskih plesača među kojima treba isdvojiti Mihaia Mezeia – karizmatičnog, srčanog, prepunog tjelesnog naboja, zatim plesačice eksplozivne snage Irinu Čaban Bilandžić i Mateu Milas te poetičnu i dražesnu (možda fizički najbližu suvremenoj plesnoj tehnici) Leonu Sivoš. Čitav ansambl izveo je predstavu vrlo koncentrirano, uspostavljajući jasnu komunikaciju promatrača i izvođača. Toj fluidnoj, opipljivoj vezi je nesumnjivo pridonijela i neposredna blizina pozornice koja je smještena na tek metar udaljenosti od gledališta.
Makedosnski skladatelj i producent Kiril Džajkovski poznat je po umješnoj integraciji tradicionalne makedonske glazbe, glazbene baštine s drugih dijelova Balkana i elektronike. Karijeru je razvijao s bendovima (Bastion s Milčom Mančevskim, Leb i sol), samostalno po Australiji i Americi, da bi na kraju evoluirao u priznatog i omiljenog skladatelja filmske i kazališne glazbe u Makedoniji, Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji i Grčkoj. Zavodljiva i ritmički nadasve zanimljiva, njegova glazba je organski srasla s izrazitom tjelesnošću plesača na sceni.
Scenografija Matije Kovača iz Slovenije, svestrano obrazovanog umjetnika koji djeluje u područjima arhitekture, scenografije, grafike, dizajna interijera i eksterijera, sastoji se od kvadara različitih dimenzija, boja i oblika, apsolutno funkcionalno utkanih u predstavu. Jednostavni geometrijski oblici srasli su zajedno s plesom koji često proizlazi iz same scenografije, njihov raspored uvjetuje tijek zbivanja na sceni. Transformirajući vrlo praktično čitav izvedbeni prostor, grade se slike višeslojnih značenja. Na samom početku to je trg ili ogromni stol gdje se susreću svi izvođači, preko brojnih izmjena koje vrše sami plesači precizno na sceni, stvarajući intimne ili višefunkcionalne prostore ovisno o potrebi, i za kraj horizontalni dugački stol, tik do publike, ispunjen s šest plesnih parova isprepletenih u beskrajnom kontrapunktu gesta i pokreta. „Život je kocka koja se okreće i kotrlja, a nakon što padne – sami odlučujemo hoćemo li prihvatiti ishod ili ne. Živjeti u vremenu gdje se kocke bacaju ili padaju točno u 5 do 12, znači da uvijek moramo biti spremni na sve.“ – kaže Kirov čije su riječi inspiracija i smjernice u radu svih sudionika predstave.
I na kraju, ništa ne prepuštajući slučaju, makedonski kostimograf i modni dizajner Aleksandar Noshpal, zaokružio je ovaj kazališni čin značenski bogatoj kostimografijom temeljenom na slojevitoj odjeći koja u sebi nosi široki raspon folklornih značajki blizak narodnim nošnjama makedonskih krajeva, preko čistih, jednostavnih bijelih donjih haljina, zatim samo sukanja, da bi završio na uniformiranom, minimalističkom pokrovu ljudskog tijela. Plesači i plesačice imali su iste kostime (svi su bili u suknjama), a uobičajena praksa prisutna u suvremenim plesnim predstavama, svlačenje i oblačenje na sceni, pa i da nema svoju dramaturšku opravdanost, djeluje zanimljivo i uvjerljivo.
Splitski baletni ansambl njeguje tradiciju modernih i suvremenih baletnih predstava čiji su elementi ostali zapisani u tijelu ponekog plesača još od Yourija Vamosa, Ramia Be´era i Milka Šparenbleka. Također i publika sjajno reagira na promjenu repertoara i predstave mimo uobičajenih modela u izvedbi ovog ansambla. Jedinstven spoj umreženih umjetnika različitih područja djelovanja u predstavi 5 do 12 rezultira atraktivnom, zanosnom i virtuoznom predstavom. Potencijal u suradnji s uigranim, tehnički spremnim ansamblom, razvijen je do krajnjih granica. Na premijeri sam srela i nekoliko mladih stranih državljana, a kako danas turisti velikim dijelom borave u gradovima, ponuda predstava koje komuniciraju univerzalnim jezikom tijela nije nevažna u turističkoj ponudi grada. Na tome bi itekako trebalo poraditi.
© Sanja Petrovski, PLESNA SCENA.hr, 21. kolovoza 2015.
Piše:
Sanja Petrovski