O zavođenju, ljubavi i ljubomori
Hrvatsko narodno kazalište Split: Maurice Ravel, Bolero / Georges Bizet, Rodion Ščedrin, Carmen, kor. i red. Valentina Turcu
-
Druga ovosezonska baletna premijera HNK Split Bolero i Carmen odigrana početkom veljače atraktivna je i temperamentna predstava, logičan i skladan spoj dvaju po karakteru slična kraća baleta. Posvećena je velikanima splitske i hrvatske baletne povijesti Maji Srbljenović Turcu (1941-1995) i Miljenku Štambuku (1930-1991), plesnim umjetnicima koji su umjetnički put započeli u Splitu i ostali trajno vezani za svoj grad, no karijeru uspješno gradili po cijeloj ondašnjoj državi. Njihova prerana smrt potresla je sve ljubitelje baletne umjetnosti, Maja je umrla uslijed teške bolesti dok je Miljenko izgubio život nasilnom smrću. Izložbu njihovih scenskih fotografija i portreta otvorili su u pauzi premijere u prepunom foajeu ravnatelj Baleta Dinko Bogdanić i koreografkinja predstave Valentina Turcu, kći baletnih prvaka Maje Srbljenović Turcu i Marina Turcua. Fotografije je odabrao Dinko Bogdanić u splitskom i zagrebačkom kazališnom arhivu.
Što je premijera? Vladimir Anić definira premijeru kao prvu izvedbu nekog umjetničkog djela unutar kazališne kuće, kina, sezone, zemlje itd., a na Hrvatskom jezičnom portalu nalazi se vrlo sličan prikaz: prva izvedba nekog glazbenog ili kazališnog djela, filma. Dolazi od francuske riječi premiére: prva. Da je ova izvedba prva u ovoj sezoni to je istina, da je prvi put izvedena u istu večer kao spoj ova dva baleta („zavodljivi Bolero s uzavrelom Carmen“), i to je istina, ali Bolero je u Splitu Valentina Turcu postavila 2009, a Carmen 2011. godine. Stoga epitet premijera u ovom slučaju je samo polovičnog značenja. Koreografkinja je u oba slučaja postavila prvi put spomenute plesne jednočinke baš za splitski baletni ansambl što bi se moglo smatrati njezinom osobnom praizvedbom. Na stranicama Plesne scene.hr nakon klika na naslov možete pogledati osvrte na obje koreografije: Carmen, Bolero i ponovo Carmen.
Ravelov Bolero smatra se jednim od remek-dijela svjetske glazbene baštine. Kao glazbeni predložak baletno ga je postavila Bronislava Nižinska 1928. godine. Kasnije koreografije nisu uspjele nadmašiti njezinu kreativnost sve do 1961. kada Bolero koreografira Maurice Béjart i od tada mnogi suvremeni autori. Smatra se jednim od najizvođenijih dijela u povijesti. Izvedba ovogodišnjeg Bolera u koreografiji Valentine Turcu bila je silovita i suptilna istovremeno, koreografski tako cjelovito dotjerana da ne dopušta oscilacije. To je jedan od razloga što nema razlike u kvaliteti izvedbe Bolera sad i prije pet godina. Sedam parova sjajnog splitskog baletnog ansambla maestralno je izvelo složenu i slojevitu priču o ljubavi, ljubomori i zavođenju.
Balet Carmen poznati je skladatelj Rodion Sčedrin posvetio svojoj supruzi, legendarnoj Maji Pliseckoj. Nastao na narativnoj i glazbenoj osnovi Bizetove opere Carmen, priču o ljubavi i strasti između Don Josea i prevrtljive Ciganke Carmen Sčedrin je prilagodio plesnom izričaju. Kubanac Alberto Alonso 1967. godine osmislio je koreografiju podcrtavši psihološku dramu koja se odvija između glavnih likova djela, a balet je iste godine izveden u moskovskom Boljšom teatru gdje ga je publika izvrsno prihvatila. Od tada pa do danas njegova popularnost neprestano raste. Pristupajući plesnoj predstavi, Valentina Turcu kreativno i na inteligentan način koristi sve kazališne elemente: svjetlo, kostim, scenografiju, komponirajući na sceni začudne slike u službi vrlo funkcionalnih rješenja. Kada u sve to uvede izuzetno spremne plesače, doživljaj cjelovitog i istinskog teatra je vrhunski.
Uzavrelo španjolsko podneblje i vruća ciganska krv kroz glazbu i kostim naznačeni su kao mjesto radnje ovog u svakom segmentu dramaturški snažnog baleta. Motiv crvene ruže kojim započinje predstava, korišten u scenografiji, kao detalj na kostimu i element kojim se predstava zaokružuje, samo je jedan od mnoštva pokazatelja osmišljenosti elemenata koji čine ovu jednočinku istinskim kazališnim doživljajem. Na predstavi prije tri godine čitav je proscenij blještao prekriven crvenim laticama. Zbog prisutnosti orkestra izostao je taj dramatičan element kao i kraj kada glavni akteri nestaju u propadalištu. Kostimi poznate izraelske dizajnerice i kostimografkinje Michal Negrin savršeno kombiniraju španjolski temperament, podcrtavajući ljepotu muških i ženskih plesačkih tijela, a također se koriste vrlo promišljeno kao i koreografski element. Snažnim i upečatljivim slikama pridonijelo je dojmljivo svjetlo Aleksandra Čavleka. Sirova, jednostavna i maštovita scenografija Dinke Jeričević koja se sastoji od niza velikih, grubih stolova na ogoljenoj pozornici, dodatno potencira sveprisutan osjećaj siline strasti i tragedije.
Baletni ansambl bio je raspoložen i uigran, tehnički na vrlo visokom nivou . Masovne scene i atmosfera ekspresivnih plesnih slika pamtit će se kao vrlo dojmljiv aspekt predstave. Tehnička lakoća Yulie Pivotskaye, njena podatnost u podrškama, ženstvenost i zavodljivost govore u prilog njezinom izboru za zahtjevnu ulogu Carmen. No, koncentrirana na tehničku stranu izvedbe, Yulia Pivotskaya kao da je zaboravila na razornu snagu ženske seksualnosti kojom Carmen, utjelovljenje najnižih strasti, vlada pozornicom. Publika se sjeća zastrašujuće nadmoći Irine Čaban, ekspresivnost njezinog tjelesnog izraza i mimike lica. Njezina interpretacija djelovala je tako skladno kao da je Valentina Turcu tu ulogu postavila samo za nju. Amma Shunsuke kao Jose, pomalo nesiguran u podrškama iako tehnički sjajan, djelovao je kao da je iz druge predstave. Don Escamillia briljantno je odigrao nekad i sad Artjom Žusov, zavodnički, dominantno i muški snažno.
Orkestar pod ravnanjem Haria Zlodre obavio je zahtjevan zadatak u oba baleta i pridonio čaroliji zbivanja na pozornici. Najavljivano je da će orkestar sudjelovati nakon premijere u još tri izvedbe Bolera i Carmen.
© Sanja Petrovski, PLESNA SCENA.hr, 15. veljače 2014.
Piše:
Sanja Petrovski