Baleti.hr

Ono najvažnije oku je nevidljivo

Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca, Rijeka: Mozart efekt, kor. i red. Hugo Viera

• 
  
  U riječkom HNK Ivana pl. Zajca premijerno je izvedena predstava Mozart effect portugalskog koreografa i redatelja Huga Viere. Viere je već boravio i radio u Hrvatskoj (Varijacija u F.ado molu u Zagrebu 2010), a riječkoj publici dobro je poznat kao autor sjajnog baleta Carmina Burana izvedenog prošle godine. Vrlo kompaktan baletni ansambl sastavljen od dvanaest članova, uspješno je iznjedrio Vierin autorski projekt kojega on naziva „ugodnim i inspirativnim putovanjem“. Mozart effect je zahtjevna predstava suvremenog plesa koju je ansambl riječkog kazališta odradio vrlo predano i na zavidnom tehničkom nivou. U svijetu strojeva i tehnologije, ovom predstavom pozornost se pridaje stvarima oku nevidljivima, vibracijama i podražajima koji djeluju u skladu sa ljudskim frekvencijama bez naše svjesne odluke i upliva nametnutog mentala. Iscjeljujuću i kreativnu moć Mozartove glazbe svakako je osjetila publika jer, sudeći po njihovim licima, sa predstave su otišli ozareni.
  
  Predstava je strukturirana od niza scenskih slika koje naizmjenično koriste predložak Mozartove glazbe i elektronske glazbe brazilskog skladatelja Julia Dertonia kroz koju su protkane rečenice sa potvrđenim znanstvenim podacima o djelovanju Mozartove glazbe na životinje, biljke, čovjekov um, njegove sposobnosti i njegovo ponašanje, što dalje rezultira zdravljem i vitalnošću. Plesne slike vezane uz Mozartovu glazbu sklad su glazbe i pokreta, vrlo dinamične, žive, golicave, nepredvidljive, a ansambl se ponaša kao orkestar sa pomno razrađenim mizanscenom. Umetnuti elementi klasičnog baleta egzistiraju kao duhovita dosjetka. Vrlo rijetka namjerna patetika nije povukla autora da se duže njome bavi. Izvedba se odvija protočno i sa lakoćom i inteligentno. Plesne slike vezane uz suvremenu glazbu dramaturški su vrlo snažne. Nadzire se čovjekov unutarnji mehanizam koji funkcionira najčešće ne našom voljom, a prikazan je kroz sola, duete, masovne scene i uspjele ritmičke sekvence. Pokret kreće od partnerove manipulacije glavom preko inovativnih plesnih kompozicija, a završava proklizavanjem produžujući i zaokružujući plesnu sekvencu u skladnu cjelinu koja odgovara muzičkoj frazi. Dueti, a naročito muški duet i njegove ubrzane repeticije svojom koreografskom konstrukcijom jasno pokazuju da su moždane aktivnosti apsolutno povezane sa tjelesnim izričajem, što je u stvari poznato svakom plesaču i sportašu.
  
  Neke scene su rađene sustavom gradacije kroz glazbu, pokret, gomilanjem scenografije, a neke narativno. Iako se autor ne bavi Mozartovom biografijom, smrt umjetnika sagorjelog u žaru vlastite umjetnosti uz pratnju njegovog Requema, prikazana je vrlo jednostavno. Kroz naizgled naivnu igru, brutalno se nagovješćuje njegov kraj. A njegov kraj je bez ceremonije, gotovo banalan – samo iznemoglo mrtvo tijelo izvučeno za noge sa scene u strahovitom kontrastu sa glazbom genija koja prati zbivanja na sceni. Uz sjajan ansambl ipak bi izdvojila glavnog Dirigenta, pokretača i povod ove kazališne svečanosti Ricarda Freirea u liku Mozarta koga je odigrao zaigrano, znalački posvećeno i s ljubavlju.
  
  Kontrast je prisutan kroz više nivoa. Raskošna glazba, bogatstvo pokreta nasuprot vrlo funkcionalnoj, minimalistički ostvarenoj scenografiji Dalibora Laginje koju tvore dva stola i crni kubusi iskorišteni na bezbroj načina. Nenametljiva, promišljena kostimografija makedonskog kostimografa Aleksandra Nošpala, znalački je podcrtana elementima istog razdoblja otkud potječe i Mozartova glazba, a istovremeno suvremena i dramaturški obojana. Posebna je priča oblikovanje svjetla Denia Šesnića. Svjetlo je povremeno zaseban igrač na sceni, a istovremeno i podrška dinamičnom nizanju zbivanja u scenskom prostoru. Spuštanja i dizanja simetrično raspoređenih izvora svjetla u maglovitoj atmosferi pozornice, naglašavaju ispravnost i red Mozartove glazbe nezemaljskoga podrijetla. Igra svjetla i sjene pridaje snažan dramaturški naboj plesačima koji pod takvim osvjetljenjem zrcale savršenu definiciju mišića (i muškarci i žene). Svaka je slika umjetnička fotografija.
  
  Mozart effect je duhovita slojevito rađena predstava, pomno komponirana i jedno gledanje nije dovoljno za uočavanje svih detalja u gustoj mreži prenesenih značenja te poveznica glazbe i povijesti, glazbenih i svjetlosnih efekata, tekstualnih podataka, pokreta i scenskih slika. Predstava se zaokružuje efektom koji se doista događa kod recipijenata, jer htio to koreograf ili ne, Mozartova glazba je odradila svoj zadatak.
  
  © Sanja Petrovski, PLESNA SCENA.hr, 15. ožujka 2013.
  (osvrt na temelju prve reprize, 9. ožujka 2013.)
  
  Mozart Effect
  koreograf i redatelj Hugo Viera
  premijera 8. ožujka 2013.
  glazba Wolfgang Amadeus Mozart, Julio Dertoni, scenograf Dalibor Laginja, kostimograf Aleksandar Nošpal, asistentica koreografa Maša Kolar, oblikovatelj svjetla Deni Šesnić
  izvode: Ana Rocha Neńe, Marta Voinea Čavrak, Sabina Voinea Vukman, Anka Zgurić, Marta Kanazir, Paula Rus, Irina Köteles, Svebor Zgurić, Daniele Romeo, Martin Grainger, Andrei Köteles, Ricardo Freire

Piše:

Sanja
Petrovski