Hrabro i s entuzijazmom

Balet Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu: Ženski rukopis, kor. Simona Unterajter, Pavla Pećušak, Ksenija Durán Krutove

  • Balet Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu: Ženski rukopis – Drakula, kor. Simona Unterajter, foto: © Mirko Cvjetko

    Vrlo je delikatno pristupiti novom repertoarnom naslovu zagrebačkog Baleta jer se iza naslova Ženski rukopis – nesumnjivo bliska trenutno vrlo popularnoj ali i kontraverznoj sintagmi žensko pismo – kriju autorski radovi tri aktivne plesačice zagrebačkog Baleta, koje su tijekom više godina nastupa na Koreolabosu, pokazale talent, zanimanje i volju za dodatno, koreografsko istraživanje plesa. S pozicije vodstva Baleta i kazališta taj je program nesumnjivo ušteda (korišteni su dijelovi scenografije, kostimi i rekviziti iz fundusa) i pomoć u teškoj situaciji opće krize i premošćivanja stanja do konačnog definiranja novog ravnateljskog tima intendantice Dubravke Vrgoč, a istovremeno i transparentni nastavak politike „razvijanja kreativnih umjetničkih potencijala unutar vlastitog ansambla“. S pozicije mladih koreografkinja velika je čast ali i odgovornost, autorski se predstaviti na velikoj, središnjoj nacionalnoj sceni, i uz to još braniti tezu ženskog rukopisa u realnoj situaciji dominantnog tjelesnog iskustva plesanja suvremenog muškog rukopisa (u prvom redu Mujić i Clug, a onda i Forsythe, Duato, Geocke, Scholz, da ostanem na autorima koji su posljednjih godina bili prisutni na zagrebačkoj baletnoj sceni).
    Balet Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu: Ženski rukopis – Budoir, kor. Pavla Pećušak, foto: © Mirko Cvjetko
    Stoga mi se čini da je bilo vrlo hrabro od Simone Unterajter, Pavle Pećušak i Ksenije Durán Krutove pristati na ovu vrst izlaganja. Sve one su imale nesumnjivu podršku sjajne plesačke ekipe koja uz sve ostale kvalitete zrači i entuzijazmom, kao i tehnike i suradnika na opremi koreografija, ali kao da je nedostajalo vremena za detaljno promišljanje detalja, dramaturgije djela, scenskih kopči odnosno prijelaza i završnice, poentiranje rada. I vremena i možda nekog mentorskog oka, nekog tko bi možda samo postavio nekoliko pravih pitanja? U konačnici, rezultat je neobično šareni program, neujednačen na više razina, kojemu je teško pronaći autorski zajednički nazivnik osim što su uistinu svi autori – autorice, tj. žene.
    Balet Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu: Ženski rukopis – Drakula, kor. Simona Unterajter, foto: © Mirko Cvjetko
    Prva koreografija je Drakula Simone Unterajter, baletne plesačice porijeklom iz Transilvanije. Budući je odrasla uz priče o grofu Tepesu, jasna je i moguća inspiracija za ovaj rad, ali on zaista ima puno scenskih problema (nikako plesačkih u logici pokreta ili strukturiranju plesnih sekvenci): narativan je ali vrlo nejasne dramaturgije, i motivacije likova; prepun vizualnih klišeja na temu (potencirano kostimom i svjetlom i glazbom Georgea Baldovina) a bez duhovitog, trashovskog ili nekog drugog odmaka. I stoga djeluje pretenciozno. Riječ je o trenutno maksimalno ekpoloatiranoj temi koja onda traži iznimno dobar razlog za još jedno, suvremeno, čitanje, s umjetničkim stavom koji bi nadilazio trenutnu popularnost.
    Balet Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu: Ženski rukopis – Budoir, kor. Pavla Pećušak, foto: © Mirko Cvjetko
    Budoir Pavle Pećušak ponovno donosi sve kvalitete prepoznatljiva autoričina stila. Očito je njezino šire plesačko obrazovanje i uzori iz novije europske baletne literature, čista scena jednostavne poetične znakovitosti detalja: kostima i rekvizite (podrška iskusne Dženise Pecotić) i brzi suvremeni stil plesanja baleta. Neupitna je njezina muzikalnost kao i ukus pri odabiru i komunikaciji s glazbenim predloškom. Krasan je u skladnoj poetičnosti duet bračnog i plesnog para Vitić - Gameiro Alves; začudna je scena u kontrapunktu solistice (Sabrina Feichter) u crvenoj žičanoj konstrukciji prozirne krinoline na kotačićima i plesačica u igrivim, bijelim, prozračnim tutuima od najlona. Njezinom scenom uvijek pleše i neki komad namještaja, sofa ili paravan s dva ženska leša, već opisana kredom na daski (kao da publika vidi tlocrt poda na mjestu zločina) koja dođu malo otplesati pa se vrate u svoj okvir. Pavla je definitivno rijetko zanimljiva koreografkinja, koja bi već svojim minulim radovima mogla ispuniti cijelu baletnu večer, ali baš zato joj treba dati više vremena za stvaralački proces osobnog rukopisa, korak dalje u dinamičnom osmišljavanju i povezivanju dijelova u cjelinu, kojom će zaigrani prostor scene zaživjeti i u vertikali.
    Balet Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu: Ženski rukopis – One Crazy Night, kor. Ksenija Durán Krutova, foto: © Mirko Cvjetko
    I koliko je Budoir posve drugačiji od Drakule, One Crazy Night Ksenije Durán Krutove je opet sasvim treća priča. Srećom (budući je posljednji dio triptiha), vrlo živa i duhovita, temperamentna i zaigrana, nepretenciozna i u kontekstu večeri najtočnija u scenskom uprizorenju, ta koreografija prelazi rampu u neodoljivoj lakoći življenja/plesanja. Zamišljena scena iz Velikog Gatsbyja (roaring twenties!), noćni klub, šareni svijet mladosti opijene ljubavlju, vinom i poezijom tj.glazbom (dobrih starih majstora poput Raya Charlesa, Benny Goodmana... ), zaokružena je cjelina jedne lude noći koju otkrivamo u već odmakloj fazi, kad je već kontrabas u zagrljaju nacvrckane djevojke (neodoljiva Iva Vitić Gomeiro). I ne samo da je koreografija zabavna, nego se i svi plesači (Darai i Tanović, Stanciu, Gomeiro, Horsnell i Suzuki, i Matsuhisa, Baldovin i Harris), glumački dosljedni u svojim ulogama i međusobnim odnosima, odlično zabavljaju. One Crazy Night odličan je grupni broj za možda jedno buduće cjelovito glazbeno scensko uprizorenje znamenita Fitzgeraldova romana, koje bi u smislu teme dekadencije, ambicija, kriminala, bogatstva i dokolice viših društvenih slojeva, moglo opet biti aktualno?

    © Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 27. listopada 2014.
    (osvrt na 2. izvedbu, 20. listopada 2014.)
    foto: © Mirko Cvjetko
    Balet Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu: Ženski rukopis – Drakula, kor. Simona Unterajter, foto: © Mirko Cvjetko
    Ansambl predstave

    Dracula
    (baletna jednočinka)
    libreto, koreografija Simona Unterajter, glazba George Baldovin.kostimografkinja Petra Dančević, oblikovatelj svjetla Igor Mede, scenograf Ivan Kirinčić, video projekcije George Baldovin
    izvode: Eugen Dobrescu (Dracula), Sabrina Feichter (Aissa), Ovidiu Muscalu (Lucian), Dan Rus (Matei), Dan Boeru (Adam), Tamás Darai (Drade), Edina Pličanić (Ana), George Baldovin (Alex), Adam Harris (Eric), Rieka Suzuki (Ema), Natalia Horsnell (Mia), Mutsumi Matsuhisa, Atina Tanović, Lucija Radić, Rebecca Smith, Ivančica Alajbeg, Daria Brdovnik Bukvić, Valentina Štrok (Žene), Daniil Yastrebov, Andrea Schifano, Hassan Awad (Muškarci)
    Balet Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu: Ženski rukopis – Budoir, kor. Pavla Pećušak, foto: © Mirko Cvjetko
    Budoir
    koreografkinja Pavla Pećušak, glazba Johann Sebastian Bach, glazbeni spojevi, zvučni efekti George Baldovin, scenografkinje Pavla Pećušak, Dženisa Pecotić, kostimografkinja Dženisa Pecotić, konstrukcija krinoline Goran Lelas, oblikovatelj svjetla Igor Mede
    izvode: Iva Vitić Gameiro, Atina Tanović, Sabrina Feichter, Mutsumi Matsuhisa, Natalia Horsnell, Adam Harris, Andrea Schifano, Tamás Darai, Daniil Yastrebov, Guilherme Gameiro Alves
    Balet Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu: Ženski rukopis – One Crazy Night, kor. Ksenija Durán Krutova, foto: © Mirko Cvjetko
    One Crazy Night
    koreografkinja Ksenija Durán Krutova, glazba The Careless Lovers, George Baldovin, The Speakeasies’ Swing Band, Benny Goodman, Carmen McRae, Ray Charles, glazbeni aranžman George Baldovin, scenograf Damir Medvešek, kostimografkinja Petra Dančević, oblikovanje svjetla Aleksandar Čavlek
    izvode: Atina Tanović, Iva Vitić Gameiro, Mutsumi Matsuhisa, Natalia Horsnell, Rieka Suzuki, George Baldovin, George Stanciu, Guilherme Gameiro Alves, Tamás Darai, Adam Harris

Piše:

Maja
Đurinović

kritike i eseji