Baleti.hr

Između svjetla i sjene

28. Muzički biennale Zagreb i Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, Kraljevi bogova (Tomislav Oliver, Kompleksna poezija; Ivana Kiš, Mehanizam sebičnoga gena) kor. Pascal Touzeau

• 
  
  Iza, prema riječima autora, svjesno „bombastična naslova“ Kraljevi bogova, kojim je zaključen 28. Muzički biennale Zagreb, kriju se dva suvremena, vrlo različita te stilski i sadržajno oprečna baleta u koreografiji, scenografiji, kostimografiji i svjetlu francuskog plesnog umjetnika Pascala Touzeaua, nastala na za ovu priliku dogovorenu i komponiranu, glazbu dvoje mladih hrvatskih skladatelja: Kompleksna poezija rad je Tomislava Olivera a Mehanizam sebičnoga gena Ivane Kiš. Naravno, ovaj osvrt je vezan uz balet, i ne može ulaziti u prosudbu glazbenog djela osim u doživljaju i promišljanju ostvarenog suglasja s koreografijom.
  
  Kompleksna poezija je u svakom pogledu kompleksan rad, iznimno zahtijevan i u glazbenom i koreografskom segmentu čije strukture paralelno egzistiraju u nekoj finoj, međusobno prožimajućoj blizini, poput svjetla i sjene, zvuka i tišine. I ako je skladatelj pronašao prvi poticaj u istočnjačkoj duhovnosti i estetici (u djelu U pohvalu sjene japanskog književnika Tanizakija), koreograf je uhvatio rezonancu na zapadnjačko hrabri, aktivni, tjelesno napeti, forsytheovski način. (Podsjetilo me to na rečenicu iz ovogodišnje Međunarodne poruke za Dam plesa Israela Galvána: „Zamišljam Teslinu zavojnicu koja nas sve privlači te odašilje zraku koja liječi i dovodi do preobražaja u tijelima…“)
  
  Mobilizirajući skoro sve raspoložive snage zagrebačkog baleta (riječ je o ansamblu od četrdesetak plesača bez tradicionalne hijerarhije što je naglašeno u programskoj knjižici popisom složenim abecednim redom), bez scenografije i boje, Touzeau kreira Ansambl kao živo tkivo plesa, kao vibrirajući organizam, čija se energija pretače kroz tijela po nekom nedokučivom ključu, neprijeporno matematički čistom sistemu mijena između reda i (organiziranog) kaosa. Čini se da je scena stalno puna, ali uvijek na drugačiji način, a ono najljepše je trenutak fokusa na čudesni mikrokozmos osobnih korpografija, pojedinačnih tjelesnih krajolika, kad iz zajedničkog tkiva dugih a izlomljenih ekstenzija, šaka koje podsjećaju na cvijet rajska ptica, neobično pomaknutih, rastrzanih izbačaja dijelova tijela, na kratko, nenametljivo izrone pojedinačni, poznati plesački likovi kao Edina Pličanić, Tamás Darai, Iva Vitić Gameiro, Eugen Dobrescu, Tomislav Petranović, Sabrina Feichter, Natalia Horsnell, Rieka Suzuki, Lucija Radić… Atletska i asketska tijela u međusobnom ulančavanju i razilaženju, precizna kao jedan mehanizam.
  
  I koliko je prvi dio fascinantan u matematičkoj čistoći, drugi dio programa, Mehanizam sebičnoga gena, zbunjujući je u narativnosti i patosu prizivanja, ili više, ilustriranja mitske teme. Čini mi se je koreograf samo podcrtao dramatične potencijale glazbe (koja je prema skladateljici imala prilično drugačiju sadržajnu potku), na pomalo banalan način, tako da bez obzira na odličan ansambl nešto manji nego u pravom dijelu, solistički pojačan impresivnom pojavom Leonarda Jakovine i suptilnom ekspresijom Milke Hribar Bartolović, rad u konačnici ne ostavlja dublji dojam ni suglasja s glazbom niti plesnog teatra. Iako, kao da u početku ritualnog kruga Touzeau priziva Hexentanz Mary Wigman i korijene europskog modernizma, nema daljeg razvoja ni tamne mistike niti ekspresije, kakvu valjda pretpostavlja tema kao što je rađanje polubogova… Sve ostaje nekako pompozno i revijalno, a ritualno se gubi u toj nekoj statičnoj, izvanjskoj gordosti bogova i kraljeva, koji su obilježili program samo u – naslovu.
  
  © Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 29. travnja 2015.
  foto: © Mirko Cvjetko
  
  KRALJEVI BOGOVA
  
  Kompleksna poezija
  skladatelj Tomislav Oliver
  koreograf Pascal Touzeau
  premijera 25. travnja 2015.
  izvode: Ivančica Alajbeg, Ilinca Barbu Moga, Daria Brdovnik Bukvić, Ksenija Durán Krutova, Sabrina Feichter, Natalia Horsnell, Olja Jovanović, Mutsumi Matsuhisa, Miruna Miciu, Sanda Miš, Barbara Novković Novak, Dunja Novković, Edina Pličanić, Lovorka Puk Tomić, Lucija Radić, Cristiana Rotolo, Rieka Suzuki, Valentina Štrok, Atina Tanović, Petra Vargović Stanciu, Iva Višak, Iva Vitić Gameiro, Danijela Zobunđija
  Hassan Awad, George Baldovin, Tamás Darai, Eugen Dobrescu, Adam Harris, Duilio Ingraffia, Kristian Manev, Ovidiu Muscalu, Azamat Nabiullin, Kornel Palinko, Tomislav Petranović, Dan Rus, Andrea Schifano, George Stanciu / Guilherme Gameiro Alves
  
  Mehanizam sebičnoga gena
  skladateljica Ivana Kiš
  koreograf Pascal Touzeau
  premijera 25. travnja 2015.
  izvode: Leonard Jakovina / Guilherme Gameiro Alves, Tamás Darai / Andrea Schifano, Edina Pličanić / Lucija Radić (Kraljevi bogova), Azamat Nabiullin / Domagoj Vrbljanin, Tatjana Andročec / Saule Ashimova, Alen Gotal / Ioan Dumitru Moga (Bogovi – govornici), Milka Hribar Bartolović / Emilija Sorić (Prorok), George Baldovin, Daria Brdovnik Bukviæ, Eugen Dobrescu, Sabrina Feichter, Natalia Horsnell, Adam Harris, Olja Jovanović, Kristian Manev, Ovidiu Muscalu, Kornel Palinko, Andrea Schifano, George Stanciu, Rieka Suzuki, Lucija Radiæ, Atina Tanović Iva Vitić Gameiro / Miruna Miciu, Dan Rus (Kraljevi)

Piše:

Maja
Đurinović