Baleti.hr

Poziv na baletni party

Balet Hrvatskog narodnog katališta Ivana pl Zajca: Shut Up and Dance, kor. i red. Ronald Savković

• 
  
  Riječki Balet definitivno je započeo novo poglavlje. Time ne mislim da će ovo novo, pod vodstvom Ronalda Savkovića biti bolje ili lošije od onoga Staše Zurovca, nego nesumnjivo drugačije. Kako se smjena ravnatelja dešavala u situaciji sukoba i za javnost prilično zbunjujućim uvjetima mislim da je u redu ovdje, kao uvod u novo razdoblje Baleta podvući crtu iza devet Zurovčevih godina tijekom kojih je uspostavljen odličan ansambl koji je sa stavom nosio i branio njegovu poetiku ekspresivnog plesnog teatra. Zurovčev pokret je (podržan dugogodišnjom životnom i umjetničkom partnericom Oljom Jovanović Zurovac, kao i sjajnom ekipom stalnih suradnika) bio rezultat unutarnjeg impulsa emocije, zanosa, strasti; manifestacija dramatičnog u čovjeku i podcrtanog dramskog naboja među likovima. Zurovac voli grotesku i vrlo je duhovit, suptilno naglašava plesačku osobnost i individualnost u interpretaciji. Iako pripadam u fanove njegove cirkus primitif balet faze, Romeo i Julija za mene ostaju vrhunac njegova stvaralaštva kao i jedno od najboljih suvremenih djela hrvatske scene. Bilo je to krajem 2007. i rekla bih da je to vrijeme i vrhunac riječkog Baleta; nakon nekoliko sezona osjetila se stagnacija, a Zurovčevo posljednje ostvarenje u Rijeci Diskretni šarm buržoazije bio je vrlo zanimljiv projekt u smislu teatra, ali upitan u smislu stanja i funkcije Baleta…
  
  Sudeći po prvom autorskom izlasku (na hrvatsku plesnu scenu), umjetnička vizija novog ravnatelja riječkog Baleta Ronalda Savkovića upravo je suprotna. Koliko je Zurovčev rad bio blizak kazališnoj toliko je Savkovićev okrenut plesnoj publici u najširem smislu te riječi i s naglaskom na mladoj. Ne zanima ga priča, ne treba razlog i motiv plesanja, nego vještina, brzina i preciznost u izvođenju plesne sekvence. On ne treba i ne gradi karaktere. Njegovi plesači su matrix generacija, mladi, lijepih baletnom tehnikom kultiviranih i oblikovanih tijela, a njihove duge linije ističu kostimi Aleksandra Nošpala, koji ih istovremeno uniformira negirajući individualnost. Lica su čista, nepromjenjiva. Čvrsti beat elektronske glazbe Renea Beera u repeticiji jasnih ritmičkih obrazaca idealan je za brojanje i sinkronost pokreta. Po sistemu start i stop, izmjenjuju se direktni, čvrsti hod preko pete, čvrsti ukočeni stav i plesne sekvence. Neka osnovna plesna matrica krene iz sola, dueta, i onda se prenosi, umnaža, razvija, varira…
  
  Pritom se Savković služi svojim bogatim europskim plesačkim iskustvom i poigrava plesnim tehnikama i stilovima, unutar slaganja sekvenci ali i unutar strukture predstave i tako dobiva na dinamici. Čvrsta okosnica je jednoobrazna, programirana grupa od maksimalno šest plesačica i pet plesača. (Zapravo je bilo sedam plesačica, no vodeća solistica Jovana Mirosavljević se dan prije povrijedila i autor je morao brzinski prekoreografirati predstavu – što je uspješno i učinio!) Njihov prvi izlazak je oblik brzog suvremenog baleta na špici, dok su kasniji izlasci, u sredini i na kraju (riječ je i o tri inačice kostima) u mekim papučicama, bliži suvremenim tehnikama, iako se uvijek insistira na makar naznaci klasične geste i figure. Svakako je najveće iznenađenje predstave i kao neki duhoviti upad iz prošlosti, vremeplov, kad nakon prve techno grupe izađe šarmantni, nasmiješeni, lakonogi Shaun McLaughlin i u ležernom revijalnom tonu, na romantičnu pjesmu Nat King Colea, izvede solo u kombinaciji baleta i stepa.
  
  Druga situacija ispada iz grupe trebao je biti (kasnije sam saznala) duet Mirosavljevićeve i Ricarda Freire, no u novonastaloj situaciji energičnog muškog sola (u tamnoj atmosferi scene plesač obnaženog torza okružen četvoricom koji ga mirno na mjestu prate primajući impulse) činilo se kao autorsko poigravanje na temu ritualnog u suvremenom plesu.
  
  Kao što i naslov Shut Up and Dance sugerira, riječki Balet pripremljen je i spreman za novo poglavlje: nema se što pričati (misliti, filozofirati, propitivati i sl.) – osvijetljena prazna scena daje priliku da se pokaže vrsnost plesanja u smislu izvođenja savladanog tjelesnog zadatka. U tom smislu nije to samo suprotno od Zurovčeva kazališnog poimanja plesa nego je zanimljivo da ne kažem provokativno u odnosu spram suvremene plesne scene koja je u Rijeci naglašeno konceptualna. Pogotovo što se Savkovićeva plesna predstava, svojevrsni, a rekla bih po posjećenosti i reakcijama vrlo uspješni, poziv mladima na novi baletni party igra na sceni HKD na Sušaku.
  
  © Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 21. siječnja 2013.
  
  Shut Up and Dance
  koreograf i redatelj Ronald Savković
  glazba Rene Beer
  asistentica koreografa Ersilia Nikpalj
  kostimograf Aleksandar Nošpal
  oblikovatelj svjetla Dalibor Fugošić
  premijera 15. siječnja 2013.
  (tekst se odnosi na izvedbu 19. siječnja 2013.)
  izvode: Paula Rus, Marta Kanazir, Marta Voinea Čavrak, Sabina Voinea Vukman, Anka Zgurić, Tanja Tišma, Shaun McLaughlin, Martin Grainger, Svebor Zgurić, Daniele Romeo, Ricardo Freire (alternacije: Leonid Antontsev, Vitalij Klok)

Piše:

Maja
Đurinović